Nemezis
Ovo nije putopisni post o putovanju života.
Govore mi da sam se proljepšala. Da mi valjda godi brak. Samo se smijem, onako, ispod brka, koji polako raste. Dala sam ih očupat, te brkove, prije vjenčanja. Mora da sam bila malo luda.
Mislim da je trik u tenu. Fino sam pocrnila, baš onako lijepo, kako ja već znam dobit boju kad sam na moru dulje od tri dana. Inače sam tamnoputa, al tako rijetko budem na moru dulje od tri dana da sam već i zaboravila na tu svoju lijepu osobinu.
Pijuckam čaj i čudim se kako sam već opet tu. Od mente i kadulje i kamilice, domaći. Iduće ću godine nabrati više stolisnika.
Lupkaju mi nokti po tipkovnici. Dala sam si i nokte napravit, povodom vjenčanja. Frapantno koliko su mi ruke ljepše tako, sa fejk noktima. Najradije bi ih zadržala, al ne smijem, zbog posla. Oh, da, vratila sam se već na posao. U zadnji tren. Rekla mi je I. da se vidi da me nema i da će na tome stat. Ja nisam stala. Pa je jedna druga I. otišla jučer u suzama kući. Kad sam dobre volje volim si tepati da sam pravedna i stroga. Kad sam realna zaključim das am prepravedna i nedovoljno stroga. Inače se ne bi vidjelo da me nije bilo. A vidi se i vidjet će se još preko nekoliko dana. Ljuti me to više no što bi trebalo.
Usprkos tome, moram reći da se nikad nisam osjećala bolje. Skoro sam prestala pušiti na medenom mjesecu. Nekako mi te cigarete i nisu bile naročito potrebne ni bitne ni fine. I jela sam doručak i ručak i večeru svaki dan i za međuobrok voće. A jeli smo dobro. Kamenice u Stonu, mandarine u dolini Neretve, burek u Ulcinju, roštilj na ćumur u Budvi. Da ne nabrajam. I nisam se udebljala, čini mi se. Al su mi narasle sise, ako je sudit po fotografijama. Nalazim to smiješnim, da mi sise opet narastu u ovim godinama. Ne nisam trudna. Hvala na pitanju, najčešće postavljanom pitanju u posljednjih 2 mjeseca. Niti radim na djeci ( koji izraz, majke ti) niti bih, da radim i da jesam o tome razgovarala s ikim od ljudi koje to zanima.
Pijuckam čaj i čudim se kako sam već opet tu. Grije se na radijatoru, u staklenom vrču. Odavno smo slupali čajnik, prvo on malo, pa ja malo više, i sad točim čaj u stakleni vrč. Malo me smeta što nemam čajnik, skoro sam kupila jedan na buvljaku u Budvi, al na kraju nisam, jer se onda ne bih imala po što vraćat dogodine. Prije par dana sam pijuckala Mojito, još slana od mora u ovo doba. U kratkim hlačicama, omotana u onaj bijeli šal koji nikad nije doživio kombinaciju sa vjenčanicom. I malo nabadam vilicom vrganje sa jajima, muž (kako smiješno!) mi je opet za večeru napravio preveliku porciju. Samo sam rajčice pojela sve. Odlične su mi rajčice ove godine, a bila sam u plasteniku ukupno pet puta. Tako ću i dogodine.
Išla sam jučer mijenat dokumente. Bila sam gotova gotovo odmah, već na drugom šalteru sam sasvim izgubila živce, rekla djelatnici državne službe što je ide, i otišla na kavu. Misim da mi ionako ne treba nova vozačka.
Baš ide reklama za afričku šljivu koja ne pada. Jebemlitimater, urenebesno smiješno a opet iritantno glupo.
Mačkalo je vani, mislim da upravo mlati nekog suparnika. Narastao je dok nas nije bilo, al ozbiljno. I mislim da ne može biti veći, al vjerovatno griješim. I voli nas više nego ikad i stalno nam se penje po nogama ko da smo stabla. I oće se mazit i nosit a ima valjda sedam kila i nije baš da ga moš nosat okolo pola sata. Bojala sam se cijelo vrijeme da će nas zaboravit. Il još gore, mislit da mo ga ostavili. Znate, on je bio ostavljen i onda smo ga mi našli i ponijeli kući, pa si uvijek misim da se i danas toga malo plaši. Mislim, ostavljanja negdje u šumi po zimi. Ljudi zaista mogu nekad biti strašni.
U Budvi ima dosta mačaka. Bila je jedna u restoranu koji smo pohodili, žuta, i imala je prijateljicu, crnu. U hotelu je bila mala žuta i mala tigrasta, al više onako točkasta po boku. U Stonu crna, majušna, majušna, u Makarskoj njih četiri čupavih malih i najradije bih ih sve uzela sa sobom. A ove u Budvi su mi se činile sasvim dobro zbrinute i ovako, pa si mislim da je Budva u svakom pogledu baš po mjeri čovjeka. Normalno je spavat do deset i normalno je u jedanaest navečer ići u trgovinu i kupit malo kruha. Ljudi su neusporedivo draži i ljubaznijij nego ovdje kod nas i mogla bih ih danima slušati kako pričaju. Ah, i žene su im prekrasne, al kako neš bit prekrasna uz ono more i one planine i sve...
Gledali smo slike sinoć, bili su nam neki dragi ljudi u gostima. Shvatila sam da ću teško odraditi zamišljeni putopisni post jer ne želim izbaciti niti jednu etapu puta, a ne mogu se odlučiti za neku razumu brojku fotografija, i sad ne znam što drugo nego vam navit pjesmu.
...ne znam šta bi moglo da se doda...
Gospođa?
Dragi moji,
voljela bih vam sad obećati da se sve vraća u normalu i da ću ovdje obitavati češće, jerbo je moja osobna parada pijanstva i kiča napokon završila, ali čini se da naredenih par dana opet (!!!) neću imati vremena za sebe i vas. Postoji mogućnost, izvjesna, da će mužić i ženica (nenormalno smiješno :D) otići odavde na par dana.
Ako sve bude po planu, nekamo malo južnije.
Inače je sve prošlo dosta dobro, koliko čujem. Iako nikad ne znam dal mi ljudi kažu da im je bilo super jer je red da se to kaže, ili im je zaista bilo super.
Meni je ugavnom bilo smiješno, što se na fotografijama lijepo vidi, a snimke tek ostaju za pogledat.
I sad sam gospođa. Poštena, udana žena. Imam i prsten i sve.
Vježbala sam neku večer potpisivanje, moje ime i njegovo, odnosno moje prezime. Nisam to radila od osnovne škole i osjećala sam se jednako glupavo i ushićeno i pomalo... kao da radim nešto što se ne smije. Ostao mi taj papir na stoliću i bilo me je malo sram kad su došli gosti, al valjda se sve gospođe osjećaju glupavo i ushićeno :D
Inače je baš dobra fora udavati se. Ko rođendan, al bolje. Svi ti nose poklone, stalno piješ i jedeš i smiješ se, stalno te ljube i čestitaju ti i govore da si predivna i žele ti puno sreće i onda još nazdravljaš i piješ i jedeš i pjevaš i veseliš se i stalno se smiješ jer su dani velikog veselja. Još ako nekim čudom imaš kraj sebe tipa kojeg voliš možeš se kladit da će ti to bit najboljji provod u životu.
Što se poklona tiče važno je reći da sam dobila sve što sam si i željela, osim tostera, kojih imam tri. Odnosno, jedan toster i dva grilla, pekača ili kako već. I niti jedna mikrovalna, jeej!
Sad mi ostaje riješit kuhinju, da bih imala kamo sa svom silnom novom aparaturom, što znači da mužić i ja krećemo u još jednu avanturu dizajniranja i izrade namještaja. Nakon putovanja, nakon putovanja, molim lijepo.
Oh, vjenčanica je bila baš pravo lijepa, znam da Dadu zanima kako je ta priča završila, možda nekad i neku fotku stavim,al ne danas, nemam vremena danas,vrlo mi je žao.
A sad vas sve srdačno pozdravljam i idem nać kupaće gaće i ručnike i kratke hlače i luftmadrace, lepezu i šešir.
Ostajte mi dobro, sve vas voli
Gospođa Nemezis
:)
Gljivar i mlada
Baš sam bila zadovoljna sobom. Uopće ne pizdim. Udajem se za 4 dana i uopće ne pizdim.
Iako bih mogla i imala zašto, jerbo frizerka ne može, pa idem nekoj kojoj inače ne idem i pitanje je na što će sve to skupa ličit.
Onda mi je kozmetičarka javila da je bolesna, pa probno šminkanje i gelirani nokti čekaju da se bar mrvicu dobije.
Još su tu neke komplikacije sa reverima i mašnama i balonima i sedamstoosamedset milijardi nezavršenih poslića koji se prije završit nisu mogli ili nisu stigli.
I ode on u gljive. Odu on i kum u gljive, evo jutoros, iako sam mu rekla da idem ujutro uzit vjenčanicu, na probnu frizuru, po kolače (opet, majko,koliko kolačaaaaaa :D), i još idem do grada kupit neki bijeli vešić, jerbo sam naprosto zabravila da bi valjalo nešto obuć ispod vjenčanice. Imam doduše podvezicu, al nemam niš drugo.
I nije problem što je otišao u glive, problem je što je uzeo auto. I još je nedje u šumetini, nedostupan.
Da stvar bude bolja, danas je valjda međunarodni dan uzimaa auta, pa je i budući svekar napravio istu stvar, al ne za u gljive.
I sad bih trebala zvat redom dok ne nazovem nekog tko ima auto i volje da me malo taksira u krugu od 100 kilometara.
Evo, pizdim. Pizdim i šaljem hejterske esemesove budućem, i najboje će bit za sve nas da u toj šumi i ostane. Tamo mu se u najgorem slučaju može desit gladni medvjed.
U usporedbi sa mnom, sitnica. U usporedbi sa mnom, sasvim beznačajne ozljede. Ni izbilza zastrašujuće, bolno i po život kobno.
Bolje bi mu bilo da par muhara proguta, odmah.
I pupavku, dvije.
Cold feet
Samo jedno ću vam reć:
Vjenčanice, ruže, mašne, štikle i ovo teško idu zajedno.
I sve si mislim da vjenčanica kao takva uopće nije osmišljena da bi se u njoj moglo plesat na ikakakv rokenrol. I također mi se čini da svečane frizure slabo podnose skakanje, i mahanje glavom u maniri poludjelog gitariste.
Kao da će me to spriječit...
;)