srijeda, 05.11.2014.
Najvažnije je već ispričano, ali ipak..
Puno se toga dogodilo ovih godinu i nešto sitno dana, pa ću napisati još 1 post i tako malo olakšati dušu.
Prvo bih se ispričati svim građankama građanima Srbije zbog mojih nekih nacionalističkih razmišljanja. Ono da je Beograd izvor svega zla u svijetu, to je jasno ko dan da je to bilo ne loše, nego bolesno razmišljanje. Ipak treba uzeti u obzir da sam ja odrastao u zemlji koja je pogođena ratom, iako sam ja u to vrijeme imao rat u kući sa svojom maćehom i taj drugi rat je puno puno više utjecao na moje stanje od Domovinskog. Doduše, dogodio se jedan incident, u vezi mog oca ali za to si je sam kriv. Naime, na Donji Miholjac je palo nekoliko tenkovskih granata, od toga jedna baš u naše dvorište. Moj pametni otac nije išao u podrum za vrijeme opće opasnosti i skoro je poginuo. Izuzev toga ja nikakve veze sa ratom nisam imao. Dopisujem se sa nekim ljudima iz Srbije i mogu reći da tamo ima divnih ljudi, ali i ima određeni broj nacionalista. Isto kao u Hrvatskoj. Koji je omjer jednih i drugih, ne mogu sa sigurnošću ustvrditi.
Doktorica Đuran i šef Marko su mi ukazali na važnost politike u životu svakog čovjeka. Ta doktorica mi je dosta pričala o politici i o Sanaderu između ostalog. Jednom prilikom mi je rekla 'arogantan je Sanader'. A Marko je rekao: 'pa i ja volim satove ali imam 1 a ne 10 ko Sanader'.Sanader je pravomoćno osuđen na 8,5 godina zatvora.Car riječi, prosjak morala Iskreno, iznenadilo me što se sve dogodilo s njime na kraju. Ja sam mislio da je on samo previše bahat i arogantan premijer, ali ne i toliki lopov. A sad bih još dodao pravi razlog zašto je dao ostavku, i zašto sam mislio da ja imam veze s time. Tražio sam po internetu dokaz toga i ovo je najbolje što sam našao:
http://arhiva.nacional.hr/clanak/76947/procitajte-original-kako-je-sanader-ucijenjen-usred-bruxellesa
On se prije ostavke držao kao vladar neke monarhije, a ne premijer. Ponižavao je druge, bio pun sebe, i prštio od oholosti. U to vrijeme je Hrvastka digla zajam od Europske unije od 850 milijuna eura. Sanader je sav ponosan 18.6. 2009. otišao na sastanak europske pučke stranke kojoj se pridružio i HDZ, u Bruxelles. I tamo je doživio šok, mislio je držati predavanje, a doživio je napade ostalih predsjednika, najviših dužnosnika Francuske, Britanije i SAD-a. Bilo je to prikazano na večernjem dnevniku, i bio je to početak njegovog kraja. Vratio se u Hrvatsku, na sjednici vlade napadao svoje ministre, a za Hrvate govorio da ne štede dovoljno, i 13 dana nakon toga je dao ostavku. Sve je to tako bilo, no ono što ja nisam tada shvatio je da ja nisam imao nikakve veze s time, odnosno ne više od bilo kojeg čovjeka u Hrvatskoj u to vrijeme. Bez lijekova sam pobjegao od realiteta, pratio sve političke emisije, osjećao se pametnijim od drugih i da razumijem ono što drugi ne razumiju. 20.6. 2009. sam hrabro-ludo krenuo na Krk iz Zagreba, te umislio si da su mene psihijatri (najviše dr. Đuran, ali i ostali) 3 godine pripremali za osobu koja će srušiti Sanadera s vlasti. Završio sam u Vrapču na 6 mjeseci, uz pomoć hitne i policije.
No, ipak, ostajem pri tvrdnji da kad sam izašao ispod nadvožnjaka sam čuo helikopter, te pri svemu što se dogodilo nakon toga. No, to ni nije toliko čudno. Helikopteri lete gradom svaki dan iz raznih razloga. Meni je najfascinatnije što je bilo kad sam se popeo na slijedeći nadvožnjak. Osjećao sam se kao u filmu. I kad sam došao do stajališta autobusa, ostavljen sam sam i napušten. Uslijedila je takva grozna psihoza od koje sam se oporavljao narednih godinu dana. Godinu dana nakon toga sam podsvjesno imao jak osjećaj da me prate zbog svega što se događalo, iako racionalno znao sam da to nije istina.
Nakon što sam se ispisao s FER-a, iskoristio sam studentska prava do kraja te na kraju radio 3 tjedna u Francku. U svakom slučaju dobrodošli novci, i nakon toga sam odlučio kući, ramisliti što dalje u životu i više od pola godine provesti s mamom i bakom. Sve u svemu nije bilo loše tako živjeti. Gledao sam da budem što više aktivan, da skroz radim, učim i bavim se sportom. Prvo sam krenuo samo sa gledanjem filmova, ali već nakon nekog perioda sam shvatio da to nema smisla, i počeo učiti za državnu maturu, gradivo matematike i fizike, moja 2 najdraža predmeta. Otprilike trećinu gradiva sam znao, trećinu je trebalo ponoviti, i trećinu izpočetka naučiti. I sve to sam uspio. Državnu maturu sam riješio fenomenalno, matemtiku A razinu sa 96% i fiziku sa 85%. Posebno sam ponosan na matematiku jer mi je centil bio 99, što znači da je samo 1% učenika riješilo bolje od mene. To su uglavnom ovi što su riješili 100%. Ponovno sam otkrio svoj talent i ljubav prema matematici.
No, već iz iskustva znam da dobro se upisati znači upravo to-upisati se ali ne jamči uspjeh na studiju. Da podsjetim, ja sam FER upisao među prvih 20% upisanih po ocjenama iz srednje i na prijemnom, ali nisam ga završio iako 75% koji upišu FER ga i završe. No, dobro, sad idem na lakši fax, dobro se osjećam, optimističan sam i vjerujem da ću uspjeti. Osim što sam učio za državnu maturu sam i uveo kanalizaciju u kuću, te napravio drva za zimu zajedno sa ocem i polubratom.
Upisan sam kao 1. na listi od 180 upisanih ove godine na smjer TVZ.-a elektrotehniku. Spomenut ću i jednu veliku svađu koja se dogodila između mene i maćehe, iako sam s ocem već duže vremena u dosta dobrim odnosima, te mi je podrška u faxu, makar samo i moralna što mi puno znači. Uglavnom, prije državne mature sam otišao kod njih, i rekla mi je budući da je znala da ponovno planiram studirati: Ti ako to završiš, ja ću pojest govno, a ako ne završiš, e onda ti pojedi govno. Meni se zamračilo pred očima. Svašta sam joj izgovorio, psovao sam i Boga i majku i sve žive i mrtve, njoj i ocu. Oca sam napao jer sam mislio da će je branit. Jedino sam stavio točku-neću nikoga udariti, pod uvjetom da netko od njih mene ne udari. Poslije sam se ispričao ocu, ali njoj nisam. Rekao mi je smireno: ''Ne mogu se ja zbog toga na tebe naljutit, al nije stvarno bilo lijepo...mislio sam da ćeš je 'išutat'''. No, nije pravedno da maćehu optužujem za sve loše što mi se dogodilo. Navodno se svašta događalo u braku mog oca i majke, kojeg se nesjećam gotovo uopće, a trajao je do moje 4. godine. To uglavnom znam iz priča moje bake, tatine mame. Prije nego me rodila, mojoj mami se bolest pogoršala i baka mi je rekla da me nije htjela roditi jel je mislila da će rodit 'novog Hitlera'.
A tata mi je rekao da su ga doktori pitali :''Jeste vi znali da je ona bolesna?'' On je rekao: ''Znao sam, ali nisam znao da je to tako ozbiljno.''. Naravno, da taj brak nije mogao funkcionirati, mama je često bila u bolnici i nije dorasla istovremenoj ulozi majke, žene i ekonomske radnice u firmi. Moj tata to sve nije mogao izdržati, i ne mogu ga optuživati što je 3 godine nakon što sam se rodio tražio i dobio razvod. Što se tiče maćehe, i nju se može na neki način razumjeti. Njena mama nam se 'pohvalila' da ju je tukla kad je bila dijete sve dok nije bila 'sva crvena'. No ona je te pritajene traume lančano prenijela na svoju djecu i na mene, fizički i psihički se iskaljujući na nama. A djeca ne znaju kakvo su djetinjstvo imali roditelji, ona traže svoju ljubav i pažnju. Ok, ako je imala teško djetinjstvo, ali što smo mi tome skrivili? I koliko generacija u prošlost možemo tražiti uzrok sadašnjih problema?Zlostavljano dijete će postati ili depresivno ili agresivno kad odraste, a često naizmjenično i jedno i drugo.Zbog toga sad svi imamo na neki način problema, a ja najviše zbog svoje genetske predispozicije za psihičku bolest za koju nitko nije kriv.
Iznajmio sam malu sobu u podrumskom stanu, blizu TVZ-a i odatle ću pohađati nastavu. Ne planiram ništa raditi jer svaki posao bi značio opterećenje i trpio bi mi fax zbog toga.. Isplanirao sam sve najbolje što sam mogao, naravno nikad ne možeš baš sve isplanirati i nikada ne bude baš sve po planu, ali vjerujem u sebe, svoje sposobnosti i u to da ću proživjeti koristan i smislen život unatoč problemima koje imam.
Ja sam Ljiljaninog bivšeg dečka spomenuo samo usput, ali i on u toj priči ima važnu ulogu. Oni su spavali zajedno vrlo brzo nakon što su prohodali, da bi ju on nakon toga odmah ostavio. To je ona objavila na svom facebook profilu. Očito to može biti psihički vrlo bolno za cure.
Ja sam bio jako zaljubljen u Ljiljanu i napravio bih sve što mogu da budemo zajedno,čuvao bih je kao kap vode na dlanu i ona je to znala. No, bolestan sam na živce, imam taj hendikep i to je isto znala. Nije gledala ništa od mog truda, gledala je samo to da sam bolestan. Taj njen dečko je mlad, zdrav, jak ali ju je iskoristio i bacio ko staru krpu.Uostalom, zato je i rekla da joj je žao što nismo bili zajedno, na što sam ja nasjeo. Taj se fenomen da lijepo evolucijski objasniti. Naime, žene iskreno privlače zdravi, jaki momci u naponu snage. No, ti isti macho muškarci su skloni mijenjanju partnerica, jer to mogu i podsvjesno žele ostaviti potomke sa više žena. Jedan dio žena će se prepustiti osjećajima i prikloniti macho muškarcima, imati dijete sa dobrim genima, ali i često ostati samohrane majke. Drugi dio će pak razmisliti i izabrati partnera koji će biti marljiv i brinuti se za potomstvo iako potencijalno imaju slabije gene. Zbog toga su opstale obje 'vrste': i sposobni i marljivi. Današnje veze više u najvećem broju slučajeva ne uključuju djecu, a ako i uključuju odbjegli muškarci su vezani plaćanjem alimentacije... no obrasci ponašanja su zadržani i evolucija ljudi i dalje funkcionira na taj način. Samo da napomenem, Ljiljanin sadašnji dečko pripada rekao bih ipak skupini marljivih muškaraca.
Bio sam ja zaljubljen i u Martinu, koja je studij medicine uspješno privela kraju. Prva psihotična epizoda je vezana uz nju, druga uz Ljiljanu. Obje su me na kraju odbile, ali velika razlika je što mi je Martina trenutno jedna od najboljih prijateljica, a Ljiljana me odbacila od sebe na najgori mogući način-ignoriranjem. Ljiljana je osoba koja ne voli da ju se povrijedi, ali voli povrijediti druge.
Ispričat ću jedan događaj, zapravo razgovor koji smo vodili Martina i ja, prije nekih 4,5 godine, dok sam još radio u tiskari na Žitnjaku, a meni je dosta važan i puno puta sam ga se sjetio do sada.
Nakon večere na Savi, jedne od valda stotinu zajedničkih, odlučila me je otpratiti do tramvaja.
Dok smo šetali, pitao sam je.
''U vezi onoga što smo pričali zadnji put, nisam ti rekao da.. zapravo ja bih htio da ti i ja budemo zajedno.''
''Da...dobri smo prijatelji, i možemo i dalje raditi na tome, ali nakon 2 godine veze s Josipom...ne mogu.''
''Ok..dok sam bio u vezi s Anamarijom i ti s Josipom, nije mi to uopće padalo na pamet, ali mi se sada ta opcija činila mogućom..''
''Ne znam jesam ti možda slala neke signale koje si krivo protumačio..''
''A ne znam možda...''
Kratko smo šutili i hodali, kad sam ju htio zagrliti, a ona je na to rekla tiho:
''Ej''.
''Pogotovo nakon ovog..'', rekao sam.
''POGOTOVO nakon ovog'', potvrdila je.
Nakon toga smo nastavili hodati, a ja sam u sebi pomislio:Rekla je da je ne diram-i ne diram je. Ona se tada predomislila, vjerojatno misleći da sam se uvrijedio, uzdahnula i pružila ruku da me zagrli, a ja sam se izmakao, i rekao.
''Eeeej.''
''To..smisao za humor je tu.''
Iako nisamo završili zajedno, drago mi je što sam skupio hrabrosti i iskazao joj svoje osjećaje, te što se naše prijateljstvo nastavilo, možda čak i čvršće negoli do tada.
Moj je život postao jedan normalan prosječan život studenta TVZ-a, koji ima određenih problema, ali se hrabro nosi sa njima. Mislim da će ovo biti zadnji post koji ću napisati, ali blog će ostati na internetu kao dokaz sve mojih patnji i uspjeha, loših i dobrih trenutaka. Napravio sam i neke novine u osnovnom postu, a najvažnija je ta da sam stavio prava imena za mjesta Donji Miholjac, Našice i Osijek, kao što je dosad bilo za Krk i Zagreb.
I za kraj i najvažnije iznijeti ću svoj trenutni religiozni status, kako se znanost i religija mogu ujediniti. Ponekad sam ljut na Boga, što mi je dao ovaj križ, ali se onda sjetim da je i Isus molio Boga neka ga mimoiđe ova čaša, no Bog je dopustio da ga muče i pribiju na križ. I tada se desilo da je Isus uskrsnuo i ispao najveći pobjednik. Boga možemo shvatiti kao ljubav svih dobrih ljudi udruženih u zajedništvu. Isusa pak kao savršenog čovjeka koji možda i nije postojao. Sv. Pavao je rekao ako Isus nije hodao ovom zemljom, uzalud je naša vjera. Ja ne mislim tako. Ne može se ustvrditi da je Isus začet po Duhu Svetom, rođen od Marije djevice, mučen i pokopan, 3. dan uskrsnuo od mrtvih. Dakle, iako ne znam jeli se sve to tako i zbilo, Isus je moj najveći uzor i najutjecajnija osoba u mom životu. Amen, hvaljen Isus i Marija.
