utorak, 18.09.2018.
I bez faxa se može proživjeti život
Evo jedan kratak ali jezgroviti post pretkraj ljeta 2018.
Dakle, kao što i naslov kaže, više nisam student nakon 10 godina studiranja ( sa raznim prekidima).
Postoji razlika između odustajanja i stav 'Stvarno je bilo dosta!'. Nije mi žao što sam bio student 10 godina, puno sam iskustva stekao, na kraju krajeva i puno toga naučio, doduše diplomu nemam, ali nisam razočaran.
Radim u jednoj slovenskoj firmi, gdje montiram monatžane hale i šatore i stvarno sam zadovoljan s uvjetima, poslom, ljudima s kojima radim, kao i oni sa mnom. Puno putujem, makar to nisu putovanja u pravom smislu te riječi, jer je to zapravo rad na terenu.
Imam novu djevojku, upoznali smo se preko foruma gdje i dalje pišem. No, s obzirom na sve dosadašnje propale veze, znam da ne smijem s njom planirati daleko u budućnost, idemo dan po dan pa gdje nas život odvede.
Brat mi se oženio prije 5 mjeseci i iskreno sam sretan što se tako mlad (24 su mu godine!) skrasio.
Psihičko stanje je i više nego dobro, povremene mini psihoze i mini depresije su neizbježne, ali su izdržive. Nekako mi se sve posložilo, imam curu, stalan posao, stvarno se nemam razloga žaliti. Toliko od mene zasada, ne znam hoću li i kada napisati novi post.
Živili!
