gustirna

nedjelja, 14.10.2012.

Priko Rijeke do slobode

Uvik mi je bila dojmljiva ona scena iz Bitke na Neretvi kada tifusar Boško (Fabjan Šovagović) stoji nad nabujalom Neretvom, u pozadini se vidi srušen most, a on diže ruku i viče: "Idemo braćo tifusari!! Priko vode do slobode!!!"....i ode... skupa s Neretvom.
Kad je naš stariji umitnik odlučio studirati u Rijeci, svi smo počeli nizati raznorazna mišljenja o tom gradu..
- Primorski grad, a opet se čini kao da je na kontinentu
- Rijeka je kozmopolitski grad
- Tamo se nekako čuti više slobode. Ljudi su slobodniji
- Rijeka je slobodniji grad od Splita koji je zapravo konzervativan
- Kad god dođem u Rijeku, pada kiša.
- Grad na moru, a nema rivu.....ali ima Korzo
I tako su se nizali dojmovi nas koji zapravo Rijeku nismo poznavali, ali smo je željeli upoznati i zavoljeti je,
jer u slijedećih nekoliko godina bit će novi dom našem djetetu. I zavoljeli smo je...upoznali još nismo...posve.
Upoznavat ćemo je s vremenom što sami, što uz pomoć dragih prijatelja.
Uglavnom smo najbolje upoznali dijelove grada koji su povezani s našim studentom - Trsat i Vežicu
I svidjelo nam se, pogotovo zeleni Trsat sa utvrdom ....



Unutar utvrde nalazi se krasno uređen vrt, a tu je i pozornica gdje se održavaju ljetne priredbe...neizostavni kafić koji se može pohvaliti najljepšim pogledom u gradu





Pogled privlači spomenik koji predstavlja neko čudno zmajoliko biće s pijetlovom glavom. Što bi to bilo?
Trsatski zmaj ili Bazilisk - (grč. basilike) zool. kraljevski zmaj, vrsta bezopasnog guštera u Južnoj Americi i Aziji;
mit. legendarni kraljevski zmaj koji je, tobože, ubijao svojim pogledom



Autor baziliska na Trsatu je čuveni Anton Dominik von Fernkorn (Erfurt, 17. ožujka 1813. - Wien, 15. studenog 1878.), austrijski kipar.
Te je zmajeve izradio po Nugentovoj narudžbi, a bilo ih je sveukupno 4: dva za Bosiljevo i dva za Trsat.
Posljednji zmaj je u Bosiljevu postojao još prije nepune godine dana, i tad mu se gubi trag! (tekst od 14.04.2008.!).
U starosti, na samrtnoj postelji Laval Nugent izražava želju za uvođenje željezničke pruge u Hrvatsku, a umire 22. kolovoza 1862. godine u Bosiljevu, gdje je najradije i boravio.
Iz Bosiljeva njegovo je tijelo prevezeno u grobnicu "Mir junaka" u starom gradu Trsatu nad Rijekom, i položeno kraj sarkofaga njegove žene. Pred grobnicom još i danas stoji jedan od 2 brončana zmaja s pijetlovom glavom (pravi naziv tog bića je Bazilisk!) koji su čuvali grobnicu držeći u rukama štit i žezlo. /preuzeto sa ove stranice/

Zadnji trsatski zmaj još uvijek čuva mir u mauzoleju "Mir junaka"


Sa obnovljene trsatske kule može se uživati u predivnom pogledu na Rijeku i na Učku za kojom zalazi sunce




Lijevo sjajni zvonici - desno dole cigleni dimnjak bez dima



Dole u kanjonu Rječine hipnotiziraju me crno-bijeli krugovi sa velikim ventilom u središtu za otvaranje/zatvaranje...nečega?


Sa Trsata spuštamo se istočno prema sveučilišnom kampusu gdje se među novogradnjama i zelenilom
smjestila nekadašnja vojarna - sadašnja Akademija primjenjenih umjetnosti







Prve dvije godine prošle su dok si reko "keks", s njima i prvi problemi odvojenog života, osamostaljivanja, upoznavanja i prilagođavanja nekom drugačijem načinu života, ...dobro je, ide se dalje.
Krenula je i treća akademska godina. Prva godina kada rođendan našeg umitnika slavimo kod njega u Rijeci,
a ne doma u Splitu.
Rođendanska pizza koju nam je pripremio bila je najbolja pizza koju smo ikad jeli (i ovo nisu pretjerivanja jedne mame!)
Desert smo donijeli u auto-frižideru direktno iz Samobora - brdo kremšnita i 5-6 feta slasne torte imena "Katarina".
Prvi put torta koja nije domaća, koja nije cijela okrugla i nije mojih ruku djelo....kao u neka prošla vremena kada se nije moglo zamisliti rođendansko slavlje bez mamine torte....njami



Vremena se mjenjaju, a ove kupovne torte s imenom nisu tako loše...
Mmmmmm!! hvalimo okuse dok draga djevojka pali rođendanske svjećice. Naš umitnik zbunjeno puše..gasi...
partykiss cerek...svićica se opet sama pali...smijemo se...hahahaha ovo su one zez-svićice!!...
sićaš se kad smo ti ih prvi put stavili....hahahahahahaha!!!!!!
Sve je drugačije, sve je lipo....veselimo se svi skupa u toj maloj iznajmljenoj kužini dok vani tutnje vlakovi iz riječke luke prema kontinentu (i obratno).
- Opet vlak !!! - grintaju mladi, a nama starima sve super, ništa ne smeta...sve je dobro.

Sutra je novi dan....ponedjeljak i radni dan...djeca imaju svojih obaveza.....a mi....mi ćemo na izlet...va Istru!
- 21:59 - Komentari (29) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< listopad, 2012 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)

Opis bloga


  • o svemu pomalo,
    nečega puno, nečega malo,
    nekomu previše, nekomu premalo,
    a meni dovoljno.

    O FOTOGRAFIJAMA
    Sve fotografije objavljene na blogu
    moje su autorsko djelo,
    osim ako nije drugačije navedeno.



    Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
    Možda su oba u vremenu budućem,
    A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
    Ako je sve vrijeme vječno prisutno
    Sve je vrijeme neiskupljivo,
    Što moglo je biti jest apstrakcija
    Koja ostaje trajnom mogućnošću
    Samo u svijetu razmišljanja.
    Što moglo je biti i što je bilo
    Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
    U sjećanju odjekuju koraci
    Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
    Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo

    T.S. Eliot

    "Znam koliko toga ne trebam
    da bi bio sretan."
    /Woofman - Apallachian Trail/

    "Toliko je bilo u životu stvari
    kojih sam se bojao -
    a nije trebalo.
    Trebalo je živjeti"
    /Ivo Andrić/

    (...) da ostanemo ovo što smo.
    Sutra. I uvijek.
    Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
    Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
    da jedno drugom ne dopustimo
    da budemo ono što nismo,
    da ne gledamo vučijim očima
    i da se uvijek prepoznamo
    kada se sretnemo.
    /Tišine - Meša Selimović/



Linkovi