gustirna

Da se ne zaboravi ...

Svakog ljeta naša mala i velika mista priređuju raznorazne kulturno-zabavne manifestacije u sklopu svojih kulturnih ljeta.
Ovog ljeta propustila sam mnoge zanimljive predstave Viškog kulturnog ljeta, ponajviše zbog fjake koja nas je prikovala u hladovini i miru našeg otočkog sela u kojem uvik neki vitrić piri.
No zato nisam propustila otvaranje i zatvaranje kulturnog ljeta u mom rodnom Solinu.
Kako je od otvaranja Solinskog ljeta proteklo poprilično vode ispod solinskih mostova, ovaj post posvetit ću zatvaranju
istog, koje se već tradicionalno upriličuje u danima pred Malu gospu - zaštitnicu grada Solina.
Pošto je baš danas Mala gospa i Solin slavi svoj dan i svoju zaštitinicu,
čestitam mom Solinu njegov praznik!

Vrludajući šarenilom fejzbukovih livada, naletih na obavijest o događanju u Gašpinoj mlinici u Solinu.
U prvi mah shvatih da se radi o izložbi starih stvari koje pričaju o tradicijama Solina i solinske okolice.
Zaključim kako će to opet bit jedna lijepa izložba kao što je bila i prije 3 godine u tek restauriranoj Gašpinoj mlinici.








Priča o povijesti Gašpine mlinice u Solinu zaslužuje poseban post, pa ću se za sada zadržati samo na ovogodišnjim događanjima.

Došavši pred Gašpinu mlinicu shvatili smo da to nije tek obična izložba starih stvari već je glavni događaj predstavljanje novoizdane knjige "Stari Solin - da se ne zaboravi".
Knjiga u kojoj su od zaborava sačuvani stari solinski običaji i tradicija,
izdana je u organizaciji Udruge Solinjani i tek je prva u nizu knjiga sa sličnom tematikom.



Prenijet ću dio predgovora kojeg je za knjigu divno sročio naš solinski "Saša Zelepugin" - Joško Vukšić:

"Ko se jednon napije vode iz naše Rike, zauvik panti solinsku prodolinu.
Tako je bilo za ilirskog, grčkog i rimskog doba.
Nastavlja se taj povijesni kontinuitet za vrime prebogate starohrvatske povijesti,
u gradu u kojen svaki kamen krije svoju priču.
Prije 350 godina došli su iz Petrova poja naši pradidovi, zavolili i oplemenili ovaj predivan prostor,
saživili se š'njin i počeli stvarat noviju solinsku povijest.
Ova knjiga nema za cilj otkrit ništa novog o Solinu.
Želja nan je očuvat dio uspomena na naš dragi, stari Solin.
Zbog naše dice, zbog onih koji dolaze.
Da se ne zaboravi."

Kada Solinjanke iz Udruge Solinjani nešto organiziraju tada je to događaj koji privuče brojne Solinjane i njihove goste.





Šesno, skromno i lipo...kako to samo Solinjanke znaju


Prilika da se sretnu stare prijateljice i suside iz Svetog Kaja



Teta Nada povela nas je u vrimena kada je kao mlada solinska divojka spremala svoju dotu....
spara, šumpreš i "Singerica" bile su obavezan dio divojačke dote koja se sa karom privozila do
mladoženjine kuće di bi je dočekali i primili svekrva i svekar





Eksponati koji su izloženi u preuređenim prostorijama Gašpine mlinice posudili su mnogi Solinjani,
te je uz svaki eksponat priložena kartica na kojoj piše što izložak predstavlja i tko je njegov vlasnik.







I tako razgledavam, snimam, uživam.... a onda začujem zvuk mlinskog kola.....mlin radi!!!!
Kolo se okreče, pšenica se mlije i prosipa u brašno .... kraj mlina stoji čovjek koji prodaje samliveno brašno i puru...
Oduševljenje! Daj kilo od svega, šta košta da košta!
(7 kuna za kilo, al znaš da je domaće, samliveno u našoj Gašpinoj mlinici. Tko donese svoje žito dođe ga jeftinije)
Bila sam već u mlinicama u Grabu i kupovala tek samlivenu pšenicu, ali ovo ovdje iz mog Solina i Gašpine mlinice za mene je neprocjenjivo!
Mama, rojena Kaštelanka, kupila je kil pure....zaželila se domaće pure s mlikon



Nakon prigodnog programa povodom predstavljanja knjige, čašćenja domaćin kolačima, kroštulama, prženim bajamama u cukru...spustila se noć na Gašpinu mlinicu, Solinjanke su iznosile lonce i teče, mišali se makaruni....sve je bilo spremno za solinsku večeru kod mlinice....ali bez nas...
... mi smo krenuli dalje niz Riku, u solinsku litnju noć...do Doma kulture Zvonimir gdje se održava koncert tenora Špira Bobana i njegovih gostiju: Vokalisti Salone, solinska Gradska glazba "Zvonimir" sopranistica AntonijaTeskera, klaviristica Rozarija Samodol - povodom 20 godina pjevačke karijere tenora Špira Bobana i zatvaranja Solinskog kulturnog ljeta

Špiro Boban i gosti




Gradska glazba "Zvonimir" pod dirigentskom palicom mladog i perspektivnog maestra Tonća Ćićerića





Sopranistica Antonija Teskera, predivnog glasa i stasa


Sa skučene pozornice solinskog Doma kulture dopirale su arije iz "Male Floramy", Granada, O sole mio, Adel i Mara i još štošta....repertoar dostojan Hrvatskog narodnog kazališta

Vokalisti Salone
i dva tenora, dva Špira....slika je mutna, ali glasovi su kristalno čisti, /šteta da ne mogu stavit video snimku/



Izdvajam jednu lipu narodnu dalmatinsku
/za našeg prijatelja Mlađu u Jelsi koji tu i tamo počiri na ovaj blog/



I za kraj vječna himna Dalmaciji i trudu dalmatinskog čovika,
Ljube Stipišića Delmate u izvedbi Vokalista Salone



Oplemenjeni glazbom, dirnuti emocijama koje su navrle iz srca...u grlo....na obraze....
pozdravili smo se sa Solinom, zasjevši još malo kraj Doma uz zvuk solinske Rike...

Sve dođe i prođe, al Rika će uvik teć ....




Još samo pozdrav našem studentu koji upravo put putuje Jadranskom magistralom za Rijeku.
Piva solinski slavuj Toni Kljaković - Cone, koji je također jednom davno otišao iz svog Solina put Istre i Kvarnera i zauvik tamo ostao s pjesmom na usnama,
uz pratnju Gradske glazbe Zvonimir pod dirigentskom palicom maestra Tonća Ćićerića,
te nenadmašno voditeljstvo Joška Vukšića