Svašta se nađe po starim fasciklama. Tražiš jedno, a nađeš nešto sasvim drugo. Kartonska kutija Aero,još puna upotrebljenih i neupotrebljenih indigo papira podsjeća me kako smo kopije radili preko indiga, a i matrice za tiskanje omladinskih novina tipkala sam na tatinoj staroj "Biserici"
Neki zaboravljeni stihovi, raznorazni crteži,
isječci iz novina sa prizorima vesele i prpošne mladosti....
materijali za omladinski list, ...črčkarije na "trgovačkom papiru" koje su se pretvarale u zidne novine na velikom "hamer-papiru"
prijevodi pjesmama "Doorsa", karikature koje su prikazivale našu svakodnevnicu i prijatelje u njihovim karakterističnim pozama... važni citati,....
nacrti za "grafiku u koncu" koji nikad nisu zaživjeli (osim jedne "mačke")...
2.školska zadaća na temu "Smisao čovjekovog života" , vezano uz lektiru "Derviš i smrt", Meše Selimovića
(dat. 16.04.1981.- 3.razred srednje škole, pisano naliv-perom) - tu sam se debelo uhvatila smisla života i smrti....hmmmm?....nepunih 17...
Sjetih se nedavnog razgovora sa našim mlađim umitnikom (sad će 18)... .....ufffff...kako me zabrinuo svojim stavovima o životu i smrti...
...a eto, nisam ni ja bila daleko o sličnih razmišljanja u toj dobi...ništa neobično za tinejđere....
Iako je danas prevruće za teške teme, prepisat ću zaključni pasus iz mog sastava...bez naliv-pera:
"...Ahmed Nurudin bježi u bezbrižno doba svog djetinjstva i skriva se pred mučnim životom za paravanom
djetinje veselosti i bezbrižnosti. On želi da se pretvori u biljku koja raste i vene,
i opet raste počinjući sve iz početka bez bola i nesreće.
Prošlost je nepovratna, a uzaludno je počinjati sve iz početka.
On poželi da umre i zaista to je najsigurniji bijeg od stvarnosti. Bijeg u nepostojanje, u smrt.
Kukavički je bježati od problema, dok se drugi bore sa životom.
Probleme i brige treba rješavati, a ne bježati pred njima. Crnu sudbinu treba nastojati
prosvijetliti smislom života, a ne bježati pred njom.
Usprkos svemu svaki čovjek se u trenutku slabosti zapita zašto živi i trpi kad na kraju sve završava smrću.
Ima li smisla cijeli život tražiti smisao koji bez razlike uvijek završava besmislom?
Da li je smrt besmisao ili je to ipak naneminovniji smisao i najkrajniji cilj svakog življenja?"
Koliko su mi bili prazni i besmisleni ti dani pronalazim i u nekim razmišljanjima koje sam zapisivala....bilo je jako važno zapisivati svoje misli ... posebno u trenucima besmisla, praznine i tupila...kojih je doduše bilo na pretek... Razmišljanja jedne 17-godišnjakinje:
"Razmišljam....ostavila sam mladića, navodno ga više ne volim.... školska godina je završila...
ljeto...dosada...Što da radim?
ŠTO DA RADIM?"
Note, tihe, uspavljujuće
jedna gitara u noći....
Prazno je!
Prazno je....
...............u mojoj duši
nema te živote
sve je prazno, bez života
i život taj nema života
Glas izgubljen s gitarom,
kao da plače
Zvat ću leptire i note i stihove
I nitko mi donijeti neće...
zvat ću....!
Izgubljena u oluji misli....
Prazno je, prazno.....nema života
nema sreće...
ja sam samo jedno ništa
/ja - 30.06.1980./
Užas!! Kako je grozno bilo imat sedamnaest !!!
/ja - sad/
Naravno ,sve prođe....sad mi dođe smijeh na ova moja razmišljanja od prije 30-tak godina....a tada...
tada mi nije bilo nimalo smiješno, tada je umiranje bilo često u mislima...najčešće zbog propalih odlazaka negdje gdje se moglo vidjeti "Njega",
pa su roditelji bili najveći neprijatelji, jer su branili....
To ljeto '80-te je bilo jedno od onih ljeta za pamćenje...druženja u omladini, kartanje na plaži u Resniku (rjeđe i kupanje),
smišljanje sastava i vijesti za omladinski list, crtanje zidnih novina, predstave čakavske poezije u Gradini, radijsko glasanje za splitski festival...recitali za Dan ustanka i Dan borca
....znojit se na radnim akcijama....guštat s prijateljima na noćnom maršu od Solina do Dicma , pa nakon svega...
sidit na zidiću iznad Rike solinske i pljuckat špice od dinje... sve bacit na smij i zafrkanciju....
i bit sretan, usprkos nesretnim ljubavima!
Tog ljeta izdali smo omladinski list na tiskarskom stroju u tvornici cementa "Prvoborac"- Sv.Kajo
Nekoliko bisera iz omladinskog lista MKSSO Solin:
TUGA
"Zašto si osuđen?"
"Pokušao sam jedno veče da utopim svoju tugu, al je znala da pliva!"
LJUBAV
"Ljubav je bolest, jer da bi se izliječila potrebno je ići u krevet."
CITATI
- "Najteže je pobijediti samog sebe." - Tito
- "Sretan je narod koji ima takvu omladinu." - Tito
- "Ono što je istina, istina je. Naša snaga i jeste baš u tome
što gledamo istini u oči, što priznajemo svoje greške
i što ih ispravljamo." - Tito
"Ljubav nije vještina! Ljubav to je pitanje dara kao i poezija!
Ljubavnici rađaju se kao i pjesnici.
Ljubav ljudi loču, nažalost, kao pivo,
a ljubav nije pivo, ljubav je nadahnuće." - Miroslav Krleža
DA LI ZNATE?
"...da je na plakatima za koncert "Bijelog dugmeta" na gradskom stadionu u Sarajevu 1977.
stajalo i obavještenje: U slučaju kiše koncert se NE otkazuje.
Došlo je oko 9500 ljudi..."
"....da je Savjet ono što tražimo onda kad već znamo odgovor,
ali bismo željeli da ga ne znamo..."
TOP LISTA DISKA:
1. Another brick in the wall - Pink floyd
2. Troyan horse - Love
3. Tetrapak - Metak
4. Unita donna per me - Umberto Tozzi
5. I will survive - Gloria Gaynor
6. Knock on wood - Amy Stewart
7. Do you think I am sexy - Rod Stewart
8. Jugoslavijo - Danilo Živković
9. Message in a bottle - Police
10. Ona ima svoju dragu mamu - Metak
U jednoj drugoj fascikli nađoh ono što sam zapravo i tražila na početku ove priče,
crtež koji je trebao poslužiti kao osvježenje za ove vruće dane.
Nacrtao ga je tata naših umitnika, jednog ljetnog popodneva '86. ili '87. godine,
a nesretne ljubavi iz prvog dijela '80-tih odnila je Rika skupa sa špicama od dinje...
Napomena - da ne bi bilo zbunjenih:
kod nas u Splitu, Solinu i okolici, lubenicu (crvena sa crnim špicama) zovemo dinja,
a dinju (narančasta sa špicama u sredini) zovemo cata ili milun.
o svemu pomalo,
nečega puno, nečega malo,
nekomu previše, nekomu premalo,
a meni dovoljno.
O FOTOGRAFIJAMA
Sve fotografije objavljene na blogu
moje su autorsko djelo,
osim ako nije drugačije navedeno.
Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
Možda su oba u vremenu budućem,
A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
Ako je sve vrijeme vječno prisutno
Sve je vrijeme neiskupljivo,
Što moglo je biti jest apstrakcija
Koja ostaje trajnom mogućnošću
Samo u svijetu razmišljanja.
Što moglo je biti i što je bilo
Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
U sjećanju odjekuju koraci
Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo
T.S. Eliot
"Znam koliko toga ne trebam
da bi bio sretan."
/Woofman - Apallachian Trail/
"Toliko je bilo u životu stvari
kojih sam se bojao -
a nije trebalo.
Trebalo je živjeti"
/Ivo Andrić/
(...) da ostanemo ovo što smo.
Sutra. I uvijek.
Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
da jedno drugom ne dopustimo
da budemo ono što nismo,
da ne gledamo vučijim očima
i da se uvijek prepoznamo
kada se sretnemo.
/Tišine - Meša Selimović/