Poruke iz davnina
"Nije mi dosadno, jer nikad nisam sam.
Skupljam odjeke tudjih neizgovorenih rijetci
i ... sklapam svoje svjetove"
/zapis sa stećka/
Šetajući grobljima današnjice na nadgrobnim pločama možemo vidjeti simbole križa, zvijezde, polumjeseca, knjige, golubice, maslinove grančice, ruže, anđele, fotografije, reljefni lik ili bistu pokojnika, uklesano ime, prezime, godina rođenja i smrti.
Rijetko ćemo naići na nekakav zapis na ploči i to zapis kojeg je osmislio sam pokojnik kako bi živućem budućem svijetu ostavio
trag o sebi i svom postojanju.
Upravo takvi zapisi koji su zapisani na srednjovjekovnim stećcima su me zadivili i inspirirali za ovaj post.
Ono što znam o stećcima skup je informacija iz raznih izvora. Prve su bile lekcije o bosančici i stećcima sa satova povijesti u školi.
Nakon škole dugi niz godina stećci mi nisu padali na pamet dok mi prije nekoliko godina
u ruke nije došao časopis "Nova akropola" gdje je bio objavljen članak "Zapisi sa stećaka", autorice Blaženke Grgić.
Moje znanje i iskustvo nije toliko bogato da bih mogla složiti priču o stećcima, bar ne onako stručno i lijepo kako
je to napisala autorica istražujući njihovu povijest:
"Sve dok im se sasvim ne približi, prolaznik ne bi razlikovao stećke od običnih stijena. Tek pogled izbliza otkriva tajanstveni svijet ispunjen jelenima, kopljanicima, likovima podignute ruke, rozetama, križevima, suncima i polumjesecima, cvjetovima, vinovom lozom...
Bogata simbolička ornamentika već je dugi niz godina predmet spora povjesničara i teologa oko njihova podrijetla i značenja.
Svaki od ovih kamenih biljega nosi i neku poruku, nešto nam živo pripovijeda...
Poruke sa stećaka, pisane starim jezikom i nama neobičnim izrazima, ali dovoljno razumljivog sadržaja,
govore o životu koji se zapravo i ne razlikuje puno od našeg, sa svim njegovim nadama, postignućima, uspomenama,
radostima, ljubavima ... Stoga su nam razumljive i dirljive poruke poput primjerice ove koju nepoznati čovjek iz prošlosti
s kamenog biljega upućuje svojoj voljenoj:
"... vetc sam na drugoj strani, prepoznajem hodnike, angjele ...volim te,
al' ti disi, disi, samo disi... a naše vrijeme ce opet dotci ..."
Prije nekoliko mjeseci krenuli smo put Imotskog u potragu za bunarima i stećcima. Između mjesta Cista Velika i Cista Provo
naišli smo na skupine stećaka poslaganih tik uz prometnicu.
Srećom bila je tu informativna ploča sa podacima koji su nas zanimali:
"Crljivica je kasnosrednjovjekovno groblje nastalo od 14.-16.st. pokraj rimske prometnice i vrtače s bunarima.
Oko 90 sačuvanih ploča, sanduka i sljemenjaka je tek dio ukopa raspoređenih na 3000 m2.
Ova lokacija je najbrojnija i najznačajnija skupina stećaka na području RH.
Groblje oko Velike gomile čini cjelinu s grobljem na Maloj gomili koja je smještena 200 m zapadnije.
Istiću se stećci ukrašeni plitkim reljefima, kojima su klesari uprizorili široku lepezu motiva povezanih
s pogrebniom kultom, običajima i shvaćanjima onodobnog stanovništva. Čine ju prikazi ljudskih figura i životinja u različitim kompozicijama,
s prikazima povorke kola, viteških turnira ili lova, a u kombinaciji s arhitektonskim, geometriziranim ili floralnim obrubima.
Inačice križeva otkrivaju vjersko ovilježje pokojnika, ljiljani i štitovi su znamen feudalnih gospodara, a rozete i polumjeseci su preslik
nebeskih tijela postavljenih prema njihovu položaju u trenutku pokopavanja."
 
 
Podatke o stećcima svatko može naći na internetu kao što sam i ja pronašla dosta toga, pa ću prenijeti tek neke kratke izvatke
iz teksta koji je napisan povodom velike izložbe stećaka upriličene u Zagrebu 2008.g. "Stećci - jedinstvena i zadivljujuća baština"
Među te izvatke priložit ću neke moje fotografije nastale na lokalitetu Crljivica i na platou kod Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu.
"Stećci su u europskoj i svjetskoj kulturi jedinstveni, nemaju izravnih uzora, niti su preslika ičijih drugih spomenika. Ti se monumentalni kameni blokovi gusto rasprostiru na području Bosne i Hercegovine, u južnim djelovima Hrvatske, zapadnoj Crnoj Gori i jugozapadnoj Srbiji. Najmanje sedamdeset tisuća stećaka razasuto je po brdsko-planinskim prostranstvima Dinarskog gorja....
...No, kako se mnogi od stećaka nalaze u višim predjelima planina, na nadmorskoj visini i do dvije tisuće metara i na često teško dostupnim mjestima, većina istraživača stećaka pretpostavlja da ih (unatoč uništavanju od strane čovjeka i prirodnih sila) ima ukupno preko stotinu tisuća...
...Dio stećaka su srednjovjekovni nadgorbni spomenici, dok se za preostale takve kamene spomenike ne zna čemu su točno služili. Stećci po svojoj veličini spadaju u red megalitskih kamenih blokova...
...Povjesničarka umjetnosti Barbara Vujanović o podrijetlu imena stećak kaže: "Naziv stećak u uporabi je od novijega vremena. On dolazi od riječi stojećak te znači nešto postojano, veliko, visoko. Prije njega nadgrobne su spomenike imenovali različitim nazivima: mramorje, mašete, mramori, biljezi, kamici, usađenici, starobosanski spomenici, bogumilski spomenici....
....Za klesanje većih stećaka, a posebice njihov "prijevoz", često bi bio potreban velik broj radnika. Majstori klesari zvali su se kovači, a oni koji su urezivali natpise pisari. Gruba obrada se vršila u kamenolomu, a fina u nekropolama...
...Prema dosadašnjim spoznajama, stećci su podizani u razdoblju od kraja 13. stoljeća do prvih desetljeća 16. stoljeća....
... Fatih Hodžić ističe: "Po osnovnim značajkama stećci mogu biti stojeći (stup, križina…) i ležeći (ploča, sanduk, sljemenjak...), koji čine preko 95 posto ukupnog broja, a među kojima je daleko najviše sanduka (61 posto), teških i do 30 tona.
..."Stećci su postavljani oko crkava, uz bunare i lokve, na pretpovijesnim tumulima - gomilama, na visokim gradinama, u sklopu neke starije arhitekture, na prostorima srednjovjekovih grobalja."..
...Adnan Jasika u članku "Umjetnost stećaka" naglašava: "Natpisi su vrlo važan činitelj vrijednosti stećaka, jer govore o stupnju razvoja pisma, stanju narodnog jezika, povijesnim događajima i osobama. Uz pomoć natpisa moguće je nekad i vrlo tačno odrediti vrijeme izrade stećka. Oni su pisani narodnim jezikom i govore o pokojniku, zazivaju boga, ili izražavaju neku narodnu mudrost. Česte su odavno izumrle riječi i izrazi. Pismo je lapidarna ćirilica sa izuzecima glagoljice, latinice ili grčkog pisma. Ćirilica je bila općedruštveno pismo... Ona je u Bosni imala svoj razvojni put pa su je zvali bosanska ćirilica ili bosančica. Tu su neka staroslovenska slova sasvim iščezla, a uvedena su druga, čisto bosanska.".
...Za bosanskohercegovačkog pjesnika Maka Dizdara stećak je tajanstveni "kameni spavač".
Još jedan link o "kamenim spavačima"
Zapis sa jednog stećka pod kojim leži čovjek koji se umorio sadeći drveće:
"A se lezi Klut od Dolnjih strana sin. Legoh jer se zmorih. Nisam vjerovo al sad znam da nikdar nije isti clovek onaj kojino sajdi dlvo
i otnaj kojino se u sjeni dlveta odmara. Dulgo sadih dlveta i ni mi tohga zal. Zal mi je tsto stajdoh.
Sujza koju pusti ona koju voljoh terza mi je no ovi kam koji na me ona stavi. I da se ne zaboravi ko bjeh zapis mi ona stavi
da sam cjel svoj vjek sajdio dlveta, a da se odmaram u sjeni ovi kami.
V drugi vtorak v kolovozu 1288.godine"
Ovdje leži Gorcin iz Soli:
"A se lezi Gorcin iz Soli. Postoji tisuc natcina da se zmre, al ni jedan nije pravi.
Postoji hiljadu tisuca putova kojima zivi hojde krojz dalne, a mertvi kroz smerti.
Zast je sve tsto je lijepo poput najsarenijih tica zajtvoreno u kaveze? Lezim i grko mi je.
Vse vijdim, vse tcujem, vse sad znam, vse ticem al uzduh da udanem ne mojgu. I zato još grtcije mi je, a dulgo ti mi je lejzati.
Ne prolajzi pojred mohga kama proplakatcu, jer tij si ono tsto ja bjeh i vidjim lujdo trojsis dni ko tsto ih ja potrojsih.
Ne prolajzi drujgi put pored mohga kami ugriscu te.
1253. godne v srpanj legoh v zemju ko posjetcen."
Čitajući još jedan od zapisa sa stećka, bila sam duboko ganuta i osupnuta mislima malog čovjeka Tanisa
koji je ropski živio u 14. st., a umro je prije točno 623 godine.
Mi danas smatramo kako smo učeni i pametni, filujemo se informacijama sa svih strana, vjerujemo da znamo sve što bi se moglo saznati.
Zapravo ne znamo ama baš ništa! Baš kao i ovaj nepoznati čovjek koji se na kraju svog mukotrpnog života usudio sumnjati u postojanje svevišnjeg bića da bi u toj sumnji poistovijetio svoju malenkost sa tim svevišnjim kojeg je cijeli život čekao da ga spasi :
"A se lezi Tanisa Crk od kraljeve Sutjeske, od kralja voljen, al bez slobode, k’o lovacki pas kralju dodjeljen. Zivjeh al vodom ne zgasih zedj nit plodovma zemje ne vtolih glad, jer se glad i zedj vratjahu svaki dan u utrobu moju, kao tsto se vsaki dan vratcah ja iz polja kutci svojoj isti, al za taj dan druktciji. I stalno misljah na tebe Gospode, i sa molitvom tebi sklapah obnoc otci svoje, i sa molitvom tebi zjutrom ih otvarah kao tsto se zjutrom otvaraju projzori i dverji doma tvojega i mojega. I stalno te tcekah i nadah ti se stalno. Al Ti se ne pojavi niti mi se Ti obznani. Samo muk.
I rodi se sumnja u dusi mojoj sumnji nesklonoj da i ti negdi, ko ja ovdi, uzalud ne tcekas spasenje od mene. I s tom terzkom mislju legoh pod ovi biljig i tu miso usijekoh u tverdi kam da oni koji protcitaju vide tko tce od nas dvojce pervi docekat spasenje. Legoh grk 1389. ljeta po Gospodu kad Tverdko bje kralj od Bosne, Serbie, Dalmeise i Zapadnijeh strana, a ja tad bjeh starac koji u svjetu vidjeh ono tsto nehtjeh vidjet, a ne dotcekah ono tsto srdce moje stalno tcekase i samo to zeljase."
Laka ti zemlja mali - veliki čovječe!
|
