gustirna

četvrtak, 24.05.2012.

Šta je to motar ?

Evo me opet! Gdje smo ono stali jučer?
Moguće da vas zanima jesmo li se na koncu konca ipak okupali u Baškoj vodi? Jesmo!
Bar neki od nas, ali nije bio isti gušt kao da smo se kupali na Vrulji. U Baškoj vodi smo jedva našli plažu na kojoj nisu ordinirali bagerima,
a Vrulja je ipak Vrulja. Zato nisam nijedan "klik" napravila u Baškoj vodi ...iz principa.
Ma dobro je to! Kupat ćemo se na Vrulji neki drugi put.

Aha! Motar!
Berba motara je bila više nego unosna. Došli smo kod prijateljice na Slime (jedno mjesto iznad Dubaca, iza ovog brda).


Sav ubrani motar sa Vrulje rasporedili smo u dvije velike zdjele. Onaj motar koji je bio mekši pojeli smo odmah za ručak.
Degustacija je bila neophodna, jer većina prisutnih berača motara još nikad nisu probali tek ubrani motar kuhan sa krompirom "na lešo"
/kuhano u posoljenoj vodi - kao zelje, blitva i sl/. Reakcije su bile prema očekivanjima - svi odreda oduševili su se okusom i odmah su počele padati ideje gdje ćemo idući put poći u berbu.



Motar iz druge zdjele bit će konzerviran po specijalnom receptu kojeg je naša domaćica dobila sa Pelješca.
Moja malenkost je već ranije probala tu morsku delikatesu na oba načina i sve šta mogu reći - Fant-fantastično je! Motar je zakon na sve načine!
Dosta je bilo priče, vrijeme je za slike, jer kako vam uopće objasniti što je to motar ako vam ne pokažem slike, jer kad vidite sliku
viknut će te: "Pa znam to - to je ona trava šta raste uz more!!!"

Ovako izgleda motar u svibnju, u vrijeme kada se bere za jelo i konzerviranje, a to znači prije cvatnje




Ovako izgleda motar za vrijeme cvatnje, a to je usred ljeta, usred sezone kupanja


Najčešće izviruje izneđu stijena, u procjepima....baš u onom kutku među sikama gdje ste prostrli svoj ručnik ...


Bujniji grmovi mogu se zateći i na morskom žalu...


....recimo u nekoj uvali kao što je ova - Taleška vela na Visu


A sad zaozbiljno:
Lat. Crithmum maritimum L.
Engl. Rock samphire
Naši domaći nazivi: motar, matar, motrika, morski koper, morski koromač, petrovac, trava sv.Petra, primorski obalac, šćulac, slatki kopar
Po viški: Trova ca reste uz more
Od davnina se upotrebljava kao antiskorbutik, diuretik, aromatik, aperitiv, digestiv, depurativ, karminativ te kao povrće i začin. Listove rabe u liječenju tegoba s mjehurom, za detoksikaciju organizma i čišćenje krvi, za jače mokrenje, protiv bubrežnih komplikacija i tegoba želuca te za mršavljenje. Istraživanja pokazuju kako matar sadržava eterično ulje, aminokiseline, kumarine i flavonoide te velik postotak vitamina C.

Cijeli život susrećem busene motara po sikama, žalima,pa čak i u splitskoj luci po čemu zaključujem da raste bez obzira na čistoću mora.
Tek prije par godina sam saznala da je to jestiva biljka i odlučila ga probati. Rezultat mojih prvih degustacija je bio frapantan. Nisam ni u snu očekivala da je tako pikantno ukusan, skuhan tek u vodi. Čak mi je miliji po okusu svježe skuhan nego konzerviran.
U čemu je tajna tog okusa?
Motar samo želi da mu je more u blizini, da ga zalijeva, oplakuje, miluje, da mu šapće nježne riječi po mjesečini....a tamo gdje more ne može doseći valovima, niti kapljicama...tamo motar ne raste...
Kad bi pokušala opisat kakvog okusa je taj motar...jedino što mi pada na pamet je - okus po moru.
Sirov mi baš nije po guštu, iako nekima možda i jest....ali kuhan.....mmmmmmm.... more u ustima!



Najljepša priča o mataru potječe iz grčke mitologije koju sam našla ovdje, ali nećete se prošvercat bez čitanja, jer cijelu priču ću prepisati zato što zaslužuje da je svi pročitate.
Nakon čitanja svima će vam biti jasno zašto motar ima tako božanski okus.

"Kako je zapisao grčki povjesničar Teopomp, bog mora Posejdon zaveo je Zeusovu miljenicu nimfu Dahomar, te onako zaljubljeni, strepeći pred bijesom olimpskog vrhovnika, utekoše u Hadrijski zaljev, kako se tada zvalo Jadransko more. Misleći da su pronašli utočište, na usamljenoj hridi predadoše se strasti. Ipak, nisu mogli tek tako uteći Zeusu. I dok su sljubljeni ležali na postelji od busja matara koje se ispružilo kao tepih po oštrim otočnim hridima, Zeus, izbezumljen od ljubomore, hitnu s neba smrtonosnu munju na iznenađene pohotnike. Odmah su, prije negoli je munja pogodila i zapalila postelju od matara, zaronili u more, a Posejdon je svoju ljubavnicu zaštitio zakrivši joj tijelo svojim leđima pokrivenim školjkama i morskom travom, a potom su, na Zeusovo zaprepaštenje, nastavili ljubavnu igru. I baš kad je strast u podmorju dosegnula vrhunac, sjeme koje je izbacio uzdrhtali Posejdon suknu iz njegova uda prema površini. Tek što su kapi iskočile kao mali vodoskok spali ih Zeusova munja i pretvori u kameno otočje. Po nekima u Kornate, a po Teopompu Paklinski arhipelag pred Hvarom, gdje još i danas viri iz mora ona hrid, ljubavna ložnica Posejdona i nimfe Dahomar. Kad su izronili i, zadovoljeni, ali još uvijek u strahu od kazne, zagrljeni sjeli na obalu najvećeg od otoka nastalih od sprženog sjemena, Zeus je stišao svoj bijes i oprostio svom braci ljubavnu psinu. Zadovoljan što je od njegova sjemena uspio stvoriti novo otočje, vratio se svojim kočijama natrag na Olimp. Pa je zatražio da mu posluže neko jelo od matara, uzmorskih biljaka koje su grčki sladokusci i pomorci obožavali. Njihov kiselkastogorkasti okus, upotpunjem mirisom mora i eteričnih ulja, posvema je smirio njegovu ljutnju i on je zaspao odmah nakon užine. A Posejdon i Dahomar opet se predadoše silini svoje strasti, a umjesto otoka i hridi, svaki put kad bi on isbacio svoje sjeme, koje je klizilo niz nimfina bedra, pod njima je nicalo mlado busje matara i mirisalo podjedanko zavodljivo kao ono na Olimpu.



Pa kad je i njih svladao umor, a potom i glad, zaroni Posejdon i vrati se stežući u rukama velikog ugora, kojeg potom skuha na suncu, u slanoj kamenoj duplji uz samo more, ispunjenoj kapljicama koje su se otresle sa vala koji se prelio na obalu pri izronu morskog boga. Dahomar, koja je već progutala nekoliko mladica matara, ubaci još jedan mali bus u neobičnu juhu od tog uzmorskog bilja i zmijolike ribe. Uživali su kao maločas Zeus za svojim blagovaonikom. Ali on je nakon dobrog objeda snivao stvoriteljske snove, potaknute matarom, i već je u svom budnom duhu zamišljao nove otoke i luke koje će stvoriti i podignuti, dok su Dahomar i Posejdon, siti od jela, ali nezasitni u svojoj strasti, opet zalegli na postelju od matara i prepustilji se ljubavnom užitku kao da ih se nimalo ne tiču ni svijet ljudi ni svijet bogova. Tek kad bi niz nimfina bedra kliznulo Posejdonovo sjeme, na mjestu gdje bi plodna kapljica dotaknula kamen i prodrla u pukotinu, niknuo bi novi busen matara, podatno uzdarje njihove neutažive strasti i ljubavi."




Red je napisat i pokoji recept:
Najjednostavniji recept je "motar na lešo" (sa krompirima ili bez - kuhano u vodi bez krompira intezivnije se osjeća njegov izvorni okus)
Odvojiti i oprati mekše grančice motara. Ako vam je čisto more blizu, najbolje ga je oprati u moru.
U lonac se napuni voda da uskuha. Kad uskuha ubaciti očišćene mladice motara, posoliti i pustiti da kuha na smanjenoj vatri oko 10-15 minuta.
Kad je gotovo procijediti i poslužiti začinjeno maslinovim uljem.
Krompir se može skuhati posebno kao prilog, a uz motar se mogu još servirati i tvrdo kuhana ili pržena jaja.
Ribu i ostale morske specijalitete ne treba posebno spominjati, to se podrazumjeva.

RECEPTI ZA UKISELJENI MOTAR:

1. VIŠKI RECEPT /iz kuharice "Škoj na pjat"/ - u mješavini vode i octa, omjer 5:1, kuha se motar, 1-2 minute. Nakon toga travu izvadimo, ohladimo, stavimo u ocat razblažen vodom ili u ulje.
Koristi se kao dodatak morskim salatama (od hobotnice, plodova mora i sl...)

2. RECEPT SA PELJEŠCA: Motar obariti u nezasoljenoj vodi, neka prokuha par minuta (2-3 glogolja). Procijediti i ohladiti.
Posebno uskuhati mješavinu pola vode i pola octa, dodati jednu veliku žlicu soli na 1 litru. Sve zajedno prokuhat i ohladiti.
U teglice napuniti ohlađeni motar i doliti ohlađenu salamuru. Dobro zatvoriti i ostaviti na tamnom i hladnom mjestu nekoliko dana.

Moj savjet - Koristiti kvalitetan bijeli ocat (od bijelog vina, a može i jabučni ocat).
Kad sam se prvi put upustila u kiseljenje motara, koristila sam jeftin alkoholni ocat - NIJE DOBRO!.
Ako nemate morskih specijaliteta - ukiseljeni motar kao prilog dobro paše i uz sir - tvrdi, mekani ili pak sirni namaz.





Još informacija o motaru, kao i recepata za spravljanje motara možete naći na:
ovom linku i
na Coolinarici


Ipak, najdraži mi je "lešo", bez ikavih dodataka. Kad ga spremim na ovaj jednostavan i najbrži način, najintezivnije osjećam njegov eteričan okus.
Posebno volim kako zamiriše cijela kuća dok se motar kuha u vodi.
Došlo mi je more u posjetu!
Eteričnog tog mirisa ne mogu vam opisati, to zaista trebate sami omirisati, a zatim i okusiti.

- 07:59 - Komentari (14) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< svibanj, 2012 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)

Opis bloga


  • o svemu pomalo,
    nečega puno, nečega malo,
    nekomu previše, nekomu premalo,
    a meni dovoljno.

    O FOTOGRAFIJAMA
    Sve fotografije objavljene na blogu
    moje su autorsko djelo,
    osim ako nije drugačije navedeno.



    Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
    Možda su oba u vremenu budućem,
    A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
    Ako je sve vrijeme vječno prisutno
    Sve je vrijeme neiskupljivo,
    Što moglo je biti jest apstrakcija
    Koja ostaje trajnom mogućnošću
    Samo u svijetu razmišljanja.
    Što moglo je biti i što je bilo
    Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
    U sjećanju odjekuju koraci
    Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
    Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo


    T.S. Eliot


    "Znam koliko toga ne trebam
    da bi bio sretan."
    /Woofman - Apallachian Trail/

    "Toliko je bilo u životu stvari
    kojih sam se bojao -
    a nije trebalo.
    Trebalo je živjeti"
    /Ivo Andrić/


    (...) da ostanemo ovo što smo.
    Sutra. I uvijek.
    Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
    Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
    da jedno drugom ne dopustimo
    da budemo ono što nismo,
    da ne gledamo vučijim očima
    i da se uvijek prepoznamo
    kada se sretnemo.
    /Tišine - Meša Selimović/




Linkovi