gustirna

subota, 28.01.2012.

Od prijatelja do prijatelja





"Moj prijatelj sa fejsa poznaje Bobinog prijatelja sa fejsa, pa je njen prijatelj javio mom prijatelju, a moj prijatelj je javio meni - i tako za događanje promocije Bobine "Marčeline" u ovom prostoru Gradske knjižnice možemo zahvaliti Facebooku!" - reče gospođa Ingrid Poljanić u svojoj uvodnoj riječi



Buđenje promocije započelo je sa prilipom pismom po Bobinoj želji, a u izvođenju pjevačkog društva "Marjan" s kojima je i sama nekad lipo pivala.



Malo blogerskog došaptavanja dok se čeka izlazak glavnih zvijezda


Nije baš ni tako lako izać prid ovoliko svita


A kad se baš mora.....


I onda je počelo sa ričima iz knjige, počeja je smij, krenilo je jedno lipo druženje sa Marčelinom...







"Jedan od najljepših tekstova o pisanju kojeg sam ikad pročitao" - reče Predrag Lucić i otvori knjigu na str. 186-187.....
Citirat ću tek jedan dio tog teksta:
"...Zakukuljena u svojoj sramnoj potrebi za gutanjem tuđih i pisanjem vlastitih slova osjećala sam tu svoju potrebu kao
neki defekt kojeg treba kriti, kao neku slabost kojom ću osramotiti svoju obitelj ako se ikad za nju sazna. Živjela sam u nekom paralelnom svijetu
potpuno sama, na trenutke poprilično zbunjena, ali uglavnom sretna i opijena.
Do dana kada se dogodila famozna slučajnost razotkrivanja moje sramne strasti , ispisala sam bezbrojne plahe stranice i ponekad mi tako
nedostaje to doba pisanja bez predumišljaja, bez svjesnosti o tome što ja to u stvari i zašto radim.
Čeznem za vremenom kada sam pisala potaknuta čistim, golim instiktom kojeg nisam ni prepoznavala niti definirala."

/iz priče " Pismo pisaćoj mašini"/



Dajem novčić za Bobine misli!
Zamislit ću ih ovako:
"Svemire, čuješ li ti ovo?"


"Hmmmm, jesam li ubacila rezervne mudante u boršu ???"


"Uffff....kad će mi više dat mikrofon?"


"Mikrofon je moooj!!!!!"


"Ajme, baš volin ovu pismu!"




I naravno, kakva bi to bila promocija "Marčeline" bez Tomine "Marčeline"!!?!!



Završilo je radno






..... i gladno!!!


Jube, prije tri, četri godine nisi virovala da će ti se ikad ostvarit tvoj san da u rukama držiš svoju knjigu...pravu pravcatu knjigu! Doduše i prije dva i po miseca si bila skeptična po tom pitanju.
Za razliku od tebe, ja san virovala kao i svi oni koji su te zadnjih godina neumorno čitali kroz smij i suze....
a pisanje i čitanje je jedna tako divna simbioza da je nikad ne bi tribalo prikinit,
zato ti i dalje piši, a mi ćemo te čitat!

Na početku i na kraju bijaše .....smij!
/suze nam ishlape u zaboravu, a od smija nam ostanu borice u kantunima očiju-one najlipše./




- 15:03 - Komentari (26) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< siječanj, 2012 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)

Opis bloga


  • o svemu pomalo,
    nečega puno, nečega malo,
    nekomu previše, nekomu premalo,
    a meni dovoljno.

    O FOTOGRAFIJAMA
    Sve fotografije objavljene na blogu
    moje su autorsko djelo,
    osim ako nije drugačije navedeno.



    Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
    Možda su oba u vremenu budućem,
    A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
    Ako je sve vrijeme vječno prisutno
    Sve je vrijeme neiskupljivo,
    Što moglo je biti jest apstrakcija
    Koja ostaje trajnom mogućnošću
    Samo u svijetu razmišljanja.
    Što moglo je biti i što je bilo
    Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
    U sjećanju odjekuju koraci
    Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
    Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo


    T.S. Eliot


    "Znam koliko toga ne trebam
    da bi bio sretan."
    /Woofman - Apallachian Trail/

    "Toliko je bilo u životu stvari
    kojih sam se bojao -
    a nije trebalo.
    Trebalo je živjeti"
    /Ivo Andrić/


    (...) da ostanemo ovo što smo.
    Sutra. I uvijek.
    Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
    Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
    da jedno drugom ne dopustimo
    da budemo ono što nismo,
    da ne gledamo vučijim očima
    i da se uvijek prepoznamo
    kada se sretnemo.
    /Tišine - Meša Selimović/




Linkovi