gustirna

Od prijatelja do prijatelja

"Moj prijatelj sa fejsa poznaje Bobinog prijatelja sa fejsa, pa je njen prijatelj javio mom prijatelju, a moj prijatelj je javio meni - i tako za događanje promocije Bobine "Marčeline" u ovom prostoru Gradske knjižnice možemo zahvaliti Facebooku!" - reče gospođa Ingrid Poljanić u svojoj uvodnoj riječi



Buđenje promocije započelo je sa prilipom pismom po Bobinoj želji, a u izvođenju pjevačkog društva "Marjan" s kojima je i sama nekad lipo pivala.



Malo blogerskog došaptavanja dok se čeka izlazak glavnih zvijezda


Nije baš ni tako lako izać prid ovoliko svita


A kad se baš mora.....


I onda je počelo sa ričima iz knjige, počeja je smij, krenilo je jedno lipo druženje sa Marčelinom...







"Jedan od najljepših tekstova o pisanju kojeg sam ikad pročitao" - reče Predrag Lucić i otvori knjigu na str. 186-187.....
Citirat ću tek jedan dio tog teksta:
"...Zakukuljena u svojoj sramnoj potrebi za gutanjem tuđih i pisanjem vlastitih slova osjećala sam tu svoju potrebu kao
neki defekt kojeg treba kriti, kao neku slabost kojom ću osramotiti svoju obitelj ako se ikad za nju sazna. Živjela sam u nekom paralelnom svijetu
potpuno sama, na trenutke poprilično zbunjena, ali uglavnom sretna i opijena.
Do dana kada se dogodila famozna slučajnost razotkrivanja moje sramne strasti , ispisala sam bezbrojne plahe stranice i ponekad mi tako
nedostaje to doba pisanja bez predumišljaja, bez svjesnosti o tome što ja to u stvari i zašto radim.
Čeznem za vremenom kada sam pisala potaknuta čistim, golim instiktom kojeg nisam ni prepoznavala niti definirala."
/iz priče " Pismo pisaćoj mašini"/



Dajem novčić za Bobine misli!
Zamislit ću ih ovako:
"Svemire, čuješ li ti ovo?"


"Hmmmm, jesam li ubacila rezervne mudante u boršu ???"


"Uffff....kad će mi više dat mikrofon?"


"Mikrofon je moooj!!!!!"


"Ajme, baš volin ovu pismu!"



I naravno, kakva bi to bila promocija "Marčeline" bez Tomine "Marčeline"!!?!!



Završilo je radno






..... i gladno!!!


Jube, prije tri, četri godine nisi virovala da će ti se ikad ostvarit tvoj san da u rukama držiš svoju knjigu...pravu pravcatu knjigu! Doduše i prije dva i po miseca si bila skeptična po tom pitanju.
Za razliku od tebe, ja san virovala kao i svi oni koji su te zadnjih godina neumorno čitali kroz smij i suze....
a pisanje i čitanje je jedna tako divna simbioza da je nikad ne bi tribalo prikinit,
zato ti i dalje piši, a mi ćemo te čitat!

Na početku i na kraju bijaše .....smij!
/suze nam ishlape u zaboravu, a od smija nam ostanu borice u kantunima očiju-one najlipše./