gustirna

Otkopano - zakopano

Kad se rodiš i odrasteš u susjedstvu antičkih iskopina Salone, tada je to nešto što ti je blisko, opipljivo, poznato, svakodnevno prisutno
U amfiteatru jedeš svoju prvu školsku marendu, igraš se vatala i kukala...pronalaziš tajanstvena i čudesna mjesta...maštaš...
Kada te nastavnik povijesti u grupi mladih povjesničara obučava da jednom budeš učenik-vodič po staroj Saloni tada naučiš i nešto više,
pa znaš gdje su Manastirine, Bazilika, Marusinac, Forum i Teatar, Porta Cesarea, pet mostova, rimske terme...pa naučiš stoljeća, narode, čiji su grobovi i sarkofazi na raznim lokalitetima
Ne želim sad rekonstruirati sve detalje mog suživota sa Salonom, želim samo reći da je ta tema još uvijek nešto što me živo zanima i kojoj se uvijek vraćam. Zapravo, o tome sam već pisala u jednom starom postu.
Krajem 80-tih godina pr.stoljeća, točnije 1986.g bližio se dan kada smo trebali iseliti isprazniti kuću koja je bila na trasi rušenja, desilo se jedno izvaredno otkriće. Ne bih rekla da je bilo neočekivano, jer već su i mala djeca znala da kad zakopaš motikom u solinsku zemlju, prije ili kasnije otkopat ćeš nešto što se može nazvati povijesnim otkrićem, bilo iz doba antike ili od stoljeća 7. pa nadalje
Bageri su na području koje smo mi zvali Šel (Shell - po naftnoj industriji), a koje je u neposrednoj blizini Amfiteatra, naišli na značajno otkriće.
Ne sjećam se točno šta je bilo, ali čini mi se da se radilo o ostacima obale, luke stare Salone.
Arheolozi su odmah zaustavili bagere i daljnje radove, počela su detaljna arheološka istraživanja, u dnevnoj štampi se naveliko pisalo o značajnom otkriću. Mi smo se ponadali - možda će arheološko otkriće zaustaviti cestu, zaustaviti bagere koji će nam rušiti kuće.....naša očekivanja su bila nerealna. Cesta je morala proći, radovi su se morali nastaviti, bageri su srušili kuće koje su bile na putu nove brze auto-ceste.
Arheološko otkriće je arhivirano crtežima, fotografijama, zapisima i na koncu opet zatrpano zemljom i pokriveno asfaltom.
Kao što su i svi tragovi našeg tamnošnjeg življenja bili porušeni, zatrpani i pregaženi bagerovim gusjenicama.

Proteklih dana, naveliko se pisalo o najnovijem senzacionalnom otkriću u Solinu.
O tome je nedavno pisao mladi i perspektivni arheolog iz blogerskih redova u svom postu od 27.11.2011. Hrvatine & kulturocid
Nakon njegovog posta otišla sam do rečenog lokaliteta na Rižinicama i na licu mjesta se uvjerila o čemu je zapravo riječ.
Često vozim tom cestom i sjećam se kad se urušila prije 5 godina, ali sve do danas nitko nije spominjao postojanje takvog otkrića,
vjerovatno zato jer su arheolozi tek sada dobili sredstva za istraživanje tog lokaliteta koji je još za vrijeme don Frane Bulića bio istraživan i proglašen vrlo značajnim otkrićem iz vremena hrvatskog kralja Trpimira.

1.izvor povijesnih podataka - službenastranica grada Solina

Rižinice
Na mjestu zvanom RIŽINICE, uz potok sv. Ilije (oko dva kilometra na sjever od "šuplje crkve", uz cestu za Klis), podigao je knez Trpimir oko 852. godine benediktinski samostan. U povelji iz 852. godine koja nam govori kako je knez opskrbio samostan svim potrebnim, prvi put su u povijesti spominje ime Hrvata.

Kako je to otkriveno? Jedan je zemljoradnik našao odlomak s natpisom "pro duce Trepim(ero)" i donio ga 1891. don Frani Buliću. Na tom je mjestu don Frane započeo iskapanja i 1895. je otkrivena malena crkva (16x7,5 metara) i samostan. Crkva je tipično samostanska: više prostora za redovnike nego za vjernike. Po nađenim ulomcima Bulić je rekonstruirao veći natpis: "Za kneza Trpimira prikažite Kristu molitvu u strahopoštovanju prignuvši glavu". Na zapadnoj strani crkve sačuvali su se zidovi samostana, a otkriveno je i groblje. Antički sarkofazi i natpisi svjedoče za suvremenost groblja sa starokršćanskom crkvom, a ovalni grobovi i nakit pokazuju da su se tu pokapali i Hrvati, počevši od IX. pa do XV. stoljeća.

2.izvor - stranice Turističke zajednice grada Solina

Rižinice su zemlje u plodnoj uvali Rupotina na istočnoj padini Kozjaka na kojima su pronađeni ostaci male crkve i zgrada za koje se predmnijeva da su dio samostanskog sklopa. Pod njima teče potočić Ilijino vrilo što izvire pod Crikvinom, gdje su ostaci također male crkve i starokršćanskoga samostana. Položaj tih samostana, ako su te građevine doista to i bile, upućuje na izreku po kojoj Bernardus valles, Benedictus colles amabat, tj. sv. Bernard volio je boraviti u dolinama, a sv. Benedikt na brežuljcima. Malen broj samostanaca (nije ih smjelo biti manje od trojice) imao je u oba primjera, i u Rižinicama i u Crkvini dovoljno imanja da može skromno preživjeti.
Na lokalitet je skrenuo pažnju 1891. godine nalaz fragmenta zabata oltarne ograde na kojem se sačuvao dio natpisa "...PRO DUCE TREPIM(ERO)..." što ga izravno povezuje s hrvatskim knezom Trpimirom (oko 845. - oko 865.).

U poznatoj povelji iz 852. godine, sačuvanoj u prijepisu iz 16. stoljeća, u tzv. Trpimirovoj darovnici, spominje se u tome kraju Trpimirov posjed "... curtis nostra que Clusa dicitur." Da li je taj curtis upravo posjed - selo Klis ili se, pak, taj navod odnosi na Rupotinu gdje je bio i samostan, ili neko slično mjesto, nije moguće točno reći. Svojedobno se pomišljalo da je riječ o vladarevu dvorcu, što se zaključivalo na temelju netočnoga tumačenja latinske riječi curtis. Ta, međutim, u srednjovjekovnoj terminologiji znači imanje ili selo. Zato objašnjenje valja svesti na realnost, na moguće, a ne na željeno, pa u tome kontekstu i Trpimirove tobožnje "dvore" protumačiti kao bogatiju i prikladniju kuću na izdašnijem posjedu. Tu je i ovaj naš prvak, kao i svi, zaista svi onodobni vladari, njegovi suvremenici u Franciji, Španjolskoj, germanskim krajevima, u Italiji itd., dolazio proboraviti pokoji dan, tjedan ili mjesec, kod odanih i privrženih podanika, a istom prilikom obaviti i kakav, nazovimo to suvremenim rječnikom, "državni" ili "državnički" posao. Trpimir, dakle, boravi na jednom posjedu, smije se reći starome selu (villa) o kojemu svjedoče rimski grobovi, natpisi i sarkofazi. Osim ostataka oltarne ograde s imenom kneza, pronađeno je desetak grobova s naušnicama od srebra, a groblje se datira sve do ranoga mletačkoga doba.

Ta curtis iz dokumenta možda je ova u solinskoj Rupotini, gdje knez obnavlja samostan koji je tu otprije postojao kao i ostaci male starokršćanske crkve. Možda je na tome imanju ugostio saskog propovjednika Gottschalka koji je od njega zatražio i našao utočište te uza nj boravio oko dvije godine.

Najnovije vijesti
SD 24.11.2011. - Asfaltom na Trpimira
SD 25.11.2011. - Ne damo bagerima da nam obrađuju Trpimirovu crkvu
T-portal 25.11.2011. - Pogledajte kako izgleda predromanička crkva

I na koncu moje fotografije, snimljene 30.11.2011.

Pogled sa ceste koja se urušila na nanovija iskapanja za koja se vjeruje da pripadaju ostacima bazilike kralja Trpimira iz 9.stoljeća







Put do nalazišta je slobodan i krećem dole poslikati to izbliza











Kada bi se kopalo dublje i uklonile sve ove naslage zemlje, vjeruje se da bi Trpimirova bazilika bila kompletirana


Tek nekoliko metara niže nalaze se stare iskopine na Rižinicama, iz vremena kad je don Frane Bulić radio na iskapanjima, 30-tih godina pr.stoljeća,
a tik do tih starih iskopina već obraslih travom i posivjelog kamena,
još jedne iskopine čije kamenje nije posivjelo, znači da je novijeg datuma, a tu su pronađeni antički sarkofazi, neki potpuno sačuvani i neotvoreni.
Splitski arheolozi najavljuju svečano otvaranje tih sarkofaga.











Antički mozaik i možebitna kada neke starorimske ville rustice?




Sasvim dole čuje se šum potoka do kojeg je teško doći jer je put do njega u potpuno zapuštenom i obraslom okolišu,
iako u neposrednoj blizini žive ljudi u svojim velebnim kućama





Netko je ostavio zaboden mašklin u kamenom suhozidu,



Netko je odbacio posivjeli kameni ulomak na travnatu livadu




Hoće li se cesta rušiti ili graditi, hoće li Hrvatska imati senzacionalno arheološko otkriće od stoljeća sedmog, osmog, devetog....?



Ili će se tek dokumetirati, fotografirati, arhivirati, prenosive artefakte preseliti u arheološki muzej,
sve lijepo upakirati, začiniti senzacijom otvaranja nikad otvaranih sarkofaga čemu će nazočiti svi važni ljudi ove županije,
a onda će ti isti županijski ljudi doći na otvaranje novo sređene ceste prema Klisu.
Narod će tek zaključiti kao što to često zaključuje:
"Pojeo vuk magarca! "

Nažalost, kultura i povijest ove zemlje i naroda su na veoma niskim granama.