gustirna

Mosorašenje

Na planinarske izlete smo redovno odlazili nedjeljom, eventualno subotom. Sasvim normalno kada se radi preko tjedna.
A kad se ne radi, kao što je slučaj nas tri neradnice, tada se može odabrati i radni dan za "mosorašenje".
Još kad potrefi lijep i sunčan dan, kao što to često biva usred radnog tjedna - tim bolje.

Mosorašenje - vrludanje mosorskim stazama bez osvajanja vrhova i vrhunaca, po svom guštu, bez puno planiranja,
uz demokratsko odlučivanje gdje, kako, kada - idemo kud bilo, bez presinga i požurivanja....ležerno šetuckanje



Skrenuli smo sa uobičajene staze i odlučili grebenom doći do malene crkvice koja nas već godinama privlači da joj dođemo, ali uvijek smo bili dio
brojnijih izleta kada takva skretanja sa staze nisu moguća.





Mala kamena kapela izrasla na mosorskom grebenu ostavlja nas bez riječi.



Starohrvatska kapelica Sv Kuzme i Damjana izgrađena je u 9. stoljeću i po tome bi bila najstarija kapela u Sitnom.
Prije nekoliko godina mještani Sitna su je obnovili.
Fascinira me graditeljska domišljatost njihovih predaka koji su u 9.stoljeću donosili i slagali klesano kamenje i nizali ga na
temeljima žive mosorske stine.







Naslonjeni na topli kameni zid uživamo u pogledu i delicijama iz naših ruksaka


Pošto smo napokon dotakli uvijek nam nedohvatljivu kapelicu, krenusmo dalje prema mosorskim vrletima,



Vrludajući od Lugarnice prema Domu, prisjećali smo se nekih ranijih izleta i mjesta kojima smo već prolazili.
Noga za nogom, riječ po riječ, markacije i nepotpuni putokazi....
Da, da...to je ta staza, sve je lipo markirano, ali... zašto idemo prema sjeveru kad bi tribali ići više istočno i južno?
Možda to ipak nije ta staza? U jednom trenutku mojim predvodnicama ukaže se Dugopolje (to je suprotno od Splita)
i bilo je jasno....vraćaj se ...
eto! pa govorin cilo vrime da tu nešto ne štima.....e!
Uskoro smo na pravom putu,



Sunce sve očitije grabi prema zalazu, padaju sjene, boje oko nas su mekše, toplije...zaostajem ...





Vatreni prizor na jednoj mosorskoj padini podsjeća me na izložbu plan.fotografije od prije nekoliko godina.
Izložba se zvala "Mosorske vatre", nažalost se ne sjećam autora, ali svakako je jedan od planinara Mosoraša
Fotografije su ostavile takav dojam na mene da sam od tada priželjkivala naći se u takvom prizoru...
i našla sam se



Sjene su sve tamnije, naši koraci sve manje zastajkuju,
nijemi čuvari nam potvrđuju da smo na pravom putu





Silazimo u noć, lupkaju gojze po kamenu,
s leđa nam prhnuše mosorske ptice u potrazi za mirnijim počinkom....
.... grad nas čeka