gustirna

Vizije se mogu ostvariti

Prije nekih 6-7 ljeta,na Visu, u Poselju, spremam doručak dici i slušam Nautic radio Vis.
Upravo je bila emisija Most ili tako nekako, kada je Zoran Franičević u eteru razgovarao sa suradnicima na drugim Jadranskim otocima. Od suradnika na Cresu saznao je da se tamo kod njih, upravo u to vrijeme odvija seminar tai chija, ljudi su se našli i vježbaju, meditiraju u tišini i miru otoka. Tada sam bila tek početnik u splitskoj grupi i znala sam za taj seminar na Cresu i da su tamo moji taichijevci. Zastala sam da poslušam što je Zoran govorio o tome. Sada ga ne mogu citirati, jer zaboravih što je rekao od riječi do riječi, ali onako kako je samo on znao, odao je priznanje tim ljudima koji su na Cresu vježbali tai chi, u smislu razvijanja duhovne energije, povezanosti i mira među ljudima.

Pomislih tada kako bi bilo lijepo kada bi moji taichijevci jednom došli na Vis. Možda uspijem nagovorit instruktoricu? -ponadah se tada.
Zapravo je i nije trebalo puno nagovarati.
Kad bolje razmislim, ljetni seminari Umijeća chija uvijek su se organizirali na nekom od Jadranskih otoka. Tako su taichijevci bili na Mljetu, Cresu, Unijama, Ravi, Silbi i napokon,ovog lipnja došli su na Vis, u Komižu.
Ima neka izreka - Kad nešto uistinu želiš, cijeli svemir se udruži da bi se to i ostvarilo. I zaista je tako.
Bila sam sretna što sam jednim dijelom pridonijela realizaciji tog seminara, a ujedno i tužna jer Zorana nema u Komiži. Nema ga već 3 godine, fizički, ali njegova energija još uvijek je tu i vjerujem, da je nekim čudom mogao biti i fizički tu, bio bi s nama u borovoj šumici nad Kamenicama, zadovoljan što su taichijevci s Cresa došli na Vis.
Moglo bi se reći da tai chi također povezuje otoke, kao što ih je i on želio povezati svojom akcijom "Otoče, volim te"

Bio je vizionar, bio je čovjek. Šteta što je tako malo ljudi razumjelo njegov jezik, ipak i sreća da oni koji jesu razumjeli - oni neće nikada zaboraviti.




Kako je bilo raditi tai chi u Komiži, pogledajte na portalu MojotokVis





Autor fotografija koje slijede nisam ja, već moreplovac na odmoru. Snimljene su na vrhu Visa-Humu
Raditi tai chi formu s pogledom na zalazak sunca i Komižu bilo je jedinstveno iskustvo













Či (chi) čini čuda!

izletilo mi je u jednom izvanrednom trenutku za vrijeme vožnje od Komiže do Poselja, kada je u mom Tipotu zavladao smijeh, smijeh iz dubine naših duša.
Negdje duboko u sebi vjerujem da je Zoran/Frane ipak bio s nama.