gustirna

srijeda, 11.05.2011.

Pohod u planinu

U knjižici "Crkve i utvrde otoka Visa" piše:
"Crkva Gospe od Planice sagrađena je na prijevoju ceste Vis-Komiža između crkava Sveti Nikola i Sveti Mihovil.
Crkva ima kružni oblik te je posvećena Marijinom pohodu u planinu.
Crkva, jedna od najstarijih na otoku, izgrađena je u XI stoljeću.
Uz Sveti Donat u Zadru ima jedinstveni kružni oblik."


Image and video hosting by TinyPic

Svaki, ama baš svaki put kada bih u vožnji prošla pokraj ove crkvice, bila bih osupnuta njenom ljepotom.
Ljepota njenog okruglog oblika - oblik rotonde (naziv za građevinu ili prostoriju kružnog tlocrta, obično nadsvođenu kupolom. Prvi se oblici
rotonde javljaju u mediteranskom neolitiku) - svaki put me zatekne nespremnu, kao da je tek tako iznikla usput - kao što najljepše cvijeće niče baš uz puteve.
Jednostavna i skromna, već punih 10 stoljeća stoji postojano na tom istom mjestu.
I prije ceste, prije autobusa, automobila, bicikle i inih prijevoznih sredstava,
ona je bila tu, svjedočila svim promjenama koje su se događale na ovom pučinskom otoku zadnjih 1000 godina njenog postojanja.

Image and video hosting by TinyPic

Često sam se pitala zašto se zove Gospa od Planice? Primjetila sam kako među makijom prevladava grm planike,
te sam dugo vjerovala kako je ime dobila po tom čudesnom grmu dalmatinske makije - planici,
koji u isto vrijeme daje i cvijet i plod.

Image and video hosting by TinyPic

Zahvaljujući učenicima 8.razreda OŠ Vis i njihovom učitelju Miroljubu Bunčiću, koji su istraživali crkve i utvrde po otoku Visu,
napokon sam saznala zašto je crkvica dobila baš to ime.
Pošto priča kaže da je crkvica posvećena Marijinom pohodu u planinu, odlučila sam krenuti tim istim putem prema vrhu planine, viškom Humu.
Srećom, planinari viškog planin.društva Hum očistili su i označili stazu planinarskim oznakama, tako da nije bilo bojazni od zaplitanja po bušku ili skretanja na neku stranputicu.

Image and video hosting by TinyPicImage and video hosting by TinyPic

Put je omeđen prekrasnim grmovima bušina snježnobijelog cvijeta, pa svako malo zastajkujem kako bi ovjekovječila tu ljepotu
.
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Nisam jedina koja uživa u blagodetima bušinova cvijeća, ovaj "zlatar" je sletio po svoj doručak
Image and video hosting by TinyPic

Nosnice mi zagolica slatkasti miris kaduljina cvijeta
Image and video hosting by TinyPic

Gle bumbara, kako se fino sladi opojnim nektarom!
Image and video hosting by TinyPic

Gomile kamenja po strmim padinama pričaju mi kako su tu nekad davno dolazili viški težaci, krčili zemlju , obrađivali vinograde....
danas...kućice i gustirne jedva se mogu uočiti među travom i dračom
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Staza me vodi sve dublje i višje, te uskoro izlazim na odmorište s kućicom odakle puca prekrasan pogled u samo srce otoka

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Zastanem očarana pogledom i opojnim mirisom kadulje, ružmarina.....
i cijelo moje biće pjeva -
Oooo divni, divni Visu moj!
Zaslužuješ svaki osmijeh, svaku suzu, svaki treptaj srca svih koji te vole,
bili blizu, bili daleko, bili s viškim korijenima ili bez njih....
oooo prekrasni otoče!
Samo ti i ja... na vrhu svih tvojih vrhova...
vidim tvoja polja: Čojno polje, Dračevo polje, Velo polje....
Image and video hosting by TinyPic

sela tvoja: Žena glavu, Podšpilje, Podhumlje, Duboku, Talež, Marine zemlje, Plisko polje, Podselje...
Image and video hosting by TinyPic

vidim more, sike, žala, uvale, otočiće..
u daljini Višku uvalu, Forticu i Host...
Image and video hosting by TinyPic

i ... tu dole, pod Humom,
Komižu u zagrljaju mora i planine...

Image and video hosting by TinyPic

...vidim sve šta moja duša treba...

Kad krenete jednom putem iz Visa prema Komiži, zastanite kod crkvice Gospe od Planice,
odvojite par sati svog dragocjenog vremena i
poklonite sebi i svojoj duši pohod u planinu,
u srce i dušu Visa.
Nećete požaliti.








- 22:42 - Komentari (39) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< svibanj, 2011 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)

Opis bloga


  • o svemu pomalo,
    nečega puno, nečega malo,
    nekomu previše, nekomu premalo,
    a meni dovoljno.

    O FOTOGRAFIJAMA
    Sve fotografije objavljene na blogu
    moje su autorsko djelo,
    osim ako nije drugačije navedeno.



    Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
    Možda su oba u vremenu budućem,
    A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
    Ako je sve vrijeme vječno prisutno
    Sve je vrijeme neiskupljivo,
    Što moglo je biti jest apstrakcija
    Koja ostaje trajnom mogućnošću
    Samo u svijetu razmišljanja.
    Što moglo je biti i što je bilo
    Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
    U sjećanju odjekuju koraci
    Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
    Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo


    T.S. Eliot


    "Znam koliko toga ne trebam
    da bi bio sretan."
    /Woofman - Apallachian Trail/

    "Toliko je bilo u životu stvari
    kojih sam se bojao -
    a nije trebalo.
    Trebalo je živjeti"
    /Ivo Andrić/


    (...) da ostanemo ovo što smo.
    Sutra. I uvijek.
    Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
    Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
    da jedno drugom ne dopustimo
    da budemo ono što nismo,
    da ne gledamo vučijim očima
    i da se uvijek prepoznamo
    kada se sretnemo.
    /Tišine - Meša Selimović/




Linkovi