gustirna

Pohod u planinu

U knjižici "Crkve i utvrde otoka Visa" piše:
"Crkva Gospe od Planice sagrađena je na prijevoju ceste Vis-Komiža između crkava Sveti Nikola i Sveti Mihovil.
Crkva ima kružni oblik te je posvećena Marijinom pohodu u planinu.
Crkva, jedna od najstarijih na otoku, izgrađena je u XI stoljeću.
Uz Sveti Donat u Zadru ima jedinstveni kružni oblik."



Svaki, ama baš svaki put kada bih u vožnji prošla pokraj ove crkvice, bila bih osupnuta njenom ljepotom.
Ljepota njenog okruglog oblika - oblik rotonde (naziv za građevinu ili prostoriju kružnog tlocrta, obično nadsvođenu kupolom. Prvi se oblici
rotonde javljaju u mediteranskom neolitiku) - svaki put me zatekne nespremnu, kao da je tek tako iznikla usput - kao što najljepše cvijeće niče baš uz puteve.
Jednostavna i skromna, već punih 10 stoljeća stoji postojano na tom istom mjestu.
I prije ceste, prije autobusa, automobila, bicikle i inih prijevoznih sredstava,
ona je bila tu, svjedočila svim promjenama koje su se događale na ovom pučinskom otoku zadnjih 1000 godina njenog postojanja.



Često sam se pitala zašto se zove Gospa od Planice? Primjetila sam kako među makijom prevladava grm planike,
te sam dugo vjerovala kako je ime dobila po tom čudesnom grmu dalmatinske makije - planici,
koji u isto vrijeme daje i cvijet i plod.



Zahvaljujući učenicima 8.razreda OŠ Vis i njihovom učitelju Miroljubu Bunčiću, koji su istraživali crkve i utvrde po otoku Visu,
napokon sam saznala zašto je crkvica dobila baš to ime.
Pošto priča kaže da je crkvica posvećena Marijinom pohodu u planinu, odlučila sam krenuti tim istim putem prema vrhu planine, viškom Humu.
Srećom, planinari viškog planin.društva Hum očistili su i označili stazu planinarskim oznakama, tako da nije bilo bojazni od zaplitanja po bušku ili skretanja na neku stranputicu.



Put je omeđen prekrasnim grmovima bušina snježnobijelog cvijeta, pa svako malo zastajkujem kako bi ovjekovječila tu ljepotu
.




Nisam jedina koja uživa u blagodetima bušinova cvijeća, ovaj "zlatar" je sletio po svoj doručak


Nosnice mi zagolica slatkasti miris kaduljina cvijeta


Gle bumbara, kako se fino sladi opojnim nektarom!


Gomile kamenja po strmim padinama pričaju mi kako su tu nekad davno dolazili viški težaci, krčili zemlju , obrađivali vinograde....
danas...kućice i gustirne jedva se mogu uočiti među travom i dračom




Staza me vodi sve dublje i višje, te uskoro izlazim na odmorište s kućicom odakle puca prekrasan pogled u samo srce otoka







Zastanem očarana pogledom i opojnim mirisom kadulje, ružmarina.....
i cijelo moje biće pjeva -
Oooo divni, divni Visu moj!
Zaslužuješ svaki osmijeh, svaku suzu, svaki treptaj srca svih koji te vole,
bili blizu, bili daleko, bili s viškim korijenima ili bez njih....
oooo prekrasni otoče!
Samo ti i ja... na vrhu svih tvojih vrhova...
vidim tvoja polja: Čojno polje, Dračevo polje, Velo polje....


sela tvoja: Žena glavu, Podšpilje, Podhumlje, Duboku, Talež, Marine zemlje, Plisko polje, Podselje...


vidim more, sike, žala, uvale, otočiće..
u daljini Višku uvalu, Forticu i Host...


i ... tu dole, pod Humom,
Komižu u zagrljaju mora i planine...



...vidim sve šta moja duša treba...

Kad krenete jednom putem iz Visa prema Komiži, zastanite kod crkvice Gospe od Planice,
odvojite par sati svog dragocjenog vremena i
poklonite sebi i svojoj duši pohod u planinu,
u srce i dušu Visa.
Nećete požaliti.