gustirna

Nakon kapitulacije

Nešto vam moran priznat.
Pala sam.
Mislim, iako sam i zapravo pala prije dva dana i razbila trticu,
ovaj pad se odnosi na pad mog karaktera u vezi fejzbuka.

Neznan šta mi bi, al mi bi!

Ovo sam objavila nekidan na svom friškom fejzbuk profilu.

KAPITULACIJA

Evo me na fejzbuku, čisto da vidim jer mi doušnici javljaju da se ovde spominje moje ime i stavljaju moje slike i postovi sa bloga, a i portalMoj otok Vis me počeja mećat na svoj fejzbuk profil , pa zaključim, ajde red je da iden vidit šta se tamo zbiva.
I postalo mi neugodno da me moja prija frizerka obavještava o akcijama Za Marjan kada ja ne živin u ovome gradu, a sve se akcije dogovaraju preko fejzbuka, pa sad ti budi aktivan ako nisi na fejzbuku.
A lipo ću se obrukat među mojin blogerskim prijateljima kojima sam prije po godine pisala kako mene fejzbuk neće vidit, kako je to prebrzi mažinin za moju poznatu puževsku sporost.
I tako sam kapitulirala ka Italija 1943. i moran priznat da me malo i sram, grize me savjest.
A bolje da me i savjest gricka nego da me vuk pojede.
Ipak,malo sam i ushićena, mail pošta mi je non-stop puna i stalno stižu neke poruke, neko me zove za prijatelja, ili ja zoven one moje već poznate prijatelje koje već dugo znam u stvarnom životu, ili iz blogerske virtuale.
Skupilo se lipo društvance,neka.
Jupiiiii!!!!! Umitnik iz Rike mi je upravo javija da je opet pala petica iz drugog ispita iz crtanja!! Sunce mamino!
E, šta san ono tila reć?
I tako krenem ja ispunit ovaj moj profil. Ispunim one neke osnovne činjenice, pa onda krenem na ona pitanja:
Koju muziku voliš? Koje filmove? Glumac? Glumica? Pjevač? Pjevačica? Grupa?
I tu blokam. Deja vu!
Opet sidin u zelenoj školskoj klupi, isprid mene narančasta teka i ispunjavam nečiji školski leksikon!
Onda mi je bilo lako znat sve te face koje je tribalo napisat, ali sad?! Toliko toga ima šta mi se sviđa, pa tko bi sve nabrojia?! Ništa, to ćemo ostavit za poslin, pomalo u hodu.
A Slike? Njih iman mali milijun! Ko će to sve zalipit. Sinoć sam lipila onu gustirnu pa je trajalo i trajalo, dok se na kraju nisan sitila da bi ipak bilo bolje odabrat manji format slike, a ne onaj originalni iz aparata.
Pomalo, doći će i slike na red. Sve u svoje vrime, a meni van se nigdi ne žuri.
Ako je vama priša, a šta ću van ja - tu nema pomoći, nego usporit i stat na balun.
Svitu, toliko od mene, za početak!
Živili! :-)



Dana, 09.veljače 2011.


Kažu da je radoznalost ubila mačku.
Nekidan je počela kineska godina mačke (ili zeca) - a kako ta godina mačke
spada i na godinu mog rođenja, zaključujem da je počela moja godina
i u toj mojoj godini mačke sebi dajen za pravo da buden radoznala i pomalo na svoju ruku.

Ovo je i jedanaesta godina ovog tisućljeća, a 11 je upravo moj broj prema numerologiji
(pisala san jedanput o tome, sićate se?)
Prije misec dana nazvala me susida i rodica iz Podselja i javila mi sritnu vijest.
Na našoj kući dobila sam kućni broj 11 !!!



Nekidan me nazove prijateljica Dunja i usred kupovanja verdure za ručak, vikne mi u uho:
"Čestitam! Osvojila si 2.mjesto na natječaju foto kluba Split za fotografiju u slobodnoj temi"
??!!!???!!!!!??!!!!!!!
Onda sam ja čestitala njoj jer ona je osvojila 1.mjesto na istom natječaju u temi grad Split.
Pogledajte i sami!

Nakon uspjeha na blogerskom foto natječaju s temom Elementi, Vatra sv. Mikule širi se van virtualnih okvira i baš me lipo grije.