razmisljam kako pisem o tome da razmisljam i kako previse razmisljam dok razmisljam o pisanju.


subota prije tjedan dana je bila jedan od onih dana kad se covjek osjeca grozno. kad dopusti osjecajima da prevladaju. :) generalno nemam problema s osjecajima, volim osjecaje, pa makar me cesto znali iznevjerit, uvjerit u nesto deseto i zatim sjebat.
jos uvijek imam problema s razmisljanjem. volim kad nesto napravim bez mnogo premisljanja i onda sve ispadne super. moglo je i ovo, da sam otpustila kocnice malo vise. i da nisam bila tako spora.


boze, sto mrzim bit spora.


mislim da sam u tome najbolja dosad. od svega sto sam bila/jesam/cu biti, mislim da mi bivanje sporom u raznim situacijama ide najbolje.
i sve stvari koje mi se sad motaju po glavi vezano uz tog lika kojeg sam upoznala prije mjesec dana u madjarskoj, napisane izgledaju kao najgluplja stvar ikad. kao stvari napisane od strane neke balave cetrnaestogodisnjakinje. sori, al nisam ni balava ni cetrnaestogodisnjakinja ni sve to skupa. (primjecujem kako je... nenormalno cudno pisati cetrnaestogodisnjakinja. you have to put some effort in it so you don't mess it up. jeez.)
al eto. bila sam se zatelebala. mozda jos uvijek jesam, al kakve koristi od toga?
nikad nisam nacisto bila sama sa sobom, kako i da li bi uopce mogla funkcionirati u vezi na daljinu. vjerujem da necu ni saznati ako nekad/jednom ne probam. mogu sad govoriti svasta, al nikad nisi siguran dok sam ne probas.



Azért, fiam. Mert ti, férfiak, nem tudtok igazán szeretni. Megtetszik nektek egy arc, aztán elfelejtitek. Ismerlek, szép maszk. El ne csavard annak a lánynak a fejét.

whooops. already checked.



stvar iz naslova. enjoy :)