valier - queens of the valar.
people change. you start noticing that after you've changed.
ljudi su zapravo zanimljiva bica. koliko god neki znali biti dosadni. i neprestano se mijenjaju. /*nesto mi se filozofira danas, bas imam potrebu za tim.*/ pogledajte sebe, svoje prijatelje sad, i sjetite se kako su izgedali prije godinu dana. dvije. i to ne mislim na fizicki izgled. mislim na osobnost, na njihovo ponasanje. prije godinu dana smo svi bili djeca. sve sto smo htjeli je bilo zajebavati se. tko je jos mislio na buducnost? nitko. decki su radili raznorazne spacke curama i nonstop ih podjebavali. danas... danas su si super. spacke vise nisu u rangu maltretiranja, vise zajebancije i podbadanja zbog ocjena ili pada preko ravnoga.
o ovome razmisljam vec par dana. o ljudma opcenito. da, znam, imam pametnijeg posla za radit umjesto da mozgam o ljudskom ponasanju. morala bi fiziku radit, pisem test sljedeci tjedan. ali, moram vam ispricat jednu pricu.
Ona je prije dvije godine bila povucena cura. sramezljivo je pogledavala ljude, cak ih ni u oci nije gledala dok su prolazili. to zapravo ne radi ni dan danas. ali to nije poanta. nesto se okrenulo. mislim, tko je Ona pa da si umislja da moze prilaziti deckima kako joj se sprdne?
nope, nije prilazila deckima kako joj se sprdne. ono sto je radila je da je preuzela inicijativu u svoje ruke. sto se desilo? iskusila je nesto novo. nesto nepoznato. bila je odbijena, prolazila je kroz sve i svasta dok nisu ponovo poceli pricati, ali... to je definitivno bila prekretnica. da nije napravila to sto je napravila, danas ne bi znala za Njega.
vrijeme je teski kreten. - to sam jucer procitala na nekom blogu. vec dvije godine je tako. On... zapravo se ni ne zna sto je
tocno s njim. nagadjala je mnogo puta. dapace, cak ga je jednom isla i pitati... dobila je odgovor i pogled i osmijeh i Njegovu ruku na svojim ledjima.
to je sve znacilo
ne.
sto je danas s njima? hihi. frendovi su i dalje. imaju potencijala za puno vise, bilo u granicama prijateljstva, bilo kao veza. sto ce biti s njima? to nitko ne zna. Ona se promijenila u te dvije godine. jos uvijek ga ne moze izbaciti iz glave i neki glas joj iznutra govori da tu ima nesto, da tu mora biti nesto. On... ne, nije ostao isti. bar Ona tako misli. nije mogao ni ostat na razini petnaestogodisnjeg djeteta. svi su se promijenili. sto On osjeca prema njoj? mozda nista, mozda sve? ako sve, zasto ne govori?
mozda uskoro i bude nesto s njima. nisu vise djeca. :)
I followed their song
Followed their way
Last sight of the sun
Until eventide.
anyway. poanta ovog svega bi trebala biti da se ljudi promijene. kad tad. /*ne znam jel ovo gore idealan primjer. vjerojatno nije, ali imala sam potrebu to ispricati.*/ zanimljivo je promatrati ljude po gradu, ulicama, tramvaju. citaju novine, zgrazaju se nad vijestima. slusaju mzikom koja tresti iz slusalica. sjede na mjestima i trzaju nogama i rukama. zivcani su. sve vise ljudi je zivcano. neki pak razmisljaju dok se ne sjete neceg sto im se dogodilo, pa im to izmami osmijeh na usta. jedna sam od takvih. lijepo je to vidjet. :)
frendica mi se vratila. mislim, nije da je otisla negdje van zemlje, grada, whatever. al the biljeznica je zasluzna za to. nije mi bilo nes lijepo dok je nije bilo. malo se druzila samnom. kad sam ju trebala, nije je bilo. a jos se sjecam kako je to sve pocelo...
elmentél, szinte fájt a csend,
mikor te tőlem elmentél.
így volt.
i tako. cudno je to, zapravo. sto god to bilo. ;) kemija. <3 /*omg, upravo mi se tipkovnica presaltala na grcku. kako savrseno! :D al u objavljenom postu se nis ne vidi, samo neki hijeroglifi, pa sam izbrisala.*/
nem értjük egymást. :)
21:27 ,
Komentiraj { 6 }
Print