...Maybe I didn't hold you all those lonely, lonely times, and I guess I never told you I'm so happy that you're mine, little things I should have said and done, I just never took the time... You're always on my mind...
Ahh.. Kak volim bit zadnja u imeniku... Nema sanse da te pitaju, tj. da te otvore, ali nikakve... No dobro, zakaj sam ovo napisala? Zato kaj smo imali vjezbe iz kemije (nije bitno s kim sjedim ) na kojima nismo radili pokuse ko inace, neg je ispitivo prof. cijeli sat. No dobro, da prijedjem na stvar, kad je iso upisat cetvorku jednom decku iz razreda, taman kad je sjedao, stolac mu se raspao... to ste trebali vidit... Cijela polovica razreda se strgala od smijeha... Hahahahahahahahahahahahahahahahaha... E to ste trebali vidit.... Isuse, kak se strgo................... Hahahaha, jos se cerim, ajmeee.........
No dobro... Danas nase voljene Marijice nije bilo v skoli, kofol je bila bolesna... Dada, mos si mislit... Povijest radi cuda... U skoli mi je fakat super, pogotovo pod vjezbama iz kemije, ahhh Fiziku jos nisam skuzila, nemorate brinut (ako kojim slucajem jeste, al cist sumnjam )... Iskreno, nemam bas neke inspiracije za ovaj post, napisala sam kaj mi je bilo na pameti (danas se desilo; ovo na kemiji), tak da.... Lijepo, lijepo... sad mi je Marijica rekla da bubac (onaj iz poruke na msn-u) nema curu! Juhu! Fala Marijica, bas si car! Ahh...
Ah da, evo pjesme koju sad u zadnje vrijeme slusam, bas mi je zakon... Willie Nelson: Always On My Mind....Pjesma je stara, al je fakat super...
Neznam zakaj pisem ovaj post, mozda zato kaj mi je dosadno, a mozda zato i kaj NE KUZIM fiziku (dada, to je razlog )... Kao sto nasa voljena Marija kaze, jedva cekam skolu... Mozete me smatrat nekim frikom (vec me i ovak i onak cudno gledaju po hodnicima, tak da sam navikla, stalno neke gluposti radim ) sto se toga tice... Imam ja svojih razloga ahh, blah, hh.... Nda, jos sam nekaj mislila rec... Zaboravila sam... To mi se cesto dogadja... ... ... .... Hmm.... ..... Ah, da, sjetila sam se... Ja sam tak glupa da svemu i svakomu idem svasta govorit, sto se njih ne tice, tako da oni znaju vise neg kaj bi trebali znat, pa mi je sad krivo.. A lijepo sam ih (tj. ga) zamolila da nikom nikaj ne govore... al ne.. ocito on nemre ne izdrzat. Mozda se meni sam tak cini, neznam... kako bilo da bilo, NEMA VISE INFORMACIJA ZA VAS, ooo, ne, zalim...
Kak je jucer Engleska zgubila, ahh.... Mogu vam rec da sam totalno praznovjerna u vezi nogometa koji obozavam... Mislim, gle, jucer dojdem doma s engleskog: 'Mama, koji je rezultat?' 2:0 za nas kaze ona. A ja si mislim, ma nemoguce... Dojdem, a ono fakat! Cim sam se lijepo zavalila u fotelju, ono penal! Ma daaaj... Nakon 10 minuta, gol za njih (Crouch, budalo )... Ma daj, begam ja, vidis da, cim sam dosla, oni dali 2 gola... Otisla u sobu da napokon pocnem citat lektiru (Zlatarovo zlato).... Nakon pol sata, izadjoh ja van, a ono 3:2! Bas lijepo... Zapravo, kaj pricam gluposti uopce... pobijedili smo!! Juhu!! To treba slavit!! Triput hura za Hrvatsku!!!
I jos nes... Ak bi neko bio dobar da mi pojasni kak stavit slike na blog..... Velika fala!
najbolji sastav do sada ili glavni razlog postojanja
Kao sto sam i rekla (a mozda i nisam, neznam), ovaj blog je nastao zbog moje zadacnice... Jedna frendica mi je rekla, nakon sta sam joj u ruku tutnula sastav da procita, da je fakat prekrasno i da bi trebala otvorit blog... Kofol da znam pisat, pa bi to mogla sve tu objavljivat (jel je tak, marija? il sam nekaj zaboravila?) Pa, evo, procitajte i sami, pa sudite o mom "talentu" (hmm).....
Plahe su sjene dosle iz tame
Prije sam bila vrlo vesela djevojcica. Mislim, ne mogu reci da nisam i sada, ali nesto se promijenilo. Vjerojatno s odlaskom u skolu.
Tocno se sjecam: dan prije pocetka drugog polugodista (drugog razreda osnovne, to sam zaboravila napisat u zadacnici) bila sam tako bezvoljna... Samo tako. Puf. U školi tada nisam tako aktivna kao prije. Postala sam povucenija, sramezljivija i sve ostalo sto dolazi uz to. Ni deckima vise ne prilazim onako kako sam prije (valjda). Zezam se s njima i sve, ali kad dodje do toga da se zaljubim u nekoga, sve pada u vodu. Sve sto sam mu mislila reci, pokazati ili bilo sto napraviti... Ne. Nista. Nula. Eh, da mi je vratiti onu veselost koju sam imala prije, prije nego sto je dosla ta plaha sjena iz tame... Da s lakocom radim sto god me volja, bez neke velike griznje savjesti ili preispitivanja: jesam li to trebala uciniti, sto ce sad ljudi misliti o meni... Voljela bih se vratiti u sretnu proslost, onu prije skole (ne kazem da ni ovo nije sretno doba, upoznala sam u skoli fantasticne nove ljude) kad sam bezbrizno radila gluposti i nepodobštine...
S dolaskom u novu skolu, mislim da sam prebrodila taj strah od tudjeg misljenja, ali sam svejedno ostala malo povucenija. Zbog odredjenih razloga iz ne tako davne proslosti, sad vise pazim kome cu reci nesto sto mi je stvarno vazno i vrijedno i sto ne zelim da drugi saznaju. Plaha sjena polako odlazi i ne ostavlja velike posljedice.
Evo, pa sad vi mozgajte jel to talent, pa da se prijavim na Lidrano (iako vjerojatno necu ni da kazete da je), ili mozda kojim slucajem je ovo samo trenutak inspiracije (al sve je istina )... E da, i ovo u zagradi je sve u zadacnici, osim onog drugog raz. osnovne... Par decki je to sve isto procitalo (nije vazno tko ) i rekli su:
Reakcija broj jedan: (decko koji sjedi do mene) Prekrasno, fakat je prekrasno!
Reakcija broj dva : (nije bitno di sjedi): Fakat je odlicno! Ja ti ne bi dao cetvorku...
nda... ja sam anja i ovo je moj prvi blog (vjerojatno i zadnji), pa molim vas da me ne popljujete odma u startu... zahvalna do neba i tak.... krenula u srednju... po prvi put, da me nebi krivo shvatili... neznam kaj jos da natuknem.... ma najbolje nis... otkrivajte polako al sigurno
ma kaj ja znam... kaj me pukne, to bute i citali :)
~ tu je nekad stajao opis mene, no povremeno imam faze kad zelim ostati skroz anonimna. bez imena, bez godina, bez hobija, bez icega. samo anonimni pogled na svijet.
a nekad... nekad se zelim skroz otvoriti. dobijem nalet inspiracije, pa pisem svasta.
) na kojima nismo radili pokuse ko inace, neg je ispitivo prof. cijeli sat. No dobro, da prijedjem na stvar, kad je iso upisat cetvorku jednom decku iz razreda, taman kad je sjedao, stolac mu se raspao... to ste trebali vidit... Cijela polovica razreda se strgala od smijeha... Hahahahahahahahahahahahahahahahaha... E to ste trebali vidit.... Isuse, kak se strgo...
U skoli mi je fakat super, pogotovo pod vjezbama iz kemije, ahhh 
Fala Marijica, bas si car! Ahh... 
)... Kao sto nasa voljena Marija kaze, jedva cekam skolu... Mozete me smatrat nekim frikom (vec me i ovak i onak cudno gledaju po hodnicima, tak da sam navikla, stalno neke gluposti radim 
) sto se toga tice... Imam ja svojih razloga 
)... Ma daj, begam ja, vidis da, cim sam dosla, oni dali 2 gola... Otisla u sobu da napokon pocnem citat lektiru (Zlatarovo zlato).... Nakon pol sata, izadjoh ja van, a ono 3:2! 
Bas lijepo... Zapravo, kaj pricam gluposti uopce... pobijedili smo!! Juhu!! To treba slavit!! Triput hura za Hrvatsku!!! 
), ili mozda kojim slucajem je ovo samo trenutak inspiracije (al sve je istina 
