Marketing
najbolji sastav do sada ili glavni razlog postojanja
Kao sto sam i rekla (a mozda i nisam, neznam), ovaj blog je nastao zbog moje zadacnice... Jedna frendica mi je rekla, nakon sta sam joj u ruku tutnula sastav da procita, da je fakat prekrasno i da bi trebala otvorit blog... Kofol da znam pisat, pa bi to mogla sve tu objavljivat (jel je tak, marija? il sam nekaj zaboravila?) Pa, evo, procitajte i sami, pa sudite o mom "talentu" (hmm).....
Plahe su sjene dosle iz tame
Prije sam bila vrlo vesela djevojcica. Mislim, ne mogu reci da nisam i sada, ali nesto se promijenilo. Vjerojatno s odlaskom u skolu.
Tocno se sjecam: dan prije pocetka drugog polugodista (drugog razreda osnovne, to sam zaboravila napisat u zadacnici) bila sam tako bezvoljna... Samo tako. Puf. U školi tada nisam tako aktivna kao prije. Postala sam povucenija, sramezljivija i sve ostalo sto dolazi uz to. Ni deckima vise ne prilazim onako kako sam prije (valjda). Zezam se s njima i sve, ali kad dodje do toga da se zaljubim u nekoga, sve pada u vodu. Sve sto sam mu mislila reci, pokazati ili bilo sto napraviti... Ne. Nista. Nula. Eh, da mi je vratiti onu veselost koju sam imala prije, prije nego sto je dosla ta plaha sjena iz tame... Da s lakocom radim sto god me volja, bez neke velike griznje savjesti ili preispitivanja: jesam li to trebala uciniti, sto ce sad ljudi misliti o meni... Voljela bih se vratiti u sretnu proslost, onu prije skole (ne kazem da ni ovo nije sretno doba, upoznala sam u skoli fantasticne nove ljude) kad sam bezbrizno radila gluposti i nepodobštine...
S dolaskom u novu skolu, mislim da sam prebrodila taj strah od tudjeg misljenja, ali sam svejedno ostala malo povucenija. Zbog odredjenih razloga iz ne tako davne proslosti, sad vise pazim kome cu reci nesto sto mi je stvarno vazno i vrijedno i sto ne zelim da drugi saznaju. Plaha sjena polako odlazi i ne ostavlja velike posljedice.
Tocno se sjecam: dan prije pocetka drugog polugodista (drugog razreda osnovne, to sam zaboravila napisat u zadacnici) bila sam tako bezvoljna... Samo tako. Puf. U školi tada nisam tako aktivna kao prije. Postala sam povucenija, sramezljivija i sve ostalo sto dolazi uz to. Ni deckima vise ne prilazim onako kako sam prije (valjda). Zezam se s njima i sve, ali kad dodje do toga da se zaljubim u nekoga, sve pada u vodu. Sve sto sam mu mislila reci, pokazati ili bilo sto napraviti... Ne. Nista. Nula. Eh, da mi je vratiti onu veselost koju sam imala prije, prije nego sto je dosla ta plaha sjena iz tame... Da s lakocom radim sto god me volja, bez neke velike griznje savjesti ili preispitivanja: jesam li to trebala uciniti, sto ce sad ljudi misliti o meni... Voljela bih se vratiti u sretnu proslost, onu prije skole (ne kazem da ni ovo nije sretno doba, upoznala sam u skoli fantasticne nove ljude) kad sam bezbrizno radila gluposti i nepodobštine...
S dolaskom u novu skolu, mislim da sam prebrodila taj strah od tudjeg misljenja, ali sam svejedno ostala malo povucenija. Zbog odredjenih razloga iz ne tako davne proslosti, sad vise pazim kome cu reci nesto sto mi je stvarno vazno i vrijedno i sto ne zelim da drugi saznaju. Plaha sjena polako odlazi i ne ostavlja velike posljedice.
Evo, pa sad vi mozgajte jel to talent, pa da se prijavim na Lidrano (iako vjerojatno necu ni da kazete da je
), ili mozda kojim slucajem je ovo samo trenutak inspiracije (al sve je istina 
)... E da, i ovo u zagradi je sve u zadacnici, osim onog drugog raz. osnovne... Par decki je to sve isto procitalo (nije vazno tko 
) i rekli su: Reakcija broj jedan: (decko koji sjedi do mene) Prekrasno, fakat je prekrasno!
Reakcija broj dva
: (nije bitno di sjedi): Fakat je odlicno! Ja ti ne bi dao cetvorku...Ahh... Mislim da je to sve....
Post je objavljen 16.11.2007. u 11:49 sati.