....Zivot se ne broji sekundama, vec trenucima koji su ti oduzeli dah....
26.09.2006., utorak
tako malo vremena.......
 da da upravo me to muči ovih dana.... točnije od jučer... do sada sam bila sva sretna i ushićena jer napokon idem u rijeku, napokon ću biti daleko od svih problema svega što me muči, krenuti ću u novi život, sve iz početka.... eh.... više se ja ne veselim previše... jučer sam plakala ko mala beba jedno sat vremena... naime ovako je bilo... negdje početkom godine kod moje mame se zaposlila nova radnica... u početku sam s njom imala odnos tipa bok, kak si... bla bla... čak sam joj se na Vi obraćala pošto je 10ak godina starija... ali mi je od početka bila draga i simpatična... kad sam počela radit kod mame nekako smo prešle na ti, nakon šta bi imala svaki put jezikovu juhu kad joj kažem Vi, i počele smo se oslovljavat sa seko.... kako sam radila tamo s vremenom smo se počele zbližavat... uglavnom sad smo si baš super, i ona mi je tak draga i sve... tako ona meni jučer pošalje poruku, i ja velim kako ću ja bez njih svih tamo u rijeci i kak će mi falit... i onda mi je napisala jednu prekrasnu poruku nakon koje sam se jednostavno rasplakala... shvatila sam da je to to... da odlazim.... ostavljam sve do kojih mi je stalo i idem u nešto nepoznato... i znam da su ova moja razmišljanja možda pre drastična, jer ne idem na kraj svijeta, niti zauvijek odlazim... i tu su i vikendi i praznici... ali opet tako se osjećam... i znam da će mi prvih mjesec dana bit teško priviknut se na sve i da će mi svi falit.... i danas kad sam bila kod mame na poslu opet smo se rasplakale u duetu, hehe a moja mama nam se smijala... vidjet ću nju kad odem oće se smijat, hehe.... i tak sam ja sva nekak u bedu... i uopće mi se ne ide na taj šugavi fax, katastrofa.... još kad se sjetim da ću uskoro morat počet učit.... bljak.... uglavnom ostalo mi je još svega 4 dana, joj kako vrijeme leti... i to tako bezdušno... ide naprijed i ne daje nam priliku da se osvrnemo... ne stignemo promatrat što je bilo, ne stignemo se okretat iza, samo žurimo naprijed, živimo život i trudimo se ići u korak s vremenom... imam par informacija... frendica i ja smo našle stan, i to PREDOBAR stan!!!! ovako 64 kvadrata, mikrovalna, tv, klima, max adsl, 3 sobe, 4 kat, lift, 15 min od fax-a.... ajme predobro... obadvije smo oduševljene s njim i jedva čekamo da ga vidimo i to me uz nju jedno drži za tu rijeku... kull u subotu je bilo prezakon, ajme ludnica, svi smo se ponapijali, muzika je treštala na maximumu do nekih 3, 4 ujutro, pjevali smo na mikrofon, plesali, zezali se, ma bilo je predobro.... svi su došli osim njega i frenda.... ali dobro... baš me briga, to je njegova odluka, na meni je bilo da ga pozovem, ja sam svoje napravila, ali bome je i on svoje, svaka mu čast... ne znam samo kako mu uspije to svaki put al eto šta je tu je... je sam kriva... joj da bilo je i pobune među susjedima, ma joj kreten... kao htio je zvat policiju al nije znao od kud trešti muzika, a frendica koja živi vrata do njega mi je rekla da se uopće nije glasno čulo... ma joj... i da, reći će me mami kao.. hehe još nije reko... a mama bi se mogla sam posvađat s njim još jer stalno nešto sere.. ma uglavnom, najbitnije je da smo se zabavili u subotu... s njim sam se čula nekoliko puta što u subotu, što u nedjelju.... a ne krivim ga što nije došao, eh to je ta glupa tolerancija u ljubavi... joj da bar imam malo drugačiji karakter, ali eto takva sam i ne mogu protiv sebe... i samo još jednu nadu gajim... pošto sam sada sigurna da više ne postoji šansa da budemo zajedno, da će on biti moja neispunjena želja, još samo želim da ga vidim iduću subotu... po zadnji put.... da mogu otić u miru... i nadam se da ću uspijet tu ljubav ostavit i otić u rijeku rasterećena i sretna... i krenut dalje u nove pobjede... Ne mogu Novo jutro, novi grad, novi posao. Otisla sam da bi ti za mnom posao. Dok se i dalje nadam tvom koraku. U novo lice gledam na svom jastuku. Na svaki novi dodir se odmah rasplacem. Nove reci prijaju nista ne znace. Na meni novo lice nova haljina. Al gusi me prasina starih cipela. Ref: Ne mogu-nisam ja odavde Ne mogu-ni za 300 dana Ne mogu-jos sam samo tvoja S tobom letim, a nisam vezana Novo jutro, novi grad, nove navike. Sve je tu drugacije al nema razlike. Na grudi pala teska kisa jesenja. A ovo malo sunca nista ne menja. Na svaki novi dodir se odmah rasplacem. Nove reci prijaju nista ne znace. Na meni novo lice nova haljina. Al gusi me prasina starih cipela. |
21.09.2006., četvrtak
gotovo je......GOTOVO!!!!!!!!!
 10 razloga zašto te mrzim Mrzim kako mi pričaš I frizuru koju nosiš. Mrzim kako voziš auto I kako me pogledom kosiš. Mrzim tvoje vojničke čizme I što čitaš me samo tako. Muka mi je koliko te mrzim, Zbog toga ja rime slažem lako. Mrzim što si uvijek u pravu Kad lažeš i još i više. Mrzim kad me nasmijavaš Ili kad plačem poput kiše. Mrzim kad nisi kraj mene I što me nisi zvao. A, najviše mrzim, što te ne mrzim Ni trunčice, nikako, baš nimalo… znam da je to već po ne znam koji put.... već je i meni dosta tih riječi... i vjerojatno ih čitate s jednakim nepovjerenjem s kojim ih ja izgovaram.... jer znam kako je bilo do sad.... ali mislim da je ovaj puta ipak to to... da je ovaj puta ipak ova riječ gotovo značajnija nego do sad..... mislim da sam bila dovoljno strpljiva i da je sad stvarno vrijeme da odustanem od njega, i od cijele farse koja se zbila između nas.... mislim da je došlo vrijeme da sve te uspomene što lijepe što ružne ostavim iza sebe i krenem dalje.... predugo sam trošila svoje vrijeme na nekoga tko toga nije vrijedan.... i svi su mi govorili da nije vrijedan... i ti svi su na kraju odustali jer niikoga nisam doživljavala.... u pitanju njega slušala sam samo sebe, svoje srce i nebrojeno puta lupila glavom od zid.... ali dosta je bilo lupanja.... previše sam pametna da bi me netko samo tako vukao za nos.... a-a... krećem dalje... u novi život... i sve se nekako poklopilo... mislim da će vrijeme učiniti svoje i da ću ga uspjet izbrisat prvo iz misli a onda iz srca... ove riječi su posljedica cijelog proteklog dana... sinoć nikako nisam mogla zaspat, zadnji pokušaj mi je bio oko 3 i kad nije išlo uzela sam laptop na krevet i kemijala malo po njemu.... kao da me nešto tjeralo da ostanem budna i prespavam idući dan... napokon sam uspjela zaspat u 6, ali nisam dugo spavala jer me mama probudila oko 11, 12 više ni ne znam, morala sam s njom do grada... kasnije sam žurila da stignem kod frendice u bolnicu... da... između ostalog prekjučer mi je jedna od najdražih frendica završila u bolnici, rekli su joj da je došla kasnije da je imala dobre šanse da oboli od sepse, koma... tak da sam skoknula do trgovine da uzmem malog medu i bombonjeru i otišla do nje.... ona je ok.... baš mi je bilo drago kad sam ju vidjela onako nasmijanu... cijelo vrijeme je valjala gluposti i vikala da hoće kući... nadam se da će joj se želja uskoro i ostvarit jer su mi bolnice koma, ne znam kak može izdržat tamo... brrr... ježim se od same pomisli na bolnicu.... ali najbitnije je da ona meni što prije ozdravi.... i tako sam bila malo kod nje.... pa kasnije sa frendicom landrala po gradu ko po običaju.... a kad nemremo bit doma.... nama je landranje u krvi.... jadan naš fax hehe.... ma dobre smo mi sve će to bit ok... uglavnom sad polako trkeljam pa da se vratim na temu.... kasnije dođem doma i posvađam se s mamom i tak se mi svađamo dobar dio večeri, ona cijelo vrijeme galami na mene, šta god napravim ne valja i tak.... kasnije sam sjela u sobu i plakala dok sam se dopisivala s frendicom prek icq-a.... kad sam išla slat njemu poruku dal on i frend dolaze u subotu.... dolazi mi odgovor - nema ništa za subotu, nisam siguran.... jebote pa taj dečko je gori od vremenske prognoze.... ma joj sve više vidim da on nije za mene... ne bi mi uspjeli zajedno... on je pre nekak.... ma ne znam... uglavnom ne pašemo si.... mislim da smo previše različiti....i tak sam ja cijelu večer nekak cmoljava... i neraspoložena.... i bzvz... i jedva čekam da prespavam ovaj dan.... jedva čekam sutra, mama ode na put, a frendica spava kod mene i dogovorile smo se da imamo privatnu fešticu, samo nas dve.... jedno malo zagrijavanje za subotu i u sjećanje na dobra stara vremena.... kad bi npr učile kod mene lektiru(hehe učile lektiru... a tako je to danas se i to uči)jer smo ujutro pisale zadaćnicu i sjetimo se mi da nam je ostala litra vina i nešto mizerno kole, i ubijemo se tu večer... naravno zaspemo na prvi sat i tak.... sutra pijemo u to ime :)))))) a subota, ma bit će super, žao mi je jedino što neće doć frendica koja je u bolnici, a za njega me baš briga... nek radi što hoće... i nek nastavi sa svojim životom... neka si slobodno nađe nekoga i nek bude sretan... i ja ću bit sretna bez njega.... mogu to... znam... ionako odlazim daleko od njega i svega toga.... i nikad neću dopustit da sazna što mi znači... ne želim dopustit da puni ego na mojoj patnji... ma jednostavno ne zaslužuje da sazna koliko sam ga voljela.... uglavnom u subotu ću se zabavit najbolje što mogu.... i ostavit sve probleme iza sebe.... eto toliko.... pusa!!! Depresivan dan Danas mi je depresivan dan niceg lepog da se setim a kad u proslost pogledam samo te u svom bolu osetim (2x) Ref. Otrov si u mojoj krvi da te zaboravim, ja to ne umem ma gde bio nek ti bude lepo jer ja vise ni sebe ne razumem Otrov si u mojoj krvi da te zaboravim, ja to ne umem ma gde bio nek ti bude lepo jer ja vise ni sebe ne razumem a falis mi, dobro znam danas mi je depresivan dan Danas mi je depresivan dan nikog nema da me smiri a sve bih dala, dobro znas da te vratim da prezivim |
18.09.2006., ponedjeljak
probajmo ponovo....
 .... sve se meni čini da volim te bez razloga.... kažu riječi jedne pjesme, ne znam o kojoj se pjesmi radi, ali čula sam ju na narodnom jedan dan kad sam išla doma, odmah sam uzela moby i zapisala te riječi... naravno da sam prepoznala svoju situaciju... stvarno ne znam kako mogu voljeti nekoga tko mi je jasno dao doznanja da ništa od nas biti neće(nema tu sreće), pa zar sam toliko glupa da ne shvaćam riječ ne, da ne shvaćam da kod te osobe nemam šanse, da me ta osoba gleda kao frendicu, ako i tako... zar sam toliko glupa da se nadam nečemu što ne postoji, da se nadam ljubavi koje nema... ooo da... odgovor je veoma jednostavan, na žalost i pozitivan.... nadam se ja i dalje, svako jutro budim se s nadom da će se možda, jednom i ispuniti ti moji snovi... ali do kad ću tako, kad ću bit spremna reć sad je dosta, idemo dalje?! ne znam... zašto sam se tako brzo zaljubila??? zaljubila sam se u njega a nisam ga ni poznavala... ne kažem da sam pogriješila, vjerojatno bi i nakon upoznavanja to sve isto ispalo, ali ipak trebala sam ispitat situaciju, pa tek onda srljat u ljubav... ali takva sam ja, u stanju sam zavolit osobu u trenu i to bez ikakva razloga, baš kako kaže i sama pjesma... u biti preko njega sam htjela prebolit bivšu veliku ljubav i patnju, a napravila sam još veće sranje... ma svaka mi čast, možda dobijem i diplomu za glupost što se ljubavi tiče... i do kad ću pružat nove prilike toj nemogućoj ljubavi, sjećam se još sam u 3. mjesecu govorila kako je to zadnja prilika da bude nešto između nas, a nakon toga bilo je još nebrojeno mnogo zadnjih prilika... sad kažem da je zadnja prilika ova subota... i ako se ništa ne dogodi a vjerojatno neće koja je slijedeća zadnja prilika, dokle ću tako... vjerojatno dok ne nađem novu budalu pomoću koje ću zaboravit njega, a koji me neće zarezivat ni pola posto s kojim ću bit samo frendica, i zadovoljavat se tim statusom jer je to način da budem uz nešto što čini i ispunjava moj život... pa zar mi je to sudbina u ljubavi.... a u biti pitanje je dal uopće i postoji sudbina... ako postoji onda ju mrzim, mrzim to što mi radi....i opet dolazim na dilemu o rijeci... shvaćam da mi taj kako ga ja nazivam bijeg neće ama baš ništa pomoći u tome da ga prebolim... pa bar je mašta besplatna, ali i moje misli koje će biti uvijek s njim tako da se ta udaljenost od 300tinjak kilometara neće ni primjetiti... uglavnom čuli smo se večeras.... došla sam doma s kave koja je trajala samo 2 sata i skoknula do stana samo da spržim neke slike pa sam trebala otić do frendice koja živi u istoj zgradi ko i ja... btw sam se skonektirala na net, i dolazi mi poruka... od njega... kako mi je linija bila upaljena i pojačana skoro me herc ćopio kad se javila drakulica na mom icq-u... da bi stvar bila bolja nisam se samo ja prepala nego se i kompić neš zablokiro(danas mu je valjda takav dan)... i restartam ja komp ali ovaj put se on ne želi ni skonektirat... ja...grrrrr.... ljuta sam na komp da bi ga najradije spucala, baš mi je to sad trebalo, od svih situacija izabrao je baš ovu, meni jako bitnu da se zablokira... ljuta i iznervirana opet ga restartam... ovaj put uspješno... i tu počinje dopisivanje od čak pola sata(ironija)... dolazimo na temu veza... on govori kako sve veze brzo pucaju, ja govorim da to ne mora bit tako... pitam ga da li je našao nekoga u međuvremenu, stiže odgovor... pozitivan... hm... govorim si ok stay cool, odgovaram, oho i koliko ste zajedno... on govori da nisu zajedno da se ponekad "igraju", mislim TIPIČNO muški, odgovaram-ajd super... ma joj svi su oni isti, ko da su rađeni na traci, zbilja nevjerojatno ali istinito... sve više počinjem vjerovati u to da oni ne znaju voljeti, ipak je njima stalo samo do jednoga... ali eto moramo ih trpit jer bez njih ne možemo... i još se samo pitam: Sta je svrha ljubavi kad tako boli zasto srce slomi se kad stvarno voli Izgubila sam sav svoj svjet ali dalje pitam se Sta je svrha ljubavi kad nemam te |
|
alllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllaa ne mogu vjerovat..... dobijem inspiraciju za post, napišem post, malo poduži, malo više poduži, i ovaj glupi retardirani komp zakaže i sve se pošeremeti i izađe mi iz svih stranica i obriše mi taj post, ala kako bi ga nabila... šta meni taj komp radi u zadnje vrijeme to je nešto pre strašno... eh sad i njega mrzim... ma joj.... sad sam ljuta, koma.... moždaprobam po sjećanju nešto napisat kad se malo smirim... pozzzzzz |
17.09.2006., nedjelja
napokon
 evo svečano objavljujem da večeras nakon mjesec i pol dana NAPOKON spavam u svojoj sobi, u kojoj je sve osim kreveta i par stvarčica novo i drugačije, ali sviđa mi se, lijepo sam ja to osmislila... od cijelog stana jedino je moja soba cakum pakum ali idući tjedan će cijeli stan blistat.... majstori su usrali čega god su se prihvatili ali eto majstori ko majstori, nakon toga bilo mi je najsigurnije da sama montiram namještaj za sobu, pa je tako i ispalo... prvo smo jedna mamina frendica- inače se oslovljavamo sa seko- i ja namontirale kutni pisaći stol... 4 sata smo ga montirale, ma joj strašno... ali smo zato umirale od smijeha i sprdale se svih tih 4 sata... drugi dan su deda i jedna druga mamina frendica slagali odmar, a onda smo ona i ja još složile 3 regalića i ja sam mogla uselit u sobu... mogu vam reć da je poprilično zanimljivo montirat namještaj ukoliko nađete uputstva, jer smo stol počele montirat na temelju jednog papira dok nam nisu našli detaljna uputstva, a mi razbijale glavu kako ćemo namontirat to... ah... i tak što se tiče stana eto radovi se privode kraju.... more... ma bilo je fenomenalno, u mjesec dana frendica i ja smo se zbilja uspjele odmorit od svega, na kraju nam se uopće nije dalo doma, i baš nam je bilo bezveze kad smo se vratile... svaki dan isti... tri tjedna koja su prošla čine se ko cijela vječnost.... fax... ta moja ista najbolja frendica je upisala isti fax ko i ja isti smijer, sve isto, i ni ona ni ja nismo dobile dom(što nam je bila najveća želja) tako da sad tražimo stan... trebalo bi nam bit super... još smo samo dva tjedna doma, a onda započinjemo novi život daleko od svega... ja o tome baš i ne razmišljam, pa očito nisam baš ni svjesna posljedica koje nosi naš odlazak... ipak odlazimo od kuće na jedno dulje vrijeme... ona mi je rekla da je već par dana u bedu zbog toga, ali ona ima i razlog koji ju veže za naš grad, dok ja još uvijek bježim od problema... ali teško da mi je to neki bjeg, to sam zaključila po ovih mjesec dana provedenih na moru-daleko, pa opet nije prošao jedan dan da nisam pomislila na njega... ali eto puštam vremenu neka učini svoje, a ja ću se već nekako prilagodit... što se tiče te moje velike ljubavi, neki dan sam ga vidjela nakon više od mjesec dana i glupača počela se trest, što od toga što od gladi pošto nisam jela niš a bilo je oko 3 sata... i tako razmijenili smo par riječi i osmjeha... čuli smo se mi i dok sam ja bila na moru, nisam mogla izdržat a da ne pošaljem poruku... i onda sam se jednu večer prije spavanja iznenadila kad sam na mobiju ugledala njegovu poruku... malo smo se dopisivali i ja sam njega i frenda pozvala kod sebe na jednu fešticu koja će bit iduću subotu i pristali su, sad ja eto žurim u spremanju stana da do idućeg vikenda bude sve spremno za feštu... jedva čekam tu subotu i nadam se da neće ništa iskrsnut pa da ne dođu ili tako nešto... jedino mi je malo bed jer će od nas 11 bit samo 3 dečka ali šta je tu je sad... to je otprilike to što se njega tiče... to mi je zadnja prilika da vidim jel imam ikakve šanse ili zbilja rijeku moram shvatit kao bijeg od problema.... znat ću sve za tjedan dana.... jedan događaj u proteklom tjednu mi je prosvjetlio pamet pa sam zaključila da je vrijeme da prestanem s brzom vožnjom.... uglavnom išli smo na neki koncert i ja se zapičila prema semaforu sa 120 na sat.... blica zeleno... ja uvjerena da ću proć... auto ispred mene staje... a ja... a šta drugo nego po kočnici.... auto škripi....proklizava... gume smrde... ja...u šoku... vidim svoj auto na onom ispred... uspjevam zakočit... stojimo na semaforu... tresem se ko luda... frend me smiruje... tresla sam se još nekih sat vremena, a vozila tako da nisam prelazila 70km/h... sad sam ok, prošo me šok i vozim normalno, draže je meni imat vozačku u džepu nego jurcat po cestama koje nisu predviđene za to... fala lijepa... naučila sam lekciju, kako bi gibo rekao "OVO MI JE ŠKOLA I DRUGI PUTA ĆU PAMETNIJE"... evo dragi moji to su vam sve novosti kod mene, više manje, nadam se da nisam koju zaboravila.... evo i pjesmica da opet budem "ona stara" ;) Ne mogu da te zaboravim Godine prolaze, nista ne donose niko da navrati, sa mnom bol da podijeli ljeto vec doslo je, svatko se raduje samo ja ne mogu sakrit' tugu u oku Ref. Ne mogu da te zaboravim zivot bez tebe da zamislim od mene, priznajem, jace je to tvoj bio sam, bio i ostao Ne mogu vise, to dobro znam iz duse tebe da odagnam ja srcu lagati ne mogu svom odavno sam s tim se pomirio tvoj bio sam, bio i ostao Otvaram prozore, ne spavam do zore nesto mi govori da jos nada postoji ali u svitanje sunce mi kazuje zalud je cekati, ti se neces vratiti |
