Marketing
napokon
evo svečano objavljujem da večeras nakon mjesec i pol dana NAPOKON spavam u svojoj sobi, u kojoj je sve osim kreveta i par stvarčica novo i drugačije, ali sviđa mi se, lijepo sam ja to osmislila... od cijelog stana jedino je moja soba cakum pakum ali idući tjedan će cijeli stan blistat.... majstori su usrali čega god su se prihvatili ali eto majstori ko majstori, nakon toga bilo mi je najsigurnije da sama montiram namještaj za sobu, pa je tako i ispalo... prvo smo jedna mamina frendica- inače se oslovljavamo sa seko- i ja namontirale kutni pisaći stol... 4 sata smo ga montirale, ma joj strašno... ali smo zato umirale od smijeha i sprdale se svih tih 4 sata... drugi dan su deda i jedna druga mamina frendica slagali odmar, a onda smo ona i ja još složile 3 regalića i ja sam mogla uselit u sobu... mogu vam reć da je poprilično zanimljivo montirat namještaj ukoliko nađete uputstva, jer smo stol počele montirat na temelju jednog papira dok nam nisu našli detaljna uputstva, a mi razbijale glavu kako ćemo namontirat to... ah... i tak što se tiče stana eto radovi se privode kraju....
more... ma bilo je fenomenalno, u mjesec dana frendica i ja smo se zbilja uspjele odmorit od svega, na kraju nam se uopće nije dalo doma, i baš nam je bilo bezveze kad smo se vratile... svaki dan isti... tri tjedna koja su prošla čine se ko cijela vječnost....
fax... ta moja ista najbolja frendica je upisala isti fax ko i ja isti smijer, sve isto, i ni ona ni ja nismo dobile dom(što nam je bila najveća želja) tako da sad tražimo stan... trebalo bi nam bit super... još smo samo dva tjedna doma, a onda započinjemo novi život daleko od svega... ja o tome baš i ne razmišljam, pa očito nisam baš ni svjesna posljedica koje nosi naš odlazak... ipak odlazimo od kuće na jedno dulje vrijeme... ona mi je rekla da je već par dana u bedu zbog toga, ali ona ima i razlog koji ju veže za naš grad, dok ja još uvijek bježim od problema... ali teško da mi je to neki bjeg, to sam zaključila po ovih mjesec dana provedenih na moru-daleko, pa opet nije prošao jedan dan da nisam pomislila na njega... ali eto puštam vremenu neka učini svoje, a ja ću se već nekako prilagodit...
što se tiče te moje velike ljubavi, neki dan sam ga vidjela nakon više od mjesec dana i glupača počela se trest, što od toga što od gladi pošto nisam jela niš a bilo je oko 3 sata... i tako razmijenili smo par riječi i osmjeha... čuli smo se mi i dok sam ja bila na moru, nisam mogla izdržat a da ne pošaljem poruku... i onda sam se jednu večer prije spavanja iznenadila kad sam na mobiju ugledala njegovu poruku... malo smo se dopisivali i ja sam njega i frenda pozvala kod sebe na jednu fešticu koja će bit iduću subotu i pristali su, sad ja eto žurim u spremanju stana da do idućeg vikenda bude sve spremno za feštu... jedva čekam tu subotu i nadam se da neće ništa iskrsnut pa da ne dođu ili tako nešto... jedino mi je malo bed jer će od nas 11 bit samo 3 dečka ali šta je tu je sad... to je otprilike to što se njega tiče... to mi je zadnja prilika da vidim jel imam ikakve šanse ili zbilja rijeku moram shvatit kao bijeg od problema.... znat ću sve za tjedan dana....
jedan događaj u proteklom tjednu mi je prosvjetlio pamet pa sam zaključila da je vrijeme da prestanem s brzom vožnjom.... uglavnom išli smo na neki koncert i ja se zapičila prema semaforu sa 120 na sat.... blica zeleno... ja uvjerena da ću proć... auto ispred mene staje... a ja... a šta drugo nego po kočnici.... auto škripi....proklizava... gume smrde... ja...u šoku... vidim svoj auto na onom ispred... uspjevam zakočit... stojimo na semaforu... tresem se ko luda... frend me smiruje... tresla sam se još nekih sat vremena, a vozila tako da nisam prelazila 70km/h... sad sam ok, prošo me šok i vozim normalno, draže je meni imat vozačku u džepu nego jurcat po cestama koje nisu predviđene za to... fala lijepa... naučila sam lekciju, kako bi gibo rekao "OVO MI JE ŠKOLA I DRUGI PUTA ĆU PAMETNIJE"...
evo dragi moji to su vam sve novosti kod mene, više manje, nadam se da nisam koju zaboravila....
evo i pjesmica da opet budem "ona stara" ;)
Ne mogu da te zaboravim
Godine prolaze, nista ne donose
niko da navrati, sa mnom bol da podijeli
ljeto vec doslo je, svatko se raduje
samo ja ne mogu sakrit' tugu u oku
Ref.
Ne mogu da te zaboravim
zivot bez tebe da zamislim
od mene, priznajem, jace je to
tvoj bio sam, bio i ostao
Ne mogu vise, to dobro znam
iz duse tebe da odagnam
ja srcu lagati ne mogu svom
odavno sam s tim se pomirio
tvoj bio sam, bio i ostao
Otvaram prozore, ne spavam do zore
nesto mi govori da jos nada postoji
ali u svitanje sunce mi kazuje
zalud je cekati, ti se neces vratiti
Post je objavljen 17.09.2006. u 02:56 sati.