PJESMA O VILI
Zima prođe svanu pramiliće
Po Promini procvijetalo cviće.
U proljeće su ptice zapivale,
Pod Prominom vile zaigrale.
Rudna zora nije zabilila,
Kad je mene pozivala vila,
U planinini di nam cvita cviće
Nad Prominom otkud sunce sviće.
Ona meni sa proplanka viče
Kaži momče s čim se cure diče.
Kako svoje lice uzgajaju.
I s čime se mlade zanimaju.
A ja vili ovu rič odvratim
Čekaj vilo domalo češ znati
U Promini devet sela ima,
Triba znati divojke po njima.
A bila vilo viruj mi ka Bogu
Sve divojke valiti ne mogu.
Ako kudim moja je sramota
Jer i ja sam prominskoga roda.
S tvojom moći i soricom bajnom
Sve što kažem nek' ostane tajno.
Slušaj dalje moja vilo bjela,
Započet ću od Razvođa sela.
Tu su cure što u rudi rade,
Naveliko novaca zarade,
Svoje novce nikome nedaju.
Što god oće za njih uzimaju.
Zato nose svilene šudare
Oko vrata gizdave đendare.
Blago momcim koji se uhvati
alaj će se para nagrabiti.
A oklajkuše ko u malom gradu,
svakome se narugati znadu.
Na čas smrti ne dobile sviću
Svakom će se narugati mladiću.
Stid nemaju Boga se ne boje,
Ne bi tako da za bankom stoje.
Sukonovačke cure blizu Cote,
Igraju se s momcim na balote.
Cilog dana na balote igraju,
A po noći s momcim briškulaju.
E, sad ću se uputiti na da se
Spomenut ću Lukar i Matase.
U Lukaru žive vode dvi su,
Mnoge cure umile se nisu.
Primetače čelma im sapuna.
One o tom nevode računa
Kaži meni Gospe od Čatrnje
Imal’ koja bez ijedne mane.
A mataske slaba ime je srića.
Svaka ima nekolko kablića.
Mliko nose u Knin pa prodadu,
I kupuju puder i pomadu.
Zato one vavik su pri gradu
I gospodski se ponašat znadu.
A ljubotičke u zelenom gaju.
Misto pisme one nabrajaju.
Svaka vavik kuka i jauče,
Kao da je neprijatelj tuče.
Naročito kad do Krke odu,
Kao da su na nekom sprovodu..
Čitluške su blizu kapelice,
One žele postat divice.
U kapeli kleče svakog dana
Uz mantiju mladog kapelana.
One mole po noći i po danu,
Da u raju misto sačuvaju.
Blago momcim' kojim pripadaju,
I za njih će biti mista u raju.
A mratovske ovce uvračaju.
Kod Martina u zvona lupaju.
Cilog lita u krevet ne ležu,
One stalno za zvona potežu.
Ubila ih Isusova mati
od njih narod ne može spavati.
Bogatske su blizu bogočina,
Svaka cura poštena i fina.
Svaki posa one raditi znaju
Pa se zato momcim dopadaju.
Teško brime one stalno nose,
Naročito kad se trave kose.
Puljankuše iznad brine šeću,
Visoko se među curam meću.
Krka im je kraj donjih mlinica
Ima i njih kaljavoga lica.
Još je u njih vrilo od Miljacke,
Dino krijuć nose prati biljce.
Buve trenu da ih voda nosi.
Kući biže po jutarnjoj rosi.
E, kroz Prominu i svih devet sela,
Pivam pisme svakojakih vela.
A ova je pisma proizvoljna
Sanjom vilo budi zadovoljna.
Ja sam čuja od junaka stara,
Di se vila s ljudim razgovara.
I on mi je govorio tada,
Mnogo ljudi da od vile strada.
Ali ti nisi ka obična vila,
Mome srcu ti si uvik mila.
Sad se vilo vini u planinu,
Pozdravi mi svu našu Prominu
Možda san više dosadila svima sa svojon Prominom , ali
eto morala san Vam , dragi moji blogoprijatelji prinit dio
kulturnog nasljeđa iz mog kraja , poteklog iz naroda...
Ovu pismu o Prominskoj vili meni je prinija moj ćaća ....
Da se ne zaboravi...
target=_blank>
„Volim kuću kraj prominskog puta, sagrađenu od kamena ljuta
To je kuća sa svetim znamenjem, sagrađena znojem i poštenjem“
Zdravi i veseli bili
dobri moj svitu
E Nečmenjanko što bivaš u Splitu....
A što ti reći kad vidim da samo negdije žuriš (srljaš) a kamo... nigdije ništa neće pobjeći, niti ovaj post niti bilo što drugo. Treba biti sabran i razborit kad nešto želiš reć jer sve što kažemo biva slika o nama samima htijeli mi to il ne... Znam ženama nije lako (čast izuzecima....) jer jezikom je teško vladati , nekaže se u narodu džaba " ispeci pa reci" ali u ovom slučaju je Lapsus više nego očigledan a ja bih kao Prominac ipak želio da u mome kraju vlada sabranost, razboritost , razum i miran duh... jer nigdije nećemo stići užurbanim mislima, samo se možemo oklizniti kao ti sad ,a nekaže se u naraodu džaba "tiha voda bregove roni" samo strpljenje i poniznost nas mogu odvesti dalje do cilja kojem težimo....
... pravoslavnog manastira - kojeg ja bojkotiran ostajući na brodu..
Ja osobno nisam nikad izbijegavao niti jednu bogomolju bez obzira kojoj ona konfesiji pripadala jer uvijek želim saznati nešto više jer samo me znanje može osloboditi moga neznanja.... a neznanje je preteča svih srahova koji se mogu u nama stvoriti, u strahovima razum zakazuje i mnogi se nemili dogadjaji dešavaju koji nam uništavaju svijetliju budućnost... Lako je viditi trn u oku brata svog no što je sa balvanom u oku mom? Taj Pravoslavni manastir se nalazi na svetom Hrvatskom tlu i zaslužuje moju pažnju bez obzira na politiku koja je već odavno umješala svoje papke u pravoslavne crkvene redove i našu hrvatsku pravoslavnu braću želi pripojiti srpskom nacionalnom korpusu. Babodol je hrvatsko selo sa pretežito pravoslavnim življem i sasatavni dio naše Promine.
Već odavno negdije rekoh da se samo u tehničkim problemima može klin klinom izbijati a u svim drugim problemima može nam pomoći jedino duhovna nadogradnja i uzdizanje koja može osloboditi našu svijest primitivizma koji nas okružuje i izvesti iz začarane spirale prokletstva... Nije dovoljno samo reći mea culpa... mea culpa.... mea maxima culpa i tako u nedogled , jednom trebamo kreniti na putovanje unutar sebe i naći svoj mir.... mir je u spoznaji božanske naravi kojoj pripadaju naše duše .... samo u toj spoznaji možemo iskreno voliti, ljubiti i praštati.... napraviti red unutar sebe i onda sa svojim primjerom zračiti okolinom u kojoj bivamo.
Dok neznanje i strahovi u nama bivaju od nas je lako napraviti još veće ovce nego što jesmo, još lakše nas je gurnuti u neki novi rat, još lakše nas je prevesti žedne preko vode i napraviti robljem u vlastitoj državi što već i jesmo.
analiza • 01.05.2012. u 17:01
Nije fer ne spomenuti Lišnjak i svetog Iliju!
Ja sam davno i to opjevao!
sewen • 01.05.2012. u 23:10
@analiza............Šta se tiče prvog djela tvog komentara upućenog
meni osobno , samo ću prepisati jedan dio - a to mi i inače odlično ide od ruke , zar ne ?
- Lako je viditi trn u oku brata svog no što je sa balvanom u oku mom? -
Šta se tiče drugog djela tvog komentara vezanog za
----našu hrvatsku pravoslavnu braću----koja su 04 . 04 .1944 god .
blagoslovili svoje kame u pravoslavnom manastiru Krka , prije
svog krvavog pira po Promini .
ZAKLANI CIVILI U NEČVENU U
DRUGOM SVIJETSKOM RATU
-. ĐŽAPO, PERA Josipova, rođena 3. VIII.1862., udovica, ubijena u napadu četnika na partizane u Nečvenu 4. IV. 1944., sahranjena na groblju Sv. Martina u Mratovu 5. IV. 1944. (MUP 197)
- PERICA, ANA Markova, dijete u 8 mj., ubijena od četnika 4. IV. 1944. i sahranjena kraj Sv. Martina 5. IV. 1944.god ( MUP 197 )
- PERICA, CVITA Grgina, žena Lukina, rođena 214. III. 1866., civil, ubijena od četnika 4. IV. 1944. i sahranjena kraj Sv. Martina 5. IV. 1944. (MUP 197)
-14. PERICA, JELA Markova, žena Petrova, rođena 2. II. 1901., s boravkom u Nečvenu, ubijena u četničkoj akciji protiv partizana u Nečvenu 4. IV. 1944. i sahranjena kraj Sv. Martina u Mratovu 5. IV. 1944. (MUP 197
- PERICA, JOSIP Markov (Keretov), rođen 19. II. 1923., mladić, domobran, ubijen od četnika u Nečvenu 4. IV. 1944. i sahranjen kraj Sv. Martina. 5. IV. 1944. (MUP 198)
-. PERICA, JOSIP Paškin, rođen 1. IV. 1907., civil, oženjen, ubijen od četnika u Nečvenu 4. IV. 1944. i sahranjen kraj Sv. Martina 5. IV. 1944. (MUP 197)
- PERICA, KATA (Kaja) Ivanova, žena Petrova (peke), rođena 1. X. 1881., civil, ubijena od četnika u akciji protiv partizana 4. IV. 1944. i sahranjena kraj Sv. Martina. (MUP 193)
- PERICA, MARIJA Petrova, rođena 8. IX. 1942., dijete od 18 mjeseci, ubijena od četnika 4. IV. 1944., bilo joj je iskopano jedno oko, sahranjena kraj Sv. Martina 5. IV. 1944. (MUP 197)
-PERICA, PETAR (peko) Markov, rođen25. III. 1877., civil, oženjen ženom pod gore navedenim brojem 17., ubijen i zapaljen u podrumu od strane četnika u akciji protiv partizana u Nečvenu 4. IV. 1944. i sahranjen kraj Sv. Martina 5. IV. 1944. (MUP 193).
nečmenjanka • 01.05.2012. u 23:18
Vrijedna narodna pjesma deseteračkoga stiha.
Braća? Eh, "braća"!
maslinapjesmaloza • 01.05.2012. u 23:25
@sewen.................volila bi da obogatiš moj blog sa tin stihovima -
ako ja ikako moguće .
A šta se tiče Lišnjaka , znan samo da se nalazi podno
planine Promine .
Nije spomenut u ovoj pismi , potekloj iz naroda Prominskog ,
zato šta ne spada u prominska sela - pod tin mislin da ne
spada u Općinu Promina , niti u župu Promina - iako ga nadvisuje ta moćna vilinska planina...
Koliko je meni poznato Lišnjak pripada općini Drniš i
župi Drniš .
Dovidova
nečmenjanka • 02.05.2012. u 13:25
E Nečmenjanko što bivaš u Splitu....
Namjera moga komentara bi ukazati na neke probleme koji bivaju u većini ljudi jer su plod neznanja a ne nabrajati žrtve jer nedužne žrtve zaslužuju svoj mir i nebi trebale biti predmetom nadmudrivanja a niti izvorom nekih novih sukoba koji caruju u usijanim glavama s jedne i druge strane... za sve one koji su oštećeni u raznim sukobima teško je prihvatiti mnoge povjesne činjenice i teško je izbaciti taj očaj iz sebe i ja te u potpunosti razumijem , no Novi Zavjet nas ipak uči drgačije kako bih trebali pobjediti tu narav u sebi i biti spreman praštati što nimalo nije lako ni u svakidašnjem životu a kamoli u ratnim sukobima te zato dotakoh temu znanje i neznanje jer samo nas znanje može osloboditi strahova i krivih poteza u budućnosti jer i meni samome je trebalo puno vremena da se oslobodim neznanja jer bijah okovan mržnjom spram onih koji mi zlo učiniše... nije li i Isus na križu rekao Oče oprosti im jer neznaju što čine. U Hrvatskoj postoji jedan institut koji se bavi povješću a zove se Ivo Pilar u kojem možeš saznati mnogo toga ne samo što je bilo u zadnji sto godina nego zadnjih tisuću i po godina na ovim prostorima te ćeš viditi da mnogi moji dijelovi komentara odgovaraju povjesnim činjenicama a ne kako Mirko reče antihrvatskog, prokomunističkog, prosrpskog sadržaja... S ljudima koji nebarataju s povjesnim činjenicama lako je manipulirati i uvesti u nove sukobe a dali nam to treba?Lako ih je opljačkati i pretvoriti u sluge medjunarodnog kapitala u vlastitoj državi. Nezaslužuje li naše potomstvo neku svijetliju budućnost od naše... a naše će potomstvo moći krenuti samo s one točke do koje smo mi došli na svim nivoima naših življenja. Nadam se da će u mojoj Promini biti onih pametnih glava i prepoznati zamke prošlosti koje nam se pripremaju od strane svjetskih sijača zla te da ćemo uspijeti sačuvati čiste duše i srca te tako stići pred lice Božije.
analiza • 02.05.2012. u 13:52
Iz povjesnog kutka
Bizant je dugo imao jurisdikciju nad dijelom jadranskog priobalja, pa su i kršćani tog područja pripadali pravoslavnim kršćanima. Prema tome, pravoslavlje je u Hrvatskoj stotinama godina starije od srpskog, a ni jedno nema nikakve veze s nacionalnošću.
Tek su za vrijeme turske vladavine bosanski, kao i oni pravoslavni vjernici iz dijela osvojenih hrvatskih područja stavljeni pod crkvenu jurisdikciju SPC, a prva Eparhija SPC uspostavljena je u Podrinju tek početkom 18. stoljeća. Turska je bila u zategnutim odnosima s Vatikanom, pa je jedino bosanskim franjevcima bilo dozvoljeno djelovanje u Bosni. SPC je uživala veće povlastice, pa je time privlačila i katoličke vjernike. Biskupija u Trebinju je bila najstarija katolička biskupija u Bosni. No početkom osamnaestog stoljeća došla je u nepremostive teškoće zbog tvrdog inzistiranja Vatikana na latinskoj liturgiji. Kako nisu imali svećenika koji znadu latinski, tamo su dolazili krčki glagoljaši. No i to je definitivno zabranjeno, pa se cijela biskupija (bez biskupa koji je boravio u Dubrovniku) organizacijski priključila SPC-i, čime je kasnijim povijesnim razvojem postala „najsrpskijim“ dijelom Bosne – što s izvornim srbijanskim etnosom nema apsolutno nikakve veze.
No, u 19. se stoljeću srbijanski političar i državnik Garašanin pojavljuje kao snažni začetnik ideje Velike Srbije, povezujući pripadnst SPC-i sa srpskom nacionalnošću, a tu mu svojom tvrdnjom; „Srbi svi i svuda“ snažno pomaže jezikoslovac Vuk Karadžić.
analiza • 02.05.2012. u 13:56
@maslinapjesma loza...................Braća ? , * braća * !
Ja se * takve braće * odričen javno !
Ako će me netko zato krivo gledat ---- NEKA !!
Moj moto je --- POŠTUJ SVE LJUDE , AKO SU LJUDI ---
Svugdi ima izuzetaka , pa tako i među njima --- ali Bogami
ritki su i tribaš ih svićon tražit...
Sve je vridno , šta potiče iz naroda čista srca i neokaljane
duše , zar ne dobri moj barba Ive .?
Stojte mi zdravo i veselo....
Dovidova
nečmenjanka • 02.05.2012. u 13:59
ŽRTVE SRPSKE AGRESIJE NA REPUBLIKU
HRVATSKU U DOMOVINSKOM RATU
Bilo je sveukupno15.970 žrtava
srpske agresije - naše
hrvatske pravoslavne braće -
na Hrvatsku državu -
od toga 8.147 palih branitelja ,
6.605 ubijenih civila
te 1.218 nestalih osoba
( od toga preko 600 civila )
Da se nikad ne zaboravi !!!
nečmenjanka • 02.05.2012. u 14:44
@analiza............JA SE ODRIČEM TAKVE BRAĆE !!!
--Treba biti sabran i razborit kad nešto želiš reć jer sve
što kažemo biva slika o nama samima htijeli mi to il ne .
Znam ženama nije lako (čast izuzecima....)
jer jezikom je teško vladati--
Eto , ja sam nastojala biti sabrana i razborita , iako mi nije
bilo lako ,
jer jezikom teško vladam , i ne spadam u izuzetke.....
A slika koju san , pri tom , ostavila o sebi samoj je moja i ----
ne sramim je se......!!
--------
Nevine žrtve srpskih zločina - kako u II .svj .
tako i u Domovinskom ratu , uz pijatet prema istima -
nikako nisan navela sa
namjerom , da se nadmudrujem sa bilo kime -- već
jedino i samo zato , da se nikad ne zaboravi.....
Bog je velik jer prašta...
Ja san malena jer oprostiti
i zaboraviti neću nikada...
Samo Bog ima pravo da
mi sudi i samo me je
Njega straj
Dovidova
nečmenjanka • 02.05.2012. u 16:34
E Nečmenjanko što bivaš u Splitu...
Nove ideje traže i nov način mišljenja, drukčiji stav, drukčiju paradigmu – obrazac poimanja. U tradicijom okoštaloj svijesti ljudi, još će dugo biti ukorije-njena podjela na: «mi» i «oni», pa se ljudi i pored svjesnog opredjeljenja ne mogu uvijek oduprijeti podsvjesnom, tradicionalnom načinu razmišljanja. Socijalni psiholozi tvrde, da se opće prihvaćena paradigma za života jedne generacije ne može bitno promijeniti, nego treba čekati da ta generacija izumre. Međutim, to ne smije spriječiti borce za nove ideje u njihovim trajnim nastojanjima. Barem će pripremiti novu generaciju a nove ideje treba promatrati kao višegeneracijski proces: – korak po korak, ali ne smije se samo «promatrati» nego se mora i aktivno boriti.
Očekivao sam kreativnu diskusiju no dobio sam to što sam dobio ponavljanje jednog te istog (nitko pametan i nije nikad ni osporavao žrtve minulih sukoba) što i nije bilo tema moje započete diskusije očigledno je da nekolicina ljudi robuje svojoj tradicionalno okoštaloj svijesti iz koje onda proizilazi jad i bijeda te prokletstvo življenja koje se da primjetiti u tvojim poetskim dostignućima... htijedoh podsjetiti na Novi Zavjet jer nam Bog upravo tu daje mogućnost da se oslobodimo prokletstva praštanjem no očigledno je da to odbacuješ u slijedećim riječima....
Ja san malena jer oprostiti
i zaboraviti neću nikada...
Samo Bog ima pravo da
mi sudi i samo me je
Njega straj
Zašto se plašiti Boga ako je Bog ljubav u svojoj biti ?
Draga Nečmenjanko Nevenka neću te opterećivati više svojim mislima jer vidim da se nesnalaziš ...htio bih da ovo shvatiš kao jednu kreativnu kritiku s moje strane i ništa više a i da mi oprostiš ako sam te čime povrijedio a da toga nisam svjestan (barem prema meni bi mogla učiniti iznimku) .
S poštovanjem
Njegova malenkost Okrutni Analiza
analiza • 02.05.2012. u 18:42
Nečmenjanko, samo se ti drži svoga mišljenja, vidim da si bistra i poštena Hrvatica koja drži do svoga, a ne mrzi druge, čak i kad znaš kakvi su.
Tako, Nečmenjanko, Hrvatice ponosna, ne ćemo propagirati mržnju, ali ćemo pamtiti zlodjela i četnika i loših-pokvarenih podrepaških Hrvata, ne ćemo se osvećivati, ali ćemo čekati spremni na vlastitom pragu i braniti, ne samo prag, već i KROV, sve svoje.
TOMISLAV
.
Oružje zveči. Bijesne mrke čete.
I Mađar bježi na brzim konjima,
Za njim Hrvati ko zmajevi lete.
Gone ga preko ravni i bregova,
Šumama gustim, gudurama tamnim,
Tamo do sivih Dravinih valova.
Kagan je rijeku prošo, mrk je stao.
"Junače, tko si?" - Na drugome brijegu
Pobjednik mladi gromko zavikao:
"Arpade, ti si vjetrina što hara,
Ja sam ti hrašće jedro i stoljetno
Na koje zalud vihor se obara.
Ti bijesan rušiš, ja sveđ vedar zidam;
Ti ko zvijer banu da moriš i kolješ,
Ja od zla branim, ljute rane vidam.
Za ime što me pitaš, varvarine?
Čuvar sam vjerni ognjišta otaca,
Lav stražar rodne rijeke i doline.
Susjede, dom si na svojemu gradi,
Zovi me zid mjedeni, plot krvavi;
Prohtjel' se tebi jednom natrag, znadi:
Tu ćeš me naći. Čekam te na Dravi."
Vladimir Nazor
Na svim rijekama!!!
Znamo mi što je i Stari i Novi zavjet!
Znaju li i oni?
Ne znaju, ali ćemo ih MI OBRANOM SVOJOM NAUČITI.
Tko to trubi da ne znamo povijest?
Gdje su Hrvati i hrvatska sela kojima se ni traga ne zna, na primjer?
I prije NDH Srbi su klali nas i rušili naše KROVOVE, istrjebljivali nas...
Znaju li neke zaborabljive face povijest?
Neka za početak pročitaju o hrvatskim žrtvama u Odesi! Za početak!
I neka zapamte makar godinu!
Nema pomirbe dok vuk reži!!!
Mi Hrvati miroljubiv smo narod! Koga sve ne ugošćujemo!
Biti miroljubiv i uvijek nositi pušku za OBRANU!
OSTANI TU I BUDI POSKOK!!!
maslinapjesmaloza • 02.05.2012. u 19:54
@analiza.....................prijatelju okrutni , pišući post * Zar smo
prokleti * i druga svoja poetska dostignuća , vezana za tu
temu -- nikako nisan mislila na svoj život , sa kojim san
savršeno zadovoljna -- nema u njemu ni jada ni bjede , koju
iman prilike susretati u sitnim , malin životima u svom okruženju .
I viruj mi -- iskreno mi je žaj tih izgubljenih , zalutalih duša......
Naglasila san par puta , pa ću i sad ponoviti --NISAN
NAUČENA DA MRZIN , POŠTUJEN SVE LJUDE ALI -- SAMO I JEDINO AKO SU LJUDI ..
Iman dobru prijateljicu pravoslavne vjeroispovjesti , na koju se
uvik mogu oslonit i obratno --- ali to ne znači da ću prići priko
zločina , kojeg su pripadnici njenog naroda počinili mojoj
obitelji , meni dragin ljudima i -- mojoj Domovini - koju ni oni , ni njihovi potomci , nikad neće prihvatiti kao svoju ...
A bojeći se Božje srdžbe -- manje ću pogrešaka napraviti kroz svoj život -- u kojem se savršeno snalazin ....
Oprostit ću , da .......ali analiza okrutni , moraš dozvoliti drugima
pravo da drugčije misle -- normalno to isto pravo imaš i sam...
Dovidova
nečmenjanka • 03.05.2012. u 00:51
Pokolj hrvatskih vojnika u Odesi je bio ratni zločin koji je dugo bio prešućivan u povijesnoj znanosti za vrijeme postojanja Jugoslavijâ.
Pod utjecajem Jugoslavenskog odbora i srpske vlade, hrvatski domobrani su bili novačeni iz ruskog zarobljeništva (što nije bilo u skladu s međunarodnim ratnim pravom), kako bi tvorili neku jugoslavensku dobrovoljačku postrojbu na solunskom bojištu. Okupljeni u Odesi, Hrvati-dragovoljci tražili su da budu upućeni na bojište pod jugoslavenskim, a ne srpskim, imenom i znakovljem, čemu su se protivili srpski časnici. U napetu ozračju, punom nepovjerenja, izbijali su sukobi s tragičnim posljedicama. Među njima najpoznatiji je pokolj 13 dragovoljaca u listopadu 1916. godine. Dovoljni sami sebi, Srbi ne samo da nisu cijenili dragovoljce nego su radili sve da bi im zagorčali život: dragovoljci-časnici bili su neravnopravo materijalno tretirani, kazne nad vojnicima bile su drastične a bilo je i nasilnog regrutiranja tzv. »silovoljaca«. Slučaj s dobrovoljcima u Odesi bio je nagovještaj odnosa u budućoj državi ako pobijedi srpska koncepcija o njezinu stvaranju. O tome je Miroslav Krleža pisao:[1]
Wikicitati „U Odesi je počelo. U krvavoj Odesi, u »Kanatnom zavodu«, gdje se masakriralo en mass i gdje su pokapajući mrtvace rekli onom grobaru, da ne treba da znade tko su ti ljudi, »jer to su Hrvati«. U Odesi se klalo, tamo su pucale kosti i tamo su se davili utopljenici...
Tako su još 1916. i 1917. godine su Srbi i ruski Kozaci prisiljavali hrvatske vojnike u ruskom zarobljeništvu pristupiti jugoslavenskoj legiji. Pri tome su se služili fizičkom prisilom (premlaćivanjem), obrednim ponižavanjima (hrvatske vojnike su tjerali da kopaju vlastite grobove), ubojstvima (nabijanjem na kolce) i ponižavanju mrtvih tijela (bacanjem istih u more).
Iako jedni izvori govore o 13 žrtava, drugi izvori navode daleko veće brojke.Prema podatcima dr Slavka Pavičića i ing. Franje Perše, počinitelji su Srbi i ruski kozaci. Mjesto zločina je Odesa. Radi se o 10.000 hrvatskih vojnika koje su Srbi i ruski kozaci pobili i bacili u Crno more.
Razlog zašto su smaknuti je taj što su odbili pristupiti t.zv. jugoslavenskoj legiji. Osim što je prisilna mobilizacija ratnih zarobljenika nedopustiva, t.zv. jugoslavenska legija je bila i nacionalno ponižavanje hrvatskih zarobljenika, jer ih se u njoj tjeralo da se odreknu hrvatskog imena i da postanu Srbi.
Već prije toga su Srbi brojne hrvatske zarobljenike nabili na kolce ili su ih osakatili žive, odrezavši im djelove tijela.[nedostaje izvor] Zabilježeno je svjedočenje jednog grobara iz Odese u kojem je rekao da su mu Srbi jedne noći dovezli tijela 18 Hrvata da ih ukopa. Kad je zaiskao osobne podatke mrtvih Hrvata, jer se to moralo po propisima, Srbi su mu doslovno odgovorili: "To su Hrvati, pa ne morate znati". Dr Aleksandar Horvat, predsjednik Čiste stranke prava, doznavši o odeskim grozotama, reagirao je 6. srpnja 1918. u Hrvatskome državnom saboru interpelacijom naslova Grozote u ...
www.miljevcimojidragi.de • 03.05.2012. u 07:16
Nažalost i moj pradid je poginija , tamo negdi u Srbiji 1914 - e god.
od srpske ruke - boreći se na strani Austrougarske ..
Mojoj prabaki , koja je ostala sama sa mojin didon, u gladi i nevolji ,
tada su poslali samo njegov vojnički drveni
* kuver * sa njegovin stvarima......Tjelo je ostalo u tuđoj zemlji...
To je prokletstvo moje obitelji -- da joj se sinovima za grob
nezna....
Dovidova
nečmenjanka • 03.05.2012. u 15:03
@maslinapjesma loza........
HRVATSKIM MUČENICIMA
O gdje je plod od vašeg slavnog sjemena,
I da li kojim rodom krvca vaša rodi!
Jer roblje još smo, snijuć samo o slobodi,
Dok smrt je blizu gluha našeg plemena!
A kukavan je Hrvat novog vremena,
Te pušta da ga stranac k stalnoj smrti vodi.
Ne opiruć se klanju – krotko janje – hodi
I ne zna zbacit groznog ropstva bremena.
Al vrcnuti će iskra iz vašeg kremena!
Ja vjerujem, ja znam! Ta zar da uzaludu
Sve žrtve vam i mučeništva budu?
Da, roditi će rod od slavnog sjemena!
A ako neće, sam ću zazvati pakla vatre
Da spale sve, i grom da ropski narod satre!
Tin Ujević
Barba Ive -- da slažem se -
OSTANI TU I BUDI POSKOK !!
Zamolila bi Vas , da mi dozvolite da ovu Vašu ,
nadasve poučnu i tako životom oplemenjenu pismu ,
stavin na svoj blog.....normalno sa potpison Vas kao
autora....
Dovidova
nečmenjanka • 03.05.2012. u 15:32
Nečmenjanko! Bit ću počašćen!
Fala!!!
Usput: Otiđi na you tube broadcast yourself, utipkaj ivan vidović i pronađi video!
maslinapjesmaloza • 03.05.2012. u 18:19
@maslinapjesma loza......
Fala vama barba Ive , već san ja to sve lipo izvižitala .
Posebno me se dojmila osin ove i pisma , koju ste posvetili
majci....
Dovidova
nečmenjanka • 03.05.2012. u 22:36
:))) Ooooooo pa ovdje cila rasprava o narodnoj pjesmi :)
Sve se mudrosti, vjerovanja i način života, pa i podikoja "ubodnica" sačuvaju u starim pjesmama, koje su se s kolina na kolino prenosile i prije pisma i prije interneta...
Vi ste pak u filozofkim štorijama..a ja cijenim povijesni kut gledanja...
ToxFox • 04.05.2012. u 01:03
@ToxFox.................Evala toxy , gušt mi je slušati i gledati , na raznim
sajmovima i svetkovinama nakićene guslare - ljude iz našeg naroda ,
koji nam prenose svo svoje znanje - upravo poteklo od tog istog
naroda ....
Takva je i ova pisma - ubodnica - kako ti napisa...
Baš prikladan naziv , koji opisuje jednu šaljivu , pa čak pomalo i
podrugljivu stranu naroda Prominskog....
Dovidova
nečmenjanka • 04.05.2012. u 13:07
Lijepo je sačuvati stare zapise, lijepo i potrebno. Uživaj u svom kraju
Nečmenjanko!:)
fra gavun • 04.05.2012. u 22:33
@fra gavun...............Iman ja toga još , samo triban prošuškat po
zapisima pokojnog ćaće....
A i dešifrirat oni njegov krasopis.....
U pravu si , triba sačuvat od zaborava pisme i običaje potekle iz
naroda..
Dovidova vratre
nečmenjanka • 05.05.2012. u 00:56
Više nego misaono....
Na kraju, nećemo pamtiti riječi naših neprijatelja
nego šutnju naših prijatelja...
...dodati i oduzeti neću ništa da se polemika nebi odvukla u nedogled.
analiza • 05.05.2012. u 18:47
Na kraju, nećemo pamtiti riječi naših neprijatelja
nego šutnju naših prijatelja...
......
Nisan pri tom mislila na tebe , prijatelju okrutni -
kad spomenuh neprijatelje......Bože sačuvaj.....!!
Više je naglasak na -
šutnju prijatelja......
Pišemo postove da bi se čitali i komentirali zar ne...?
A tema ovoga moga je bila baš interesantna.....bar meni !
A ako nikome nisi zanimljiv........onda je najbolje ugasit blog !
......A viruj mi ...mislin se da to i napravin.....
Dovidova okrutni
.
nečmenjanka • 05.05.2012. u 19:39
A baš san se potrudila da ti ostavin zanimljiv
komentar gori poviše nebi li te udobrovoljila.....
.....
A zašto nekoga udobrovoljavati, zašto nemati svoj čvrsti stav u trenutku svakom.....
A ako nikome nisi zanimljiv........onda je najbolje ugasit blog !
......A viruj mi ...mislin se da to i napravin.....
a rekoh ti već odavno... samo negdije žuriš (srljaš) a kamo... nigdije ništa neće pobjeći, niti ovaj post niti bilo što drugo... tiha voda bregove roni.... a ti bi poput Krke svom silinom prema ušću a u toj masi ustajale slane vode teško ćeš se prepoznati i biti svoja... a proces isparavanja(pročišćenja i preobrazbe) je dugačak kao i put prema izvoru od kojeg opet sve počinje...
Rekoh ono što mislim , rekoh ono što smatram istinom ... oni koji prepoznaju moju misao i njenu svrhu imat će i dobru volju ako istinu ljube... Treba hoditi polako i sigurno u razboritosti svojih misli.
Njegova malenkost Okrutni Analiza
analiza • 05.05.2012. u 20:55
Opjeva ti svoj dio Zagore, čim me uhvati inspiracija, pridodat
ću pisanu ilustraciju, naš se kamen mora dobro opjevati sa
svih strana. Zadovoljstvo mi je mlada damo:)))
malo ti malo ja • 05.05.2012. u 23:16
Zašto ?
Htjedoh te udobrovoljiti jer te smatram prijateljom .
A prijatelje se prihvaća i poštuje i ako drugačije
misle , ako su pritom ljudi - pošteni i časni ...
Nisam željela da između nas ostane tišina , kao
da nikada riječ nismo prozborili .
Nisam promijenila svoj stav , u tom slučaju ne bi
više cijenila sebe.
Što se istine tiče ... ' Istina je voda duboka ' ..
A i ušće smaragdnozelene ljepotice je bajkovito,
baš kao i cijeli njezin tok...sve do izvora..
Dovidova Okrutni Analiza
nečmenjanka • 05.05.2012. u 23:43
@malo ti malo ja ............zadovoljstvo je obostrano , viruj mi...
Jedva čekan da ispod tvog pera izađe , još jedan prekrasni dil
naše lipe Domovine..
Dovidova
nečmenjanka • 05.05.2012. u 23:59
nečmenjanka
Na kraju, nećemo pamtiti riječi naših neprijatelja
nego šutnju naših prijatelja...
Martin Luther King
nečmenjanka • 14.05.2012. u 12:38
< | svibanj, 2012 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik mojih traženja
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Sve napisano na ovom blogu
je mojih promišljanja odraz,
a svaka sličnost sa stvarnim
životom je namijerna.
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Modri odraz vilinske planine,
zagrljene blistavim kaskadama
smaragdne rijeke.
GOSPE RIBARA, TEŽAKA
Gospe slušaj šapat mora,
jecaj škrapa, drhtaj broda.
I posveti naša poja,
da nam uvik bude roda.
Gospe slušaj vapaj bure,
koja ne da živit, spati.
Te odagnaj dane sure,
i bonacu hridi vrati.
Gospe ribara, težaka,
gospe naša divna mati.
Neka zasja tvoja zraka,
mole te ponosni Hrvati
Gospe gledaj suve mriže,
parangale, vrše, osti.
Ribar šuti, gnjev ga stiže,
i običnim danom posti.
Gospe spasi našu viru,
široki su ti hrvatski žali.
Gospe kaži pute k miru,
da nas sutra ne prikriju vali.
Gospe ribara, težaka,
gospe naša divna mati.
Neka zasja tvoja zraka,
mole te ponosni Hrvati.
šmrika
.......
OSTANI TU I BUDI POSKOK
samo tu možeš biti poskok
budi poskok
ovaj gologuzi kamen
samo poskok obraniti može
Poskok zna dubinu pukotine
i visinu užarene stijene
litica do litice
poskok do poskoka
poskok brani svoje pojilište i svoje gnijezdo
i nije licemjer
i nije kurva,
budi poskok
i nije kalkulant
i nije prevarant
poskok se sunča u svom kamenom stanu
i želi mir u svojoj kamenoj domovini
poskok neće ujesti sunce
poskok kažnjava uhode
istiktivno
jednostavno
bez proračuna
precizno
neiscrpno
to je to
budi poskok
ni mudar ni blesav
ni kratkovidan ni dalekovidan
budi poskok
neiskorjenjiv
i rađaj poskoke
i rađaj poskoke za svaki kameni nagriz
za svaki škrip
za svaku kamenu opuzinu
za svako kameno dlanište
za svaki kameni štit
za svaki piljak
na jednog provalnika kamenih škrinja
stotinu poskoka
ostani tu i budi poskok
ne vođen-zmija u svijetu kreketavaca
budi poskok u svijetu kamenih pradjedova
kamenih orača i pjevača koji bosi gaze tvojom kamenom stazom
budi poskok u suživotu sa krvavim kamenim palcima
sa suhim kamenim vinogradarima
to je to
budi poskok
i obranit ćeš sunce bez kojega ne možeš
to je to
samo to
budi poskok
u zazidi kamenoga krova
na glavici iznad sela
svojega i mojega
ostani tu i budi poskok
to je to poskok
Autor: Ivan Vidović
........
MORE
Vrimena su druga,
More mi se ruga.
S njim sam bija prisan
Sad mladica nisam.
Ušla sol u kosti,
Izilo mi osti,
Natralo mi bore,
Ovo ludo more.
Neka bisni, nek pokaže
Da je divje nek dokaže.
I ništa ga neda smirit,
S njim se niko ne zna mirit.
Vrimena su divja
More blagosivlja,
A ka čovik 'suje
Ali i poštuje.
Novi su vapori
Kad čovik izgori,
I kolo se vrti
Života i smrti.
More pušta, more trpi,
Mornar svoja idra krpi,
Tramontana, jugo, bura,
Dokle more, dok izdura
Autor : Sewen
.......
Miljevci
Na dvije vode, ko splav bijela,
Miljevci leže, sedam ljupkih sela.
Bogatić, Ključ i Kaočine,
Brištane iznad Visovačke brine,
Karalić,Drinovci, Širitovci,
u zagrljaj im doletješe momci,
ispletoše đerdan od koralja
za Miljevu, kćerku kremen-kralja,
đerdan krvav od srdaca sedam,
svakom selu pade koralj jedan!
Trgnulo se sedam sela,
zadrhtala splav je bijela,
al' i dalje mutne vode
izmeđ' splavi i slobode!
Autor : Sjećanja i osvrti
........
STARI MOJ
Stari moj...
Šest godina je prošlo
A ko da jučer je bilo
Kad zadnji put sam
poljubila tvoje čelo milo
Stari moj...
Tvoj trud i svu tvoju muku
Sada čuva bila stina
Još ćutim blagost tvojih ruku
Dok miluje me zvuk daljina
Stari moj...
Tiho na grobu stojim tvome
Znajuć , mir si našao svoj
Dok sjećanja me sva ta lome
Molim za duše tvoje spokoj
Stari moj...
Šest godina je prošlo
A ko da jučer je bilo
Kad zadnji put sam
poljubila tvoje čelo milo
nečmenjanka
........
02.02.2007
Otiša je otac moj polako,
otiša sa mirisima jutra...
Toga dana nije bilo lako
bez njega misliti na sutra..
........
DUŠA OVA ...
Duša ova svjetlost sniva
u noćima zimskim ,dugim
I dok mjesec oblak skriva
danima se nada drugim
Duša ova moru kliče
galebi je nose bijeli
I do neba ona viče
nek ustanu gordi,smijeli
Duša ova vilu ište
s Velebita tvrde stine
Brige gorke nju sad tište
Domovina njena gine
Skupili se gladni vuci
svaki svojoj vuče strani
Kad će kraja svoj toj muci
da uminu teški dani
Duša ova svjetlost sniva
u noćima zimskim ,dugim
I dok mjesec oblak skriva
danima se nada drugim
nečmenjanka
.........
MOM MORNARU ...
Navigajuć morem modrim
broditi je vješto stao
Ljubav širi srcem dobrim
svog je sebe nama dao
Ploveći sad po toj vodi
života ga nose vali
Duši hrabroj tako godi
vitar šta joj tilo kali
I kad more urla , bisni
mameći ga u dubine
On tad pogled čisti , jasni
šalje nama u daljine
Galebi njeg virno prate
slideći ga kroz plićine
I dok kasne ure bate
čeka da mu vrime mine
Kada dođe domu svome
Radost mu na licu blista
A kad brige njega lome
Tad more mu samo osta
nečmenjanka
.........
VILA VELEBITA
Tišina pritišće mi misli
San se trza i otimlje
Poput ljubavnika
Milujuć mi kapke pospane
....... Ali ... ne ...
U kutu duše osjetih šum
Treptajem oka opazih
Biće čisto , prekrasno
Satkano od svjetlosti
Nježne ... mekane ...
Na umnom čelu
Kruna joj blista
Oko vitkog vrata
Koralja CRVENOG niska
Na BIJELE grudi
Ruke je u molitvi sklopila
Dok je iz PLAVOG mora
Meni u sne dohodila
... Ja sam vila
Velebita stine ...
...Čuvajte mi
naše rodne njive ...
...Čuvajte mi
i šume i gore ...
...uzburkano
naše plavo more ...
... Zaklinjem Vas
božijom milosti ...
... svoje nedaj
tuđim se ne hvasti...
Tako zboreć
Velebita vila
U more je
Plavo zaronila
necmenjanka
.......
PJESMA MJESECU
Pjesma Mjesecu lutalici objesnom ,
što pojavom svojom mene opčara...
I dok svijetlošću me obasjavao jasnom ,
shvatih da to je još jedna prevara....
I sada sa neba podrugljivo on gleda ,
šeretski meni se smijući u lice...
Znajuć da njegova bit će pobjeda ,
prosuo je čarobni prah nesanice...
Ka kraju neba polako sad
plovi ,
dok Danica mu pokazuje pute...
Srebrenom mrežom zvijezde kad ulovi ,
sakriti će njih poda svoje skute..
Na postelji će od mjesečine spati ,
da i sutra može po nebu skitati...
nečmenjanka
....
ČUVARICE
Matere naše
U crno zavijene
Krunicu prebiruć
Tiho moleć Boga
Čvršće od stijene
Uspravno stojeć
One branik su
Doma svoga
Nema zemne divote
Bez ljubavi i žrtve
Zato ognjišta čuvajuć -
Mole se za mrtve....
necmenjanka
.......
Od vikova Krka dura ,
Pod Prominom , do svog slapa
Do Skradina kapi gura -
Sa moren se tada stapa...
nečmenjanka
......
.
RUKE MOGA DIDE
Ruke moga dide
Ko koštel u dvoru
Stare
Znale su providit
Osmijeh
Za sve naše
Nestašluke male
Ruke moga dide
Ko grane jablana
Vita
Znale su grliti
Nježno
Bez da za
Suze u očima
Pita
Ruke moga dide
Životom izborane
Meke
Znale su ljubav
Pružiti
U dane posustale
Neke
Sve bi na svitu
Sad dala
Da te ruke opet
Dušu mi
Dirnu
Ali one spokojno
Tiho
Za mene
Mole se
Svetom Martinu.....
nečmenjanka
..........
VAPAJI RASPETE DUŠE
I sama
Kroz život upoznah
Svih
Devet krugova
Pakla
Svaki od njih
Je pao
Na moju dušu
Koju ljudska
Je zloba takla
Kao Feniks
Toliko puta izgorih
Od praha potekla
U prah
Se nanovo pretvorih
I sama
Kroz život upoznah
Zlo
Što čistu mi dušu
Ište
Suzama
Svojim se othrvah
Što
Dušu mi
I danas tište.....
nečmenjanka
.....
PSI RATA
Psi rata su zalajali....
Iz utrobe prestravljene matere
čuje se krik nerođenog djeteta....
Sve je utihnulo ...
u samrtnoj tišini odzvanja jeka
.....ubij.....satari....!!
Zvijeri ljudske digle su glave....
njuše krv....nevinu.....toplu....
Razjapile su čeljusti ....
reže...urliču...kunu...proklinju...
Oči naših mrtvih ratnika
u grobovima plaču.....
suzama nijemim.....
Zar život svoj su dali utaman.....
mrtve usne ....odgovor ištu....?!
Zar krv su svoju lili .......za koga...
raspuklim glasom .....u tišini viču !?
Psi rata su zalajali...
od užasa ...
nebo nad nama se raspuklo....
a zrak se pretvorio u tisuću
plamtećih oganja.....
što...peču...razdiru....!
Pomahnitali stvorovi pesnice stišću.....
u bijesu vičuć.....uništi...zakolji...!!
Raspadnute lešine iz grobova dižu....
nevideć....u svojoj mržnj....
da njihove vlastite kletve ih
stižu...
nečmenjanka
.......
Dok i jedan grob ište pravdu .... pomirenja ni ... ! !
Dok duše naših mrtvih , nestalih usljed bestijalnosti
zločina počinjenih , ne nađu mir svoj uz pređe svoje ...
pomirenja ni ... ! !
Dok i zadnje kosti naših pobijenih pravednika ne budu
krštenom vodom posvećene ... pomirenja ni ...! !
......
MATERE NAŠE
Matere naše
u crno zavijene ,
krunicu prebiruć
tiho mole Boga ,
da zaštiti zemlju nam
svetu...
Da očuva znamen
roda Hrvatskoga......
nečmenjanka
.......
STARA OSKORUŠA
U vinogradu onkraj puta ,
Oskoruša stara stoji....
I dok oblak nad njom luta ,
samačke dane broji.....
Prignula je grane vite ,
o težine , o svog ploda....
Di su ruke žuljevite ,
da poberu toga roda....
Svuda drač je nabujao ,
zagušio trse rodne....
Kada rat je prohujao ,
slomio je ruke plodne....
Ruke koje posadiše ,
stablo stare Oskoruše.....
nečmenjanka
.........
SVI MI....
Svi mi imamo svoje vrelo slutnje ,
svi krijemo svoje breme tuge....
I dok šake stišćemo od ljutnje ,
gutamo žuč ljudske poruge.....
Svi mi žudimo ka zvijezdama poć ,
u svojim malim životima ogrezli....
Ne vidimo koliko je tamna noć
i da su nam prsti od zime ozebli.....
Svi mi želimo samo blještavilo tame ,
ne pazeći koga gazimo pritom....
A treba nam samo pola paše jame ,
kad kraj nam životu dođe tom....
Životu , koji zamke stavlja nam na put ,
dok mi ga obijesno trošimo usput.....
nečmenjanka
......
ZAR SMO PROKLETI.....?
Kako je samo krhka ljudska duša !?
Tako je malo potrebno da se slomi .
Što ljude tiijera da bezosjećajno uništavaju , sve ono dobro
što im je Božijom voljom dano..
Zar smo prokleti.....?
Zašto ne možemo biti u miru sa sobom i drugima ?
Zašto imamo poriv da uništavamo , da rušimo , da satiremo
svaku i najmanju naznaku dobrote u sebi ?
Što je to , tako mračno , gusto , neprozirno - što nam neda
da sačuvamo onu malu iskru sreće , za kojom inače cijeli svoj
život tragamo ?
A kada je nađemo , u većini slučajeva je ne znamo , .ili ne
želimo sačuvati - navikli na očaj , navikli na jad .
Izmučena Duša ne može pojmiti sjaj smiraja .
Uronjena u patnju svakodnevnu , .ne prepoznaje bljesak sreće .
Skrivajući se iza tuge - Duša nam polako , ali sigurno , odumire
pretvarajući se u nešto tvrdo , oporo .
Zar smo prokleti....?
Zašto ne možemo , .otvorenog srca prihvatiti ljubav ?
Čega se bojimo , nesvjesno gurajući od sebe sve drage
ljude , gazeći po njihovim iskrenim osjećajima ?
Zar Duša mora ovoliko boljeti , rastrgana između
ljubavi i mržnje ?
Što je to , što nam neda da se prepustimo sreći ?
Od čega biježimo , panično rušeći sve oko sebe - ne pazeći
koga ćemo pri tom povrijediti čije ćemo srce zgaziti ?
Kako je samo krhka ljudska Duša !?
Tako je malo potrebno da se slomi .
Raspeta između dobra i zla........
nečmenjanka
.......
SUZE LEDENE
Zaledile su se suze
U očima mojim...
Duša je prazna
I boli...
Srce se slama
A iz grla se ote
Njemi krik samoće...
Zaledile su se suze
U očima mojim...
U duši nemir
Se širi...
Srce je pritisla tuga
A tjelo se
Trza u boli...
Tecite suze , suze ledene
Odnesite ovaj
Nemir iz duše...
Isperite tugu
Iz srca mog...
Da mi osmijeh opet
Poljubi usne...
A u umorne oči
Vrati se sjaj...
.....
nečmenjanka