(Ne)Bitno

02.03.2021., utorak

NE! (Tajna veza između bataka, trojanskih konja i kaktusa)

Zamislimo dosadnog člana obitelji: Za vrijeme objeda nudi vam ili možda čak trpa u vaš tanjur komad mesa koji se onako statistički smatra najboljim.
Vi ne volite taj statistički komad. Kako se obraniti jer, znamo, osoba koja vam je u stanju nešto ubaciti u tanjur (a nije vam mama, čak i ona je to prestala raditi) je tvrd orah?
Za ovakav potez potrebne su određene vojno-strateške vještine. Ne bojte se, ne pretjerane, samo osnovne. Kontraobavještajac u vama zna da je ujak/strina/šogor itd. teško odbaciva lopta, stoga se treba unaprijed pripremiti.



Vi znate da će vam batak doskakutati prema tanjuru (a volite krilca). Ako batak počne kretanje bez najave, budite brži od njega, tj. strica – s batkom: istovremeno glasno recite (ali bez vikanja) „Ja ne volim batake. Obožavam krilca. Ako nema krila, može i bijelo meso.“ Istovremeno stavite dlan iznad tanjura, neka lebdi kao leteći tanjur iznad Area 51 ili kao kad isprobavate je li ulje u tavici dovoljno vruće.
Tetak naravno zna najbolje i pokušat će nešto poput „Ali batak ti je super.“
Ne dajte se smesti. Neka vaš leteći tanjur i dalje lebdi i ometa pristup porculanskom tanjuru, a vi ujaka pogledajte pogledom iz kojeg se može čitati: „Nisam li bila dovoljno jasna. Mene si našao…?“
I poanta je jasna te neću nastavljati dalje i neću nabrajati sve članove šire obitelji. Tko razumije, shvatit će. Tko ne, ubraja su u kategoriju batkotrpača. njami

Malo sam karikirala. Međutim, sličnih situacija sam se i nagledala i proživjela. Ono što je karikaturno su pokušaji tretiranja odraslih osoba poput djece ili maloumnika. Nevjerojatni su porivi nametanja svojih mišljenja, stavova i bataka drugim ljudima bez ikakve stvarne potrebe. Osim želje za moći. Jer...

... ni bataci nisu ono kakvima se čine. Često su to kamuflirani trojanski konji. Obično se priča o njima nastavlja rečenicom: "Ja sam tebe hranio batacima, a ti meni ovako."



Problem nastaje ako se ne znamo obraniti. Ponekad smo takvi zato što smo odgajani da budemo pristojni. Ah, mama i ah, tata, u mnogo čemu ste ispravili generacijske pogreške svojih roditelja i ja to znam, ali niste mogli znati da će život vaše djece biti obilježen malo žešćom borbom za opstanak nego ste ju vi poznavali.

Zato nemojte zamjerati svojim roditeljima, jer ja odavno ne zamjeram svojima. Na koncu, nisu me mogli naučiti baš svemu. Nešto su morali ostaviti i meni da prebacim preko leđa. Uostalom, već sad sam svjedok da će se i moja sad već odrasla djeca morati pozabaviti mojim krivim Drinama.

Bilo kako bilo, lijepo je biti pristojan. Nije lijepo dopustiti da te vlastita pristojnost upropasti. Zato odvikavanje može može i boljeti, ali izvedivo je. Neki ljudi ne zaslužuju našu pristojnost i strpljivost. Možda malo lutamo i neko vrijeme im dajemo tu svoju uljudnost jer drugačije i ne znamo. Ali kad postane gusto i kad se počnemo osjećati loše, relativno lako ćemo se isključiti iz moda finoće i pristojnosti i pokazati onaj poznati drugi obraz. Ne za primiti pljusku, nego za pokazati dostojanstvo.

Tako mijenjamo omjer snaga. Nametljivci i manipulatori su nas do tada smatrali lakim plijenom, a promjenom stila igre smo ih zbunili. U nekim trenutcima svojeg preobražaja iz mimoze u kaktus, doživjela sam i izjavu „Ako je dosad šutjela, nije morala ni sada progovoriti.“
N- da. Sorry, progovorila sam.









Oznake: manipuliranje, nametanje neželjenog


- 19:57 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.