|
|
cao svima...
ovo je zadnji post pred odlazak u BiH, odlazim na 2 tjedna pa tako da necu bii na netu jer lap ostavljam kuci... :(
pa sam zato odlucila da ce ovaj post biti "malo" duzi jer me inspiracija puca kao luda...
ugl. ovaj post ima 2 teme pa ako neko nece procitat nema bada jer ni meni se nebi dalo citat sva sranja koja cu napisat....
....VJENCANJE- samo ugovor ili ipak nesto vise....
hmm ljudi objavljujem vjencanje svi ste pozvani
hehe ma zezam se ja, premlada sam ja jos za vjencanja...
nego pricali mi u skoli na satu i nekako dotaknemo temu braka, kada ono profesor postavi pitanje sto je to zapravo vjencanje?
iznenadila sam se kako tako lako pitanje ima tako tezak odgovor..redali smo svakakve gluposti ali nijedna nije bila tocna. profesor je sam sjedio i govorio:ne, ne, ne, ne, ne
predali smo se i pitali njega sto je, dobili smo odg a glasio je, vjencanje je potpisivanje ugovora...
mi svi se zacudili i pitali kakvog ugovora...
da kada bolje razmislite vjencanje i je potpisivanje ugovora...ako zaboravimo na trenutak vjencanje u Crkvi i obecanje pred bogom, ako izbacimo sve one maste iz glave koje svaka djevojcica masta jos od malih dana, ostaje samo potpisivanje papira kod ovlastenje osobe...
pitam se nakon toga razgovora di je nestala ljubav, romantika, i sto zaprvavo taj jedan dan mijenja u zivotu zaljubljenih...
kada malo bolje razmislim dolazim do zakljucka da to vjencanje o kojem toliko mastamo zapravo i nije potrebno
ima mnogo parova koji zive zajedno godinama a da se nisu vjencali i super im je, dok ima mnogo onih sto zure s vjencanjem i vjencaju se zapravo za osobu koju nepoznaj i tada nedugo nakon vjencanja dolazi razvod...
pitam se dje je nestalo ono "dok vas smrt ne rastavi" toga ima sve manje i manje? zasto, zato jer mnogi zure i vjencaju se misleci da vole i da poznaju osobu s kojoj se vjencaju, ali ako je doista poznaju zasto dolazi do razvoda.
ja sam jos kao mala obecala sebi da nikada necu napraviti istu gresku kao moji roditelji ali sada vise nisam sigurna dali cu si moci ispuniti svoje obecanje jer je pretesko...sve cesce dolazi do razvoda i mnogih svada, kako mogu biti sigurna da jednog dana i ja necu zavrsiti pred sudom potpisujucu razvod...a sto ako cu imati dijete
neelim svoje dijete osuditi na zivot koji sam ja zivila...jer zivot samo sa jedim roditeljim nije nimalo lak...
neznam nemogu otkriti buducnost isto kako nemogu ni ispraviti proslost i tude greske....
ipak tesko je vjerovati da je vjencanje samo ugovor koji buduci suproznici potpisuju, tuzno je znati da je svije u kojem zivim(o) postao toliko sluzben..........
KAKO PRONACI SAMU SEBE...
osimo braku pricali smo i o nacionalnosti na ponavanju svicarske (nesto kao geografija)
tako smo i dotakli temu braka jer se drzavljansto moze dobiti brakom ali sam pocetak teme je bila jedna prica koju nam je profsor ispricao radila se o talijanu koji je dosao u ch prije mnogo godina i pronasao italijanku ovdje i ozenio se imali su sina i taj sin je odrastao i opet ozenio talijanku i on su imali sina recimo da se zove xx pitanje je bilo dali je xx svicarac...neki su rekli da je a neki da nije ali tocan odgovor je bio da nije iako je on ovdje roden i otc m je cak ovdje roden ali on nije svicarac...zasto? odgovor je jednostavan jer mu u venama tece talijanska krv....
druga prica je bila o jednom paru koji su pije 100 i nesto godina otisli iz svicarske i sada je praunuk dosao nazad u svicarsku. on nije ovdje roden ali on je svicarac opet jer je potomak svicaraca. to me zbunilo te sam postavila pitanje sto sama onda?
otac i njegov otac i negov otac i njgov otac zivjeli su na podrucju koji se sada zove Hrvatska, a moja majka i svi s njezine strane dolaze iz BiH ( republika srpska) a ja sam rodena u svicarskoj gdje sam se i vratila sada
profesor mi nje znao odgovoriti pitao me dje imam putovnicu, imam u obje zemlje naposlijetku me je pitao da di je moje srce, odgovorila sam da je u Hrvatskoj, nasto je zakljucio da sam hrvatica...
ali jesam li zaista???
majka mi nikada ne dozvoljava da kazem da sam hrvatica, za nju sam ja srpkinja....kako saznati tko sam zapravo...ponekad se pitam dali kako reagiraju ljudi u bosni kada kazem da sam hrvatica a kako ce svi reagirati u hrvatskoj ako kazem da sam srpkinja. hoce li me gledati ispod oka hoce li pokazivati prstom na mene???
jer znam mnogo hrvata koji "mrze" srbe zbog rata... sto kako poznajem nekoliko sto nevole hrvate.
zelim pronaci sebe da mogu s ponosom reci ko sam a ne da se dvoumim kada me neko upita ali kako saznati pravu istinu svatko ima svoje misljenje o tome,a ja neznam sto da vise mislim...
imam nacionalnost dviju drzava koje su prosle kroz rat koje su se borile jedna protiv druge a ja neznam na koju stranu moram stati....
ili
i za kraj vas zelim sve pozdravit posebno one koji mi vjerno komentiraju moje glupost....
.......SRETAN USKRS SVIMA......
