|
|
pogled u proslost, na izgubljeno vrijeme i proplakane dane, na neispavane noci i izgubljena jutra, pogled na svoj zivot u proteklu godinu dana 2 mjeseca i i 2 dana (ma nebrojim ja dane cini vam se to hihi) doveo me na zakljucak da se nikada necu maknuti s mjesta ako ne dignem glavu i napokon zaboravim na proslost, a vrijeme je tu da sredi sve ostalo...
s vrenom ce mozda nestati i tuga i bol a mozda ce ostati tu zauvjek zamo gurnuta u dubinu srca u koju rijetko zavirem, ne zato sto ne zelim nego zato sto me je strah onoga sto cu tamo naci, bojim se da to cak nece biti i mrznja, mrznja do nekada bliskih ljudi koje sam ostavila u proslosti, ostavila mozda nije prava rijec jer oni ce uvjek biti u mom srcu...
vjerujem da ce vrijeme pomoci da s sve to preboli da prestamen ceznuti za propustenim vremenom, zavicajem, za mojim selom koje prije nikada nisam voljela ali sada mi toliko nedostaje, za malim gradom u kojem sam bila samo godinu dana ali mi je nekako prirastao srcu, dali ce to moci zamjeniti Svicarske planine dali ce moci bijeli plast koji je ovdje zlato za oci zimi moci prikriti ceznju za ono malo snijega sto padne Hrvatskoj u kojemu sam se kao mala igrala sa prijateljima... joj sjecanja... ali nakon 5mjeseci provedenih ovdje pronasla sam pluseve zivota ovdje istina nikada to nece biti moja Hrvatska ali i CH je lijepa i polako me ceznja prolazi i nestaje, zato vjerujem u vrijeme...............
nazalost selidba nije jedina stvar o kojoj razmisljam i pitam se dali sam donijela krivu odluku ali trenuno nisam spremna pisati o ostalima zato vas pozdravljam sve i saljem vam jednu veliku pusu ciao
bjelovar, park, omiljena klupa i duge trac partije :)
hm pa bjelovar kaj drugo reci
hmm kad se samo sjetim tamo malo nize od ove fontane sastanci sa tadasnjim deckom a i to se mora
joj godina dana pakla ali vratila bi se :) skola sada je doduse preseljeno sve u novu
pozdrav ja se vratila iz bosne ostala sam malo duze nego sam planirala ali nema veze bilo je cool
izasla sam par puta i to je odprike bilo to nista posebno skoro cijelo vrijeme sam samo zurila u televiziju i oplakivala sto nemogu do hrvatske da vidim stare prijatelje i tako e da kad sam vec kod prijatelja ako vam nije tesko a nadam se da nece biti posjetite blog moje naj frendice ona je tek otvorila blog i treba joj neko da je podrzi ...sonja... pa ubacite joj koji komentaric bit cemo vam zahvalne obodvije.
i tako e pa ja bi vas sada mogla polako pozdravljat jer nemam nikaj posebno za pisat a moram i ucit zamislite neidem u skolu a moram ucit jebiga
ajd pozzam vas sve i kissam budite mi dobri ciao
e da skoro zaboravih napisala sam jednu pjesmu u bosni pa cu je stavit n a blog nije nesto ali....
Znas da se zbog svega kajem
Ali jos uvjek sve od sebe dajem
Znas da voljela sam te vise neg’ zivot svoj
Ali ti nikada nisi htio biti samo moj
Znas da uvjek patila sam I skrivala tugu
Svake noci kada si beskrajno ljubio drugu
Svake noci plakala sam u tami
Mastala o tebi mastala da smo sami
Mastala kako bi bilo da volis me
Pitala se dali ces ikada ostvariti moje sne
(ps tesko je povjerovati ali ova nije posvecenja NJEMU znate na koga mislim)
kissam
ej ljudi kako ste ja sam u bedu a razlog je pms :( dani kada zelim biti sve samo ne zensko ali jebiga....
ugl. pisem post da vas pozdravi jer idem u bosnu malo ponjet cu laptop sa sobom ali neznam dali ce mi tamo hvatat internet signal tako da mozda necu moci pisati pa iskoristavam ovu priliku da vas pozdravim budite mi dobri dok me nema i komajte mi blogich... e pa cujemo se ljudovi kissam vas sve
evo moja jedna slicica iz brckog di sjedim u parku na klupici hehe
