|
|
gledam te u oci ali nepoznajem te vise, dijelili smo tugu i srecu a sada smo postali stanci...
da istina je tuzna, neko ti je u jednim trenutku sve najbolji prijatelj, a u drugo vise ga nemozes prepoznati njegove navike njegov nacin razmisljanja, ali kako da njega prepoznam kada nemogu ni sebe.
mnogo stvari se promijenilo, zivot je postao nekako drugaciji, cudniji i manje shvatljiv...
kako da se nastavim boriti sa svojim osjecajima zeljama mislima kada neznam ni sama sto zelim mislim i osjecam i za koga to osjecam... kako sam mogla izgovoriti neke rijeci za koje sam bila sigurna da necu nikada kako sam mogla reci da mi nije stalo i da mi je svejedno kada on zna da nije istina, ali zar je stvarno laz???
zar su se stvarno moji osjecaji pogasili??? mislila sam da je to nemoguce govorili su mi ali nisam vjerovala nisam htjela vjerovati nisam ga htjela pustiti odsebe jer sam se bojala promjene, iako se vec sve bilo promijenili....
on je otisao istom brzinom kako je i dosao, na isti nacin kako se uvukao u moje srce, njezno i polako s verom i nadom s razumjevanjem i paznjem, tako je i izasao, ali zasto ja opetsve ovo pisem zar nebi trebala ada pitati o nekoj drugoj osobi??? mozda i bi ali nemogu ne jos, ovo sve je za mene jos novo i neshvatljivo, pocevsi jos od moga dolaska ovdje, pa sve do necega sto se dogada u sadasnjosti a nisam jos ni sama sigurna kako da to nazovem, zar samo prijateljstvom, zar samo hirom, ili mozda necim vecim i jacim ako smijem reci cak i novom ljubavi???
zar je moguce da se to dogodi, da se ja opet zaljubim, da opet poklonim svoje srcei dopustim bude slomljeno na kraju...
mnogo puta se pitam zasto bas ja? tako mlada jos, tek ulazim u stvaran svijet jos nepoznajuci mnogo toga, zasto bas ja u ovim jos ranim godinama moram patiti, a mozda i to nije patnja mozda je to samo maa tuga kao kada polomis najdrazu lutku ili izgubis omiljeni autic pa nemozes cijelu noc spavati i places, mozda je to isto, izgubila sam nesto na sto sam bila navikla i to ce zamijeniti nova igracka... zar igracka??? ili???
neznam, nezelim nekoga povrijedit kao sto sam ja ostala povijedena ali vec jesam i to u istom trenutku kada je i on mene povrijedio, o tome nikada nisam razmisljala, koliko sam ja njeg zapravo povrijedila i dali je njemu bilo teze samo sto mi to nije pokazao ni rekao....
neznam i mislim da odgovore nikada necu saznati, znam samo da moram nastaviti zivjeti ovdje i sada.
ni sama ne razumijem zasto mu nisam vec poslala poruku prije nisam mogla da ne izdrzim duze d dana a sada nisam mu poslala poruku vec duze vrijeme zasto? zato jer nemam potrebu za time skoro ga se ni nesjetim...
zasto?
zato jer razmisljam o drugoj osobi....
o kojoj?
hehe to neka bude moja mala slatka tajna...
mozda je bas ta osoba razlog zasto sam mu rekla da mi nije stalo vise i da se nezelim vise cuti...mozda hehe ljudi to vam nemrem reci jer ni ja neznam... mozda, mozda, mozda toliko mozda hehe mozda i ja postanem kraljica (javim vam ako postanem). sto jos napisati
kako prenijeti ono sto se dogada u mojoj glavi ovdje dali se to uopce moze srociti u rijeci...kajem se zbog mnogo stvari koje sam napravila zbog mnogo ljudi koje sam povrijedila i razocarala koje sam ostavila kada sam im trebala...ali to nekako prolazi sve ide u zaborav, vrijeme je stvarno cudesno ono ti pomogne da sve zaboravis ili bar gures nekuda u neku prostoriju u srcu u koju ne otvaras kao sto radimo a starim stvarima, pospremamo ih na tavan i skoro nikada ne gledam, zaboravimo na njih....
sto me zapravo potaklo da napisem ovaj post... jedna obicna razglednica koja je poslana davno jos negdje oko 8 mj 2006 dosta je vremena proslo a ja se cak ni ne sjecam da sam je poniela u svicarsku, ali ona se samo odjednom nasla u mojoj sobi sa drugim uspomenama... ima jedna recenica na njoj koja mi je posebno draga a glasi: ''nikada nemoj odusti Misty, necu ni ja, vjerujem da nase vrijeme tek dolazi'' (misty, tako me on zvao) da ljudi kazu da nikada netreba odustati ali to nije tocno, treba odustati ako vidis da vise neide, meni nije zao sto sam odustala jer mi to pruza novu srecu... novi pogled u zivot...a ne samo pogled u prazno kao u njegove oci....
by: Natalliya ili mozda da napisem jednom i Misty ?
''ne uci i ne gubi vrijeme
jer u grob primaju i bez strucne spreme''
jedna velika ISPRIKA svim blogerima koi mi posjecuju blog.....
u zadnje vrijeme nemam bas previse vremena pa nemogu vas kommat kao prije nadam se da se niko nece uvrijedit..............
ps: nemam ni inspiracije tako da ce drugi post biti nakon krace pauze...
kissam vas sve
24. veljace 2008 (dodatak)
pas mater ja nemrem gledat
ljudi kak sam umorna bila sam vani i vratila se u 5h a ustala prije 45min jer cekam strinu da dode po mene da idem kod nje...
kako bi sada nazad u krevet ali jebiga nemogu. kad se samo sjetim on toplinesto mi pruza krevet, a tek onaj divan osjecaj kada se probudim a naspavana sam....ali ja necu osjetit kako je to ovog tjedna posto vec sutra ustajem u 6h al nema veze necu se zalit jer mi nije ni najmanj zao sto sam juce izasla, a i bila sam usuper drustvu a kazu da je to najvaznije 
, joj ajke miko mi strina nedode za 10 min ja se vracam u krevet...
ovako jos cu vidjet dali cu staviti neke slicice iz palme posto sam na svakoj sliki s nekim tako da moram ih pitat dali se slazu da stavim sliku (da poslje nebi bilo nismo znali) 
e pa ja mislim da bi j mogla polako davidim jel ima kaj za jesti... ajd kissam vas
poruke.....
ponekad pozalim sto imam mobitel....zasto? neznam ni sama
poruke....saljem ih previse ali ovog puta nisam ja prvu poslala iako jos nevjerujem sto se sve izdogadalo to se ipak dogodilo nisam mu nista pisala tako sa odlucila ali je zato on sve pokvario
poslo mi poruku pito me dal sam ziva, nisam odg drugi dan poslo drugu da zakaj ne odg ja opet nisam navece poslo da kaj brijem da nisam valda napravila opet neku nepromisljenju glupot (nezelite znat na sta je mislio) i da mu se javim bar da zna.... javila sam se drugi dan i rekla da si nisam nikaj napravila on me pita zakaj onda nisam odg ja opet ne odg...bar do navece, jernavece sam morala nisam mogla izdrzat mob me zvao govoreci mi da mu moram poslati poruku....pitala sam ga da dali seto on brinuo za mene?? a on NE kaj bi se brinul??? definitivno krivi odg al eto, rekla mu da zelim da prestanemo kontaktirat da nema smisla vise da se samo patimo tj ja se samo patim a on u tome uziva....ali on to nezeli kaze da nezeli izgubit prijateljicu??? pita me zasto ga nemogu prihvatit kao prijatelja??? kao da nezna zasto....
poslala sam mu samo 3 rijeci ''sve ili nista'' a odma poslje drugu '' sada ili nikada'' ije odg poslala poruku irekla da je vrijeme isteklo da znam njegv odg i znala sam znam kako razmislja znam sto je prvo pomislio kada je procito poruku i znam da je brinuo ali to je njegov ponos nebi on prozno....samo kaj zaboravlja da ga ja dobro poznajem...
neznam kako smo dosli na temu nase veze mislim da sam ja rekla da me vjerojatno nije nikad ni volio ili je on nekaj spomno neznam vise ali znam da je odg da me nije volio, ok nije reko tim rijecima jer to je prejednostavni odg za njega ali j imalo taj smisao...poludila sam skinula sam mu sve svece s neba rekla da ga mrzim iako neznam zaso kada on zna da nije to istina ali sam svejedno to rekla, rekla sam mu da nezelim vise nikada cuti za njega i da mi nesalje nikad vise poruku i onda smo dosli jos uvjek u fazi svadanja na temu gospodice V.....(necu imenovat) zapravo ja sam spomenila jer to nemogu zaboravit ni oprostit, mozda je ta osoba nije bila moja frendica mozda bi i oprostila pa mislim ljudi smo radimo greske ali ovo nisam mogla svadali smo se i dalje i onda je svada utihnula kada sam rekla da neka ide zvat gospodicu V.... da ju je ionako uvjek zvao kada bi se porijeckali a da ne pominjem kadasmo prekinuli iako je znao da ce ona dotrcat do mene sa recenicom ''pogodi me ne sad zvao'' pucala sam od ljubomore ali nikad joj t nisam htjela pokazat jer njn cilj je bio da me slomi a ja to nisam htjela dopustit ne njoj. ugl skrenula sam s teme. ugl rekla sam mu cak da mu ja posaljem broj ako ga je zaboravio iako u to sumljam reko je da netreba i nisam prestali smo se svadat reko mi je da je sve unistila moja jubomora i moja prevara, ali nisam ja bila ta koja je prevarila ja sam se samo htjela osvetit nikad ga nebi mogla prevarit.... :( pito me da kaj sam dobila tom svadom sad, ja nisam dobila nista ali bilo mi je lakse sto sam a izvrijedala neopisivo lakse.... boli me to sto mi je lago svaki put kada se kleo da me voli da sam mu sve, nije mi to smio reci nikada ali je i slomio ono malo sto se dalo slomit u meni ali nema veze prezivjela sam ja i gore stvari....nismo se poslje toga culi a to je bilo u pon navece i mislim da se ni necemo vise :-( ali mozda je tasko bolje, a mozda se i cujemo znam da ja necu prva a sumljam da ce i on nakon svega sta sam mu rekla znam da sam pretjerala s rijecima i uvredama ali morala sam izbacit to iz sebe iako ima tu jos par stvari koje bi mu voljela reci ali u lice....ako cu imat prilike ali i u to sumljam......
Ivane da li zaboli te nekad
s one strane gdje sam
naslonila svoje rame i zivjela bolje dane,
kad si bio moj, Ivane
Suti moj djecace plavi
Iako davno su nestale veze
sto spajale su nas
iako davno izbrisane su rijeci
i ne pamtim ti glas
Iako davno vec zaborav te skrio
i dodir tvoj je stran
susret bi novi probudio u meni
onaj stari plam
Ref.
Ako te sretnem samo suti
samo suti, suti moj djecace plavi
i nek' tvoja kosa plava
na jastuku uspomena spava
Suti, samo suti
suti moj djecace plavi
i nek' tvoja kosa plava
na jastuku uspomena spava
Dugo, vec dugo pamtim te samo
kao djacki grijeh
dugo, vec dugo ne znam dal' su
draze bile suze ili smijeh
Dugo, vec dugo zaborav te skriva
i dodir tvoj je stran
al' susret bi novi probudio u meni
onaj stari plam
Ref.
Ne vjerujem
Hej, sta mi to radis, nesreco
lose mi vjesti donosis
pa me po glavi udaris
Hej, ne idi mojom ulicom
srce se tek odmorilo
dzaba si tu da molis me
i pravdas se
Ref.
Kad znas da ne vjerujem
ni jednu rijec
kad lagao si sve, lagao si sve
sve u vezi s tobom je laz
I varao si me
i sad me pusti, nevoljo
ne vjerujem ni jednu rijec
kad lagao si sve, lagao si sve
idi, sto dalje, dalje od mene
Hej, sta mi to radis, nesreco
lose mi vjesti donosis
pa me po glavi udaris
Hej, ne idi mojom ulicom
srce se tek odmorilo
dzaba si tu da molis me
i pravdas se
Ref.
tko sam ja? osoba izgubljena u vrmenu i prostoru, neshvaceno bice bez prijatelja, usamljena djevojka koja zudi za mrvicm ljubavi. sto je zivot i zasto ga zivimo??? ima li on uopce smisla zivjeti??? ako i ima ja ga nevidim bar ne za sada. ja zivot dozivljava mucenjem i nista vise da on je mucenje a mene....
mala...
nemoj nikada nikome reci da je postojala jedna mala
da je bila tvoja
sve ti dopustala
sve ti dala
nemoj nikada nikome reci da si otisao i njenog zivota kao tama
nemoj nikome reci da je ostala sama
nemoj im reci da je plakala i patila
da si maloj znacio
a nije te vratila
nemoj nikome reci da je ponos unistio sve
tko zna oce li oet biti sretna
nemoj nikome reci molim te
nemoj reci da je mala trebala te
i a je mala bojala se
svega cega bojis se
i kada gledas malu ona gleda te
i kada druge zele te ona neda te
nemoj nikada nikome reci da su ti govorili da za tu malu nisi
i da su je pitali zaljubljena ti si
nikome nemo reci da je morala reci ne
nikome nemoj reci da si joj sve
i nemoj im reci kako su tuzne noci te
kada si maloj ulazio u sne
kada je mislila da treba je
a ti si bio sretan nisi znao za puteve tuge
nemoj nikada reci da njene noc bile su duge
nemoj im rec da mala je zbog tebe sve izgubila
jer bila je sretna kada te ljubila
i nemoj im reci da si malu volio
samo im reci zaliti necu
ali nemoj nikada nikome reci
da mala nakon svega zeli ti srecu
i zeli te bar kao prijatelja
zeli da joj kazes sve
nemoj i recida mala ti nije mogla reci ne
i nemoj i reci da mala jos uvjek za tebe dise
da mala zbog tebe umire i stihove pise
nemoj im reci da mala zbog tebe sja
nemoj nikada nikome reci da ta mala sam ja.........
neznam ko je ovo naiso ali se prepoznajem u ovim stihovima vi mozda neznate zasto sam ih napisla ali ako osoba dode na moj blog koja je dio tih stihova ona cese prepoznati vjerujte
ovo je sve sto imam reci povodom valentinova ako neko ne razumije neka pita u kommovima 
14. o2 2oo8 (mala nadoradnja posta)
hmm da ja ipak ovo prevedem
ja nisam Hugo da ti govorim velike rijeci
ja nisam Verlaine da ti recitiram pjesme
ja sam samo ja
da ti kazem volim te
hmm vec je skoro podne, danas nisam mogla spavat jer je neka kliknka vristala ispod mog prozora. kako joj se da vec u 8 sati vristat i plakat (nikada necu shvtit djecu)
i kaj onda gledala sam film horor joj kak je dobar, jos sam sva umorna jer sam kasno zaspala a jebiga morala sam citat knjigu (koju sam zavrsila pa sad neznam ka cu delat kada legnem u krevet) a onda sam jos morala slati poruke do pola 3 hmm izgleda da se ja nikada necu promijeniti ( hmm nisam slala njemu poruke poslala sam mu samo jednu i cstitala valentinovo cak je i on meni cestito ali mrzim kada napise moje ime u poruci jer to nikada ne pise uvjek me zove ili Misty ili uopce ne spomije ime u poruci ali juce je )
e nevjerojatno vc je pola 12 a ona klinka jos vristi vani ali sada ispod drugog prozora (ima dobro grlo)
pokusavam ne misliti da je valentinovo pokusavam ne misliti o tome kako mi ove godine niko nece zagrliti i reci da me voli :( ali nema bada i to je za ljude kad razmislim ni prosle godine mi nije rekla osoba od koje sam to zeljela cuti nego s tom osobom sam se svadala na valentinovo (zapravo mi smo se svadali svaki dan i jos se ponekad svadamo iako smo odavno prekinula ali nikako da za stvarno prekinemo) ugl donjela sam odluku zbog koje cu mozda zalit i koja mi do sada nije uspjevala ali mozda sada oce jer kako mozes nekoga zaboraviti ako e ta osoba stalno tu kraj tebe ( ne u doslovnome smislu) ako sestalno cujete poruka razmjenjujete slike, nemozes zato sam mu rekla zbogom vjerojatno cu mu se opet javit ali to ce biti kada ce moi osjecaji prema njemu biti samo pijateljski ne prije juce sam zato kao oprostajnu pjesmu narucila za njega pjesmu kralj izgubljenih stvari na radiu nove raje a Boki mi je ispunio zelju i odmah je pustio.... zahvaljem mu na tome.....
ugl to bi bilo to neznam kaj da vise pisem stavit cu jos koju slikicu....
ovo porucujem svima...
evo dosadile mi stalno onako stavljat slike pa da malo promijenim inace kak ste vi meni, ja iskreno uopste nemam inspiracije nemam volje za nikaj samo bih najradje bila cijeli dan u krevetu i plakala... neznam zbog cega ali mi se uzasno place zelim se isplakati zelim baciti svaki kamen koji mi stoji na srcu zeim biti slobodna opet ona stara nasmijana Natalliya ali... toga vise nema ja se vise skoro i ne smijem zaboravila sam kako se to radi zaboravila sam sto znaci biti sretan i kako to izgleda... juce su mi opet pobjelge suze iz ociju kada sam lezala u krevetu nisam ih mogla zaustaviti...ponasam se kao razmazeno deriste samo placem ali juce ih nisam mogla ukrotiti samo su lizile niz moje lice ono bez razloga, samo jer sam procitala jednu poruku jednu jako staru poruku otvorila sam ladicu i tamo pronasla pismo koje nisam nikada poslala i slika je bila pokraj pisma,moja, ta slika nije smijela bti kod mene nego kod nekoga drugoga onda sam otvorila jednu biljeznicu sto sam je ispisala tocno prije godinu dana jos kada sam bila u bjelovaru. procitala sam je (ne cijelu) procitala sam kako sam se osjecala kada sam ga vidjela na kolodvoru prije mog odlaska za svicarsku (tada samo na godisnji, to je bio 1 mjesec 2007.g.) bio je naspram mene nisam mogla vjerovati nakon toliko vremena bio je naspram ¨mene htjela sam ga poljubit ali nisam se usudila bojala sam se da mi ne uzvrati poljubac bojala sam se da je stvarno kraj iako smo vec bili prekinuli ali ja nisam htjela vjerovati, nisam mogla, jer ja sam jeunistila, nasu vezu, ja sam ga otjerala od sebe. juce sam mu poslala poruku, odgovorio je on uvjek odgovori, rekla sam mu koliko sam usamljena i da mi on fali nasi razgovori njegove dvije rijeci zbog kojih sam se uvjek osjecala posebno koje je on govorio na jedan poseban nacin i koje mi tako dugo nije rekao cini se stoljecima, ali on nije mogao nista napraviti nije me mogao utjsiti ni kao prijatelj jer nije bio tu, pitala sam ga dali njemu nikada to nije falilo dali mu nikad nismo mi falili, ocekivala sam neki fiozovski odgovor koji uvjek daje na ta pitanja iz kojeg nemozes zakljuciti dali je odgovor da ili ne, ali nije ga bilo, filozovskoga odgovora, nije bilo ni poruke, mislila sam ni nece odgovoriti mislila sam da je zanemario pitanje ali onda se ipak cula vibracija mobitela na krevetu, odgovorio je, procitala sam poruku, napisao je da naravno da mu je falilo ali da je to sve potisnuo i da je ljubav stetna i za zdravlje i za srce, zasto mi nikada nije rekao da mu fali sve to prije mi je govorio kada bi mu falila prije kada smo bili zajedno, kako je uspio to potisnuti zasto nemogu ja cini se da sam ja njega ipak voljela vise, vise nego on mene iako mi to nikada nije htio priznati, bojim se, zapravo se bojim da ga ne zaborvim, da ga prestanem voljeti, kako cu onda, kome cu slati poruke, o kome cu misliti, mozda o nekome drugome, ali moze li njega uopce ko zamijenjiti, u isto vrijeme ga zelim zaborviti ali i ne zelim, bojim se da ako on nestane iz mojih msli da ce nastati praznina i u mislima i u srcu jedna velika praznina..... sto cu onda koga smijestiti u tu prazninu dali dozvoliti da postoji mogucnot da opet isto patim i kroz sve prolazim...dali cu moci opet samo tako nekome dati srce nekome koga nepoznajem dali cu moci voljeti necije mane kao sto volim njegove dali ce moje srce moci voljeti nekoga dugoga ili ce ga odbaciti od sebe kao sto tijelo ponekad odaci novi presadeni organ hoce li i moje srce odbaciti osobu koju ne poznaje??????????
po prvi puta trazim pomoc od blogera koji mi posjecuju blog i od onih koji nisu blogeri, naime vrlo je jednostavno potrebno je samo da kliknete ovdje tim klikom mi pomazete izgraditi grad. internet grad nosi ime jednog sela (moje metrpole)u srcu hrvatske u kojem sam ja provela najljepse i najbezbriznije dane svog ranog dijetinjstva posto to selo u meni budi i dobre i lose uspomene ali ima vise onih dobrih odlucila sam izgraditi grad s njegovim imeom. samim odlaskon na stranicu vi ga pomazete graditi jer se penje njegova popularnost. hvala
glupo mi da samo to obavljujem pa cu napisat par pjesmica iz svojih memoara ( nemojte zamjerit ako sam koju vec prije napisala ali ko bi sve pamtio)
voljela bih da si kraj mene
da mi srce u samoci ne zebe
zeljela bih ponovo vidjeti tvoje oci
i tvoje sexy tijelo ljubiti jos ove noci
voljela bih da si moj bar a jedan tren
nezelim cuti da vec si njen
zelim te opet vidjeti
mozda cu i se ovog puta vise svidjeti
zelim te kraj sebe osjetiti
mozda te uspijem na ljubav podsjetiti
nemogu vise
ubija me tsina oko mene
sve je tiho tise
placem zbog covjeka koji ljubi druge zene
nemogu bez tebe
zadnja suza iz oka krece
jos uvjek te zelim za sebe
ali moje oci te vise vidjeti nece
polako se priblizavam dnu
bez tebe sam kao riba bez vode
jos uvjek javljas mi se u snu
ove suze ka smrti me vode
a ja cu i zadnju suzu isplakati
kad se sjetim tebe
i nikad se necu pokajati
jer srce s razlogom zebe
pozzdravljam sve koji mi redovito citaju blog i zahvaljujem im na tome posebno pozdravljam darx, vjeruj u jubav, mr. dado isto zasluzuje pozdrave jervjerno komentira, little angle narvno, malu zaljubljenu i naravno svoju sonjicu, ma pozz svima
ok al to je bilo juce.... posvadala sam se s majkom jedna od prvih vecih svada (neznam ali mislila sam da toga nece biti) majka mi postaje ista kao stari sto me smeta jako jer sam od takvog otisla i kuda sam dosla osobi koja se ponas isto, oboje krseobecanja i dogovore ok mozda to i nije velika stvar ako zaborvis na neko obecanje (svi to cinimo) ali mene je razocaralo jer sam od nje ocekivala mnogo vise, znala sam da mi stari nece odzat svako obecanj i bila se pomirila s tim ali sada i ona to boli.......i dojadilo mi je svakog dana slusati recenicu ''doci ce to'' za sve na sto se pozalim sujem samo doce ce to strpi se ako sam usamljena prijatelji ce doci s vremenom ako nemogu vise biti zatvorena u stanu iz dana u dan i izlasci ce doci s vremeom imaj strpljenja. 5mj sam sutila i bila strpljiva nemogu vise biti citav dan zatvorena u stanu bez prijatelja kao da sam izoliraa od ostalog svijeta ostaje mi samo internt i msn (hvala bogu sto postoji) moja majka i njen decko cu zakljucili da se ja ne trudim dovoljno da steknem drustvo ali kako da se trudim ja jos uvjek radim miliun gresaka kada pricam kako da tako izadem u neko drustvo kada pricam gore od nekog klinca od 5 godina zamislite kada vidite dijete od 6godina koje prica bolje od vas ovo mjesto nije za mene i ja to nemogu jecar sam u jednom trentku skoro pocelaspremati stvari a s vratim ali kome cu se vratit??? ocu od kojeg sam pobjegla (da je bio savrsen nebi otisla)........................ali necu vise o tome danas sam malo bolje idem danas u Vevey sa svojom teticom (ponekad da nema nje da me saslusa kako se osjecam poludila bi ona je jedina normlna po mom misljenju i jedina me razumije jer i ona je isto prosla ali majka za ju ne vrijedi to iako je isto prosla uopce ne razumije kako se osjecam) idem do svoje Sandrice po neke papire za francuski iz kojih mogu ucit jer je ona nastavila kurs francuskoga a ja nisam tak da bu mi to kopirala pa si bum malo ''ucila'' ugl misim da samdosta napisala ali toliko jos toga zelim napisati i olaksati dusu i srce ali eznam kako da to srocim i napisem stoga cu vas sada ostaviti i pozdraviti idem se malo nasminkat i sredt bas sam neke volje da danas izgledam za 555 hehe ajd ciaos svima
ps (oni koji su me pitali zasto tuzno evo odgovora zato jer na taj nacin izbacujem tugu iz sebe a srece imam ionako premalo da bi je izbacivala kroz pjemse hehehe)
*pismo*
U jednoj staroj kutiji
nesto je toplo i sveto
dio jedne mladosti
u jednom pismu sazeto
Proljece u njemu bdje sjaj
latice suhog cvijet
ono ce dati jeseni
toplinu davnog ljeta
Kao u staroj riznici
ta rijec topla i cista
negdje u staroj kutiji
i sad uisrinu sjajem blista
Dok zivot nosi korake
nudeci im srecu drugu
mozda ce jednom stari zar
lijeciti novu tugu...
(autor nepoznat)
ovo sam davno dobila napisano u jednom spomenaru jos u osnovnoj skoli, danas sam ga sasvim slucajno otvoila neznajuci sto je i pronasla tu pjesmu, ona je probudila u meni neku tugu a istovremeno i njeznost morala sam je napisati a ispod cu staviti jos jednu..... pozzam vas
P olako pada noc
O ci su tvoje cudne bile
LJ ubav su ovu skrile
U sta tvoja polako su padala na moja
B ila sam samo tvoja
A onda si otisao i ostavio tugu
C ijel si noc ljubio drugu
ovo se ne dogada cesto tj. na ovom blogu se jos nije dogodilo da bih pisala dva posta u jedno danu ali eto potakli ste me komentarima i zelim vam zahvalit pa zato ...HVALA...
a sada da pisem o necem pametnom p za pocetak cu vam stavit par slicica
ok ajde sad neke stihove (ovo smisljam sada utomatski stoga mozda nebude bas nesto posbno nemojte zamjerit)
*izdajica*
...
stojis naspram mene...
gledas me...
ni ne slutis da moje srce vene...
neznas da zaljubljena sam u tebe...
prilazis polako...
dodirujes moje usne...
gledas me u oci..
duboko u moje sne...
znas kako prvodim noci...
...
suza klizi niz lice...
usne ti odiruju moje...
tjelo se predaje...
postaje samo tvoje...
brises suzu s moga lica...
mislis da zaboravljam sto si...
...izdajica...
...
...ljubav... dali sam ja to opet zaljubljena ili si samo umisljam? dali je moguce da zavolis osobu koju skoro nepoznajes ili je ono sto j osjecam samo hir i trenutna privlacnost neznam zbunjena sam jos mi misli bjeze na znate vec koga (da ne spominjem ime) ali ali osjecam se tako cudno kada pricam sa njime dali sam se stvarno zaljubila u njega ??? 
ugl. bilo kako bilo vrijedi pokusati mozda mi je ovo prava prilika za srecu! mozda ako to uspije zaboraviti znate vec koga 
ali bojim se da cu opet biti povrijedena zapravo cak neznam ni dali se ja njemu svidam zapravo neznam nista pricali smo svega par puta... joj boze sto mi je raditi neprepoznajem se sto se to dogada samnom zar sam se stvarno zatreskala????????????'
