pogled u proslost, na izgubljeno vrijeme i proplakane dane, na neispavane noci i izgubljena jutra, pogled na svoj zivot u proteklu godinu dana 2 mjeseca i i 2 dana (ma nebrojim ja dane cini vam se to hihi) doveo me na zakljucak da se nikada necu maknuti s mjesta ako ne dignem glavu i napokon zaboravim na proslost, a vrijeme je tu da sredi sve ostalo...
s vrenom ce mozda nestati i tuga i bol a mozda ce ostati tu zauvjek zamo gurnuta u dubinu srca u koju rijetko zavirem, ne zato sto ne zelim nego zato sto me je strah onoga sto cu tamo naci, bojim se da to cak nece biti i mrznja, mrznja do nekada bliskih ljudi koje sam ostavila u proslosti, ostavila mozda nije prava rijec jer oni ce uvjek biti u mom srcu...
vjerujem da ce vrijeme pomoci da s sve to preboli da prestamen ceznuti za propustenim vremenom, zavicajem, za mojim selom koje prije nikada nisam voljela ali sada mi toliko nedostaje, za malim gradom u kojem sam bila samo godinu dana ali mi je nekako prirastao srcu, dali ce to moci zamjeniti Svicarske planine dali ce moci bijeli plast koji je ovdje zlato za oci zimi moci prikriti ceznju za ono malo snijega sto padne Hrvatskoj u kojemu sam se kao mala igrala sa prijateljima... joj sjecanja... ali nakon 5mjeseci provedenih ovdje pronasla sam pluseve zivota ovdje istina nikada to nece biti moja Hrvatska ali i CH je lijepa i polako me ceznja prolazi i nestaje, zato vjerujem u vrijeme...............
nazalost selidba nije jedina stvar o kojoj razmisljam i pitam se dali sam donijela krivu odluku ali trenuno nisam spremna pisati o ostalima zato vas pozdravljam sve i saljem vam jednu veliku pusu ciao
bjelovar, park, omiljena klupa i duge trac partije :)
hm pa bjelovar kaj drugo reci
hmm kad se samo sjetim tamo malo nize od ove fontane sastanci sa tadasnjim deckom a i to se mora
joj godina dana pakla ali vratila bi se :) skola sada je doduse preseljeno sve u novu