|
|
ovaj post posvecujem osobi kojoj mozda vise nebi smjela posvecivat postove o kojoj vise nebi smijela misliti i osobi koja je motiv svim mojim pjesmama osobi koja je jos uvjek za mene sve i kojo jos uvjek moje srce pripada...
ta je osoba nekada bila moja voljela me je ali ja to nisam znala cijenit zasto i zbog cega sam morala upropastit nasu ljubav zbog mene ne ona ugasila kao vatra na kisi, ali poslje svake vatre ostaje dim. taj je dim ostao u mom srcu i kada je svanulo sunce vatra je opet olanula planula je prejako i postala nezaustavljiva i neoboriva... da jos ga volim nakon ovih 10 mjeseci samo sam se zavaravala da ga vise nevolim i da je druga osoba u mom srcu ali nije uvjek su mi misli potajno odlazile k njemu prva poruka i zadnja koju bi poslala bila bi poslana na njegov broj svakog puta kada bi on hladno odgovorio srce bi mi isponova pucalo izgubila sam ga otisao je iz mog zivota ali ne posve ostao je tu kao prijatelj iako nisam imala povoda ja sam se pocela nadati ali polako sam shvacala da je nada uzaludna i ostalo je pitanje DALI DA BUDEM SRETNA STO MI JE PRIJATELJ ILI DA PLACEM STO JE TO JEDINO STO CE BITI odlucila sam biti sretna ipak mogla sam ga posve izgubiti ali nisam i bila sam zahvalna i bogu i njemu na tome i jos sam postala sam biti sretna i onim mrvicama paznje koje mi je ponekad posvecivao, pocela sam shvacati da smo mi uvjek zapravo i bili samo dobri prijatelji samo prije s vecom dozom ljubavi... iako smo samo prijatelji moje srce jos kuca za njega jos vjerujem da smo si sudeni a ako jesmo jednom cemo zavrciti zajdno a ja spremna cekam taj dan ako ce se dogoditi. zapravo je to i smijesno nisam znala da ja mogu nekoga toliko voljeti i nisam ni znala koliko ga volim do juce kada smo se culi i on je doveo u pitanje i ovaj nas mali kontakt srce mi se opet steglo i shvatila sam da jos nisam otisla dalje da jos stojim na jednom mjestu i cekam njega i njegovu ljubav suze su krenule niz lice i nisam ih mogla zaustaviti sama pomisao da ga gubim po drugi put ubijala me izgubila sam volju za svacime htjela sam zaspati i nikada se vise ne probuditi srce mi je po kozna koji put pucalooo. pokusavala sam ga razuvjerit od toga da prestanemo kontaktirat, naposljetku je odustao neznam zasto rekao mi je da ce sve biti u redu znala sam da to kaze samo da me smiri i uspio je smirio me ali znala sam da ga opet gubim i to me boljelo jako... nisam mogla spavati niti sam pokusavala razmisljala sam , naravno o njemu o kome bi drugome nezelim ga opet izgubiti ali sam shvatila da ga nemam pravo zadrzavati i prisiljavati na nesto sto nezeli ipak najbitnija mi je njegova sreca... ali bez obzira sto se dogodilo on ce zauvjek biti u mom srcu
