nedjelja, 30.08.2015.
Dan sedmi
|
Sedmog dana, Bog je otpocinuo. Ali, ne i ja :D
s obzirom da nam je crkva ravno preko plota, paralelno idu 'jaganjce bozji' i 'all things must pass' ta tisucutracnost zivota ponekad je jako duhovita, ponekad nas smlavi ali najcesce spasava - pruza izlaz. |
petak, 28.08.2015.
.............dan peti...........
|
Svaki dan je kombinacija kuhanja i kupanja
sudja i vesa svaka noc je borba sa komarcima autan i fenistil protukomarcane tablete i ulje citronele sve jednako neuspjesno dijetetova izgrizena faca nateceno oko zivot je borba Cijelonocno budjenje i obavezno veliko budjenje oko tri, pola cetiri KAKO JE ZVJEZDANO NEBO DIVNO Dan se moze sakriti pred bajkovitom krasotom noci Kako smo zakinuti mi, moderni ljudi, u svojim modernim gradovima Preosvjetljeni za prirodan pristup mraku i nagualu preosvjetljeni u svakom smislu. ovo je neobrisivo slovo, pa ga ostavljam h |
četvrtak, 27.08.2015.
.......vecer,noc,dan cetvrti..........
|
Imam stalni peh pri pokusajima postanja, a komentiratine mogu uopce. Vrazja masina.
podsjetnik prethodna druga noc san o mom suprugu i najboljoj prijateljici prica o zvoniku i pjevanju u snu pozdrav vam, tko god da navrati :) |
srijeda, 26.08.2015.
Tako bijase vecer, noc, dan treci.
|
Svima pozdrav :)
Jucer je sve stekalo, imala sam zelju nesto napisati, ali nisam mogla svoj blogek otvoriti, pa si mislim, nije to tako vazno, da je nebo bilo plavo , da je bio svega pokoji chemtrail ,pa potom kisa, zarko sunce i sparna vecer.....koga to u stvari zanima.pisati s ovog vraga zaista pili zivce Jedva cekam da se vratim svojoj tastaturi. Drago mi je da su se neki sigurno vratili, telci ko telci, tko smo mi da ih razumijemo, kod nekih i dalje apsolutno ne prolaze komentari, nevjerojatno, pa nekad niti kod mene same. Hvala svima koji su pod bilo kojim postom ostavili komentar :)) Dijete me je jucer vrlo zabrinuto nazvalo ovisnicom o blogu, pa sam se i ja malo kao zabrinula.......trebam li lijecenje? a sad patlidjani,tikvice,krumpir kuhanje |
utorak, 25.08.2015.
potom bjese noc,jutro, dan drugi
|
Kao nastavak jucerasnjeg posta, a jer sad ne mogu niti kod sebe komentar staviti, da odgovorim Marionetti, a i da skratim vrijeme dok se kuha rizibizi,
ponad terase i duz cijelog njenog kraja prebiva veliki brsljan, nalik drvu, otud je vec jednom pao jedan blavorcic, mojoj razdraganoj sestri na glavu, ne zna se tko je bio uplaseniji od njih dvoje. Sada je ispod tog brsljana duz cijele terase razapeta mreza, da cini sjenu, jucer je nesto hopsalo po njoj, da je maca, valjda bi pustila kakav macji zvuk, sumnjam da je bila ptica, ona bi prva zbrisala, a bilo je toveliko i mreza se je prilicno rastegnula pod tezinom. Ma ne znam,mozda bude i veceras. Pokusala samsnimiti video ovim tabletom, ali je ipak bilo premracno....... probudila sam necakinju, da netko potvrdi sto gledam, onda je dosepala i moja majk, nitko od nas tri nije se usudio do kraja upustiti u detekciju:)) hrabre zenske haha bog zna kakvo je danas more, budemo vidjeli a sad da vidimo prolazi li ovaj post:)) |
ponedjeljak, 24.08.2015.
prva noc,more
|
Okej,ovako je znacajno lakse,pisati u ovaj veliki prozor blogeditora, ,za razliku od onog malog ,mizernog prozorcica prekrivenog alatnom trakom blog ha era.Pokusavala sam ,u puno pokusaja, neke komentare ostaviti na blogu, ali, ne zele proci ni za lijek, tako da sve valja pisti u post.
Eto nas na moru, lijepo je. SAd sam nekako najvise morski raspolozena, od sva tri pokusaja kvaziljetovanja. VEc sam nasnimila hrpu videa i fotki, bilo je ootrebno jedno inspirirano popodne, bez fauna iz pjesme. VEc imam ideju i za video. Pocela sam s onom knjigom Armanda Torresa, jako je dobra , svidjela mi se je odmah na prvi pogled.Nesto mi se je cudno dogodilo, jako cudno i meni nenalik< uzivala sam u ledenom moru. Vlastitim odabirom sam se kupala dvaput!!! Uzivala u tome da mi je hladno i da me je sledjivalo do srzi na trenutke.Rekla bi jedna nasa kolegica"gospode boze!" Ovaj tabletic smo dobili od ljubaznog strica amerikanca, vec relativno davo, ali ja ga u stvari prvi puta danas koristim, jednostavno, ne mogu dokuciti zasto komentare nije slao iako ima sasvim solidni wifi. Kako bilo, u mrezi koja je razapeta ponad nas na terasi sad dok pisem nesto opako susti, a nije macka, pokusala sam ju otjerati...nadam se da nije blavor,ali nesto veliko je. Bok, brisem u kucu, laku noc. |
Ponedjeljak, u nedjelju
|
Ako će sve teći po planu i programu, ovo će se samoobjaviti taman nekako dok smo na putu prema dolje :)
More, mo-oo-re-e! (zamislite si melodiju). Ovo su slike vrta i vrtnih delicija, što s početka mjeseca ,što jučer, danas .......... kupine  pomalo od ponečega  jučer (vide se mrlje kiše po plodovima)  danas je na redu bila berba začinskog bilja na slici vise crveni bosiljak i 3 vrste metvice (ili kako iskoristiti staru sušilicu za rublje ili kakogod to vi zovete)  na plahti,suše se ponovo crveni bosiljak, thailandski i obični, origano, ljupčac, malo kadulje i vrijesak (o, hoće li to moj suprug znati prevrtati, a da sve ne ispremiješa??)  za kraj, materijal za štapiće za dimljenje i sami štapići  namotati -čas posla :)  U ovim štapićima smotano je ružmarina, kadulje, vrijeska i lavande...sve kak se šika... i onda, kada ste siti svega, kada ste smućeni, bolesni, ljuti, tužni ili sve to skupa, očistite i prozračite prostor i okadite svaki kut sobe....toplo preporučam!!!! :) U stvari, počela je sezona pripravljanja božićnih poklona :)) |
nedjelja, 23.08.2015.
'Budimo svoji'
|
U stvari, imala sam na umu nešto sasvim drugo napisati, no ovo je zvalo :))
Iz knjige 'IZLIJEČI SEBE i ostali kompletni radovi' Dr.Edwarda Bacha (knjigu pripremila i uredila Ana Šafran); poglavlje 'Budimo svoji' Jeste li ikada razmišljali o tome da vam je Bog dao osobnost? Jer on je to zaista i učinio. Dao vam je vaš karakter, kao blagodat koju trebate čuvati samo za sebe. Dao vam je život, koji vi, i jedino vi, možete živjeti. Dao vam je posao, koji vi, i jedino vi, možete raditi. Doveo vas je na ovaj svijet kao Božansko biće. Njegovo dijete, da učite kako postati savršen, da steknete sva moguća znanja, da budete blagi i dobrostivi, da budete na pomoć ostalima. Jesi li ikada razmišljao kako ti se Bog obraća, govori ti o tvojoj osobnosti, o tvom poslanju, o tome kako upravljati svojim brodom,a da ostane na svojoj putanji? On ti se obraća kroz tvoje istinske čežnje koje su instinkti tvoje Duše. Kako drugačije bi ti se On obratio? Kad bismo osluškivali i poštivali svoje čežnje, bez ikakvih vanjskih utjecaja, uvijek bi se ispravno rukovodili - bili bismo uvijek vođeni, ne samo putem koji vodi do našeg osobnog napretka i savršenstva već i putem koji bi naš život učinio nadasve korisnim i drugima. To što na nas često utječu želje drugih, ono je što nas skreće s našeg puta i troši naše vrijeme. Krist ne bi nikada ostvario Svoju misiju da je slušao nagovore svojih roditelja, a izgubili bismo cijelu jednu vojsku velikih spasitelja poput Florence Nightingale i brojnih drugih, da su se oni pokoravali željama drugih, te da nisu ostali vjerni čežnjama svoga srca. Koju bolju odluku donijeti na početku nove godine od one da ćemo osluškivati svoje čežnje, koje su glasnici naše Duše i da ćemo imati hrabrosti to i poslušati! *********************************** Kad već spominje novu godinu , recimo da sam negdje krajem kolovoza 2013 došla na blog (ne znam točno kada, jer taj blog je pobrisan) - možemo slobodno reći da se je napunilo dvije godine. Čini mi se sitno, izraženo tako - brojkom, jer dogodilo se je zaista puno toga u međuvremenu! Kao da sam ovdje već dugo, dugo.................... Hvala svima na svemu! :) |
četvrtak, 20.08.2015.
sad mi treba
|
i jako slatko
i stvano slano i griotte i bajadere i marcipana i kolača i kave vruće i vina hladnog i cigareta koje nemam kog vraga ne pušim sad bi mi koristilo može i joint zašto da ne i jako jako glasna pjesma i beskompromisno plesanje na tu glasnu muziku i smijeh i vicevi može i glupavi i plač također beskompromisan i maramice i razgovor ali me i ostavite na miru stvarno me ostavite više i jako dobar film onaj koji te prikuje za ekran i jako zabavna serija epizoda koju znaš napamet istovremeno s glazbom i velika buka i potpuna tišina i ona tišina iza tišine koju sam jednom posjetila i jako mudar razgovor s osobom od razumijevanja onom koja ne postoji onom koja zna što je iznutra bez da ikada išta kažeš osobom koja pozna neizrecivi krajolik unutar sebe i drugog koja se ne čudi, ne osuđuje ne drži prodike nego češlja kosu i upliće cvijeće može i vjenčić od tratinčica ne pita što će ti to i ne kaže da je prošlo doba vjenčića i da je snježno vani nemreš vjerovati kako hladno i što još? ah naravno, nebo i zvjezdano i danje i sjajni uštap i mrkli mrak mlađaka istovremeno i oblaci neka su neki veličanstveni ružičasti neka i sja podnevno sunce uz to zašto ne bi sve u isto vrijeme baš me briga ne vidim gdje bi tu bilo neizvedivosti i zora i sumrak sve za mene možda me izliječi i neki novi mentalni sklop, možda? neki bezbrižni koji je puno prošao ne dječji ali neokrnjenog optimizma vjere u sve u što ono treba uopće vjerovati (?) ne mogu se sjetiti neki neoguljeni ko zdrava jabuka koja još možda i miriše neka više nepostojeća sorta od roda mirisnog voća kakvo je nekoć postojalo je, sjećam se! Tako nešto mi treba, i još nemoguće puno toga što osjećam a ne znam imenovati niti mogu izgovoriti na ljudskom jeziku trebam i mjesec i sunce istovremeno. |
srijeda, 19.08.2015.
volim te! sad, sad, sad...dok nije prekasno
|
Jučer nas je šokirala vijest da je iznenada umro otac kćerinog prijatelja iz razreda...k tome, majka tog dječaka i ja išle smo skupa u osnovnjak i jedno vrijeme čak bile najbolje prijateljice... On je ,doduše, bio ozbiljno bolestan, što su doznali pred koji mjesec, ali ipak umro je sasvim naglo i neočekivano... Kroz suze mi ona priča o poslovima koje su vodili , o zauzetostima, o angažiranom i aktivnom životu.... čak ističe kako se je borio (moj bolesni suprug mrzi čuti 'on je borac' 'bio je hrabar' i slične formulacije, tvrdi da si takav kakav si i da ti se samo može posrećiti karakterna crta koja ti omogućava da lakše prođeš kroz bolest ili slična Božja milost.........ponekad, kad guta one enormne količine tableta nad kojima bih ja u takvoj situaciji filozofirala i strahovala beskrajno, pogleda me i kaže 'zaista je dobro biti prava seljačina u nekim situacijama' i nastavi sa tableto-natrpavanjem i zalijevanjem sa čajem od čage.......snebijem se i kažem 'pa nije vrag da ti piješ sve to zajedno' na što se on samo isceri i produži dalje.....) do zadnjeg časa, bio živ do zadnjeg časa...ali na koncu, ništa se nije moglo učiniti, sve je dakako bilo izvan ljudskih ruku. Naravno, djeca su devastirana, moja kćer će prvi puta nazočiti sprovodu, sve sam joj do u tančine opisala....vijenci su nabavljeni, telegrami odaslani....i što preostaje? I tako,uvijek kada nas posjeti velika učiteljica Smrt, ista misao pokazuje se , i svaki puta sve jače, sve urgentnije...... kako je dobro biti živ i kako je dobro moći pokazati ljubav osobama oko sebe, u svim njezinim izrazima. Moći reći 'volim te', učiniti bilo koje 'volim te' djelo, osjetiti 'volim te' osjećaj. Ništa drugo nije tako dobro, ništa se s time ne može mjeriti. Sve ostalo nije 'volim te' niti do nožnih prstiju, kamo li do koljena. |
nedjelja, 16.08.2015.
Nedjelja
|
Pozdrav svima :)))) Konačno, post. Mali. Biti će to post mali ko mali sendvič. Moram reći da je ljubomora gadna stvar, kaj si vi o tome mislite? Ne da čovjeku naprijed. No,da. :D Za današnji dan dan, slijedi kao prvo - ovo: ........ Nešto je u meni potpuno shvaćalo što on želi reći, ali nešto drugo se jednostavno nije htjelo predati i unatoč svim dokazima čvrsto se držalo "razuma" . Rekoh don Juanu da njegovo objašnjenje ne zadovoljava moja osjetila, iako se intelektualno potpuno s njim slažem. -Tako ti je to s riječima - rekao je umirujućim tonom. - Uvijek nas nagone da se osjećamo prosvjetljenima, ali kada se okrenemo i suočimo sa svijetom, iznevjere nas i vidimo da smo sa svijetom suočeni kao i prije, neprosvijetljeni. Zato vrač nastoji djelovati a ne govoriti i u tom smislu stječe novi opis svijeta - opis u kojem govor nije važan i u kojem novi postupci imaju nove odraze. Onda slijedi ovo: ... Bio me upozorio da prvi korak pripreme, koji je on nazvao 'postavljenjem sanjanja' sastoji u smrtonosnoj igri koju um igra sam sa sobom i dio će mene činiti sve kako bi me u tome spriječio. Može mi to donijeti gubitak smisla, melankoliju, pa i misli o samoubojstvu. Međutim, to mi se nije dogodilo. Moja su iskustva bila lakša, gotovo komična, ali ishod me zato nije manje frustrirao. .... .... - Zašto me uhvati takav nemir? -upitah ga. - To je posve normalno - reče. - nešto je u tebi ugroženo sanjanjem. Sve dok o tome nisi mislio, osjećao si se dobro. A sada, kada si govorio o tome što si radio, hvata te nesvjestica. Svaki ratnik sanja na svoj način. Svaki je način različit. Zajedničko nam je jedino to da svi izvodimo smicalice kako bismo se prisilili odustati od svog pothvata. A tome se suprostavljamo tako što ustrajavamo unatoč svim zaprekama i razočaranjima. Zatim me upita uspijeva li mi izabrati teme sanjanja. Odgovorih mu da nemam pojma kako bih to izveo. - Vračevo objašnjenje o tome kako odabrati temu za sanjanje, - reče mi - glasi da ratnik bira temu tako što namjerno u mislima zadržava sliku dok isključuje unutarnji dijalog. Drugim riječima, uspije li na trenutak ne razgovarati sa sobom i onda zadržati sliku ili misao o onome o čemu želi sanjati , pa makar samo nakratko, tada će mu željena tema doći. Siguran sam da si to već činio, iako toga nisi bio svjestan. .... .... -Večerašnji je zadatak vidjeti ljude. - rekao je naposlijetku. - Prvo moraš zaustaviti unutarnji dijalog, a onda prizvati sliku osobe koju želiš vidjeti; svaka misao koju netko zadrži u umu u stanju unutarnje tišine zapravo je zapovijed, jer nema drugih misli s kojima bi se morala natjecati. .... ..... Kad god se zaustavi unutarnji dijalog,svijet se uruši i na površinu isplivaju neobični aspekti naše prirode, kao da su ih naše riječi držale zaključanim. Ti si onakav kakav si, zato što sebi govoriš da si takav. .... I na poslijetku: hmmmm........nema ništa za sada... na poslijetku, vidimo se uskoro :)))) |
-------------------- ---------------- -------------------------------------------------------------------------------
|
Oh, dragi dnevniče...
kako je lijepo sjediti za kompom, pisati sa čak dvije ruke koristiti tipkovnicu, te drage tipke koje postoje umjesto onih bijednih pokušaja čitanja bloga sa mobitela kako god bio pametan to je takvo s++++ mali ekrančić touchscreen koji kao da je pod sedativom i reagira samo po nekom svojem redu .... more je i dalje na mjestu, provjerila sam .... ne tako davno bio jednom jedan Lammas ili Lughnasadh dakle, bio jednom jedan 31.7 na 1.8. i jedan zaista lijepi puni mjesec doba da konstatiram da smo na onoj točki Kola na kojoj vrt zaista podivlja i u kojoj možeš jedino zadivljeno promatrati bujno bogatstvo Majke Prirode, i možda barem simbolično obaviti kakvu berbu... objaviti kakvu zahvalu. ........................................................................... ....U 'Putovanju na istok' Hesse se prisjeća impresivne, za njega gotovo magične, proslave 1.kolovoza u Bremgartenu... ... Jedan od najljepših doživljaja tog vremena bila je savezna proslava koju smo održali u Bremgartenu, stiješnjeni u sredini zatvorena magijskog kruga. Na prijamu, koji su nama u čast priredili gospodari dvorca Max i Tilli (Wassmer) , čuli smo Othmara kako u dvorani visoka stropa na glasoviru svira Mozarta, zavirili u dvorski park prepun papiga i raznih drugih razgovorljivih životinja , osluškivali kraj vodoskoka opojnu pjesmu vile Armide i ugledali razbarušenu glavu zvjezdoznanca Longa tik uz drago lice Heinricha Oferdinškog. Vrtom se orio klič paunova, Louis je na španjolskom jeziku poveo razgovor s Mačkom u čizmama, a Hans Resom , potresen dubokim uvidima u krabuljinu igru života, zavjetovao se da će kao hodočasnik posjetiti grob Karla Velikog. Bilo je to jedno od trijumfalnih razdoblja našeg putovanja: val čarolije koji smo donijeli pomeo je sve pred sobom, urođenici su na koljenima klicali ljepoti, vlastelin je deklamirao pjesmu u slavu naših večernjih djela, natiskane oko zidina dvorca slušale su ga šumske životinje, a u rijeci su blistale svečane povorke riba, primajući okrepu u pecivu i vinu. Te najbolje događaje teško da mogu vjerodostojno ispričati nekome tko sam nije bio dirnut njihovim duhom. U mojem izlaganju oni djeluju jadno, možda i pomalo budalasto , ali tko god da je proživio slavljeničke dane u Bremgartenu potvrdit će svaki sićušni detalj moje priče i nadopuniti je stotinama ljepših. Nikada iz sjećanja neću izbrisati svjetlucave repove paunova u krošnjama visoka drveća obasjana mladom mjesečinom ili zaboraviti dražesno presijavanje srebrnaste puti sirena što izranjaju između stijena na sjenovitim obalama rijeke. Zauvijek ću pamtiti samotan lik koščata Don Quixota kako pod kestenom pokraj zdenca drži prvu noćnu stražu, dok nad dvorskom kulom posljednje užarene kugle vatrometa nježno tonu u svijetlu noć, ili pak mojeg kolegu Pabla kako ovjenčan ružama stoji pred djevojkama i zaneseno svira na perzijskoj svirali. Tko bi tada bio pomislio da će se čarobni krug tako brzo raspasti , da će gotovo svatko od nas - a s njima i ja! - ponovno zalutati u bezvučne pustopoljine otrcane zbilje, kao što se činovnici i trgovački namještenici nakon proslave ili nedjeljnog izleta otriježnjeni ponovno saginju i sklanjaju u svijet svakidašnjih poslova! Onih dana nitko od nas nije bio sposoban za takve misli. U dvorskoj kuli u Bremgartenu opojan miris jorgovana ispunjavao je moju sobu, kroz krošnje drveća slušao sam šum rijeke, opijen radošću i čežnjom iskradao sam se kasno noću kroz prozor, šuljao se kraj zaspalih uzvanika prema obali gdje žubori voda i čekaju bijele, sjajne morske djevice, spremne da me povedu u dubinu, kroz mjesečevu hladovinu kristalnog svijeta svoje domovine, gdje su se u očekivanju osloboditelja sanjarski poigravale krunama i zlatnim lančićima svojih riznica. Moji boravci u svjetlucavim dubinama kao da su trajali mjesecima, no kad bih izronio i promrznut otplivao do obale, iz dalekih vrtova još uvijek je dopirala glazba Pablove svirale, a visoko na nebu još uvijek je stajao mjesec. Vidio sam Lea kako se igra s dvjema bijelim pudlicama. Njegovo pametno dječačko lice ozarilo se radošću. U šipražju sjedio je Longo, na koljenima je držao pergamentnu knjigu i u nju marljivo upisivao grčke i hebrejske znakove - riječi iz čijih su slova izlijetali zmajevi i iskakale šarene zmije. Nije se obazirao na mene. Utonuo u misli, nastavio je ispisivati stranice knjige svojim šarenim zmijskim pismom. Dugo sam gledao preko njegovih povijenih pleća , promatrajući zmije i zmajeve kako izlaze iz redaka, valjaju se i bez glasa nestaju među noćnim raslinjem. ..... -------------------------------------------------- .... Don Juan mi je vrlo strpljivo objasnio da je osamljenost neizbježna za ratnika. Rekao je da ratnici-putnici mogu računati na jedno biće kojem će pokloniti svu svoju ljubav,svu svoju brigu; na ovu čudesnu Zemlju , majku, maticu, središte svega što jesmo i svega što činimo; na biće kojem se svi vraćamo; biće koje ratnicima-putnicima omogućuje da odu na svoje konačno putovanje. ... C.Castaneda; Aktivna strana beskonačnosti  Lughnasadh, iz Vještičjeg ormara Lammas, iz Vještičjeg ormara |
