srijeda, 16.07.2008.
Noc je vec odavno pruzila obraz sna.. Nije te bilo.. Cekala sam poput vjernog psa.. Prosla je ponoc. Vidjela sam te na chatu.. Nisi me kliknuo, a znam da me vidis da sam tu..da te cekam.. Prevrtala sam po mislima koji nick da uzmem... Oh, kako te dobro poznajem Jube.. Tek sam se logirala i bio si tu.. Ti koji nisi na netu, koji nemas vremena..:-(.. Ti, koji ne zelis zivjeti "duplim zivotom"... :-(... Ti, koji ne pises sa drugim zenama..:-(...
Stisla sam jace oci, pokusala zatomiti bol koja mi se pocela siriti grudima..
Bio si u svom elementu.. Osvajac, ljubavnik, laznog obraza i otrcanih izraza..
Znas li koliko boli rijec "Jube", "mila"..."sreco"..poklonjena svakoj zeni (a mislila sam da sam jedina.).. Pisala sam ti, ponekad sutjela i samo citala.. Cinilo mi se da nisam mogla micati prste po tipkovnici od razocarenja i boli..
Pisao si mi o svojim avanturama, o zenama koje su ostavile trag u tebi..(nisam bila medu njima)... Rekao si da si svaki dan tu...:-(...(kao da to nisam bila svijesna)... Blizilo se 3.30... Nisi bio umoran (cudno, kada smo zajedno uvijek moras ici).. Zelio si da opet pisemo druge dane..treba ti netko..(tko sam ja..???..:-(....)... Otisli smo spavati.. Ti, sigurno sretan... jos jedna ribica uhvatila se na tvoje rijeci... Ja, prepuna boli.. kako da te nastavim voljeti usprkos svega..
Dan mi je bio jako dug. Gusile su me misli.. Razocarenje mi se caklilo u ocima... "Zasto si tuzna?", pitali su me mnogi.. Kako im priznati..
Muzika sa radija sirila se prostorijama.. Svaku sam rijec osjecala poput ziga.. Tko sam to ja..?... Zasto te uporno zelim voljeti..?...Zasto patim, a znam da me ne volis..?..
Izasla sam na zrak. Osjecala kao da cu puknuti, kao da vise nema mjesta za nove boli... Da znas kako sam tog trenutka zeljela ponovno zatvoriti oci u pustiti vjetru da me uzme u svoj zagrljaj.. Da znas koliko patim, misleci na tvoje oci, tvoj pogled i dodir.. Oh, Jube...mislim da nisi svijestan koliko unistavas na putu svoje pozude.. Sama nosim krivicu u svojim rukama..
Dopustam ti, da budem tvoja marioneta..
16.07.2008. u 17:09 •
0 Komentara •
Print •
#
četvrtak, 03.07.2008.
Gladala sam u tvoje oci..u tvoju kosu.. Osjetila ti nemir.. Odjednom ti je postalo jako toplo..
Okretao si se..rekao.." ček jube digla mi se ona "..a znala sam da "ona"..to je ona koja je usla u MSN.. koja ima 24.. u cijoj su se kosi zapleli tvoji osjecaji.. Znas li, kako je bolno gledati tih nekoliko sekundi pred sobom svaki puta kada zaklopim oci.. Znas li, koliko si me puta odbacio, ne misleci na mene.. vec na samoga sebe.. Rastrzan u raljama pozude za mladim tijelom.. usnama punim kao zrele visnje.. Pises mi rijeci koje ne osjecas.. Zar mislis da ne prepoznajem pogled i tvoj bijeg sa strane ekrana..nemir, zbunjenost.. Oh, Jube..vidim svoje pokrete u tebi dok napustas me i hrlis u zagrljaj drugoj zeni.. Proklela sam se..proklela te osjecaje koji me drze pored tvoje "postelje" od bodlji.. Kada cu uspijeti pronaci kljuceve i krenuti dalje..???.. Kada cu ponovno uspijeti udahnuti treptaj hladnog daha samoce i nasmijati se..povikati ..slobodna sam...slobodna..slobodna ... Vise nisam tvoja sjena..
Jos uvijek te volim jedini.. Jos uvijek te zelim Jube..
03.07.2008. u 01:08 •
0 Komentara •
Print •
#
