Mysteriet
subota, 23.06.2007.
Nije me bilo dugo... Nisam mogla ostaviti trag iza svojih misli...A toliko sam ih imala...Toliko me boli probadalo da sam se bojala da ce to svatko osjetiti...cak i na daljinu.... Zeljela sam ali nisam smogla snage. Samo sam u sebi neprestano ponavljala... moras dalje, moras dalje, moras dalje.. MORAS....
Ljeto je zakucalo na moje prozore. Danas je najduzi dan, najkraca noc... Noc u kojoj jos uvijek vjerujem u snove, noc u kojoj jos uvijek pronalazim nade da ces ostati pored mene...Makar i tako, ponekad samo i na daljinu... Pa to je jedino sto trazim od tebe, da te nosim u mislima, u srcu...
Otvaram skoljku uspomena i spremam te u nju poput bisera na ogrlici zivota... Osvijetlio si moje snove, zamaglio moje dane, navukao koprenu boli name.U prolazu trazeci strast nasao si nevinost koju nisi prepoznao... Zenu punu neuslisenih zelja kao dijete zeljno igre. Darivao si mi igracke, uzimao ih ponovno iz ruke... Bila sam tvoja marioneta... Harlekin u ruci sudbine... Nisi prepoznao istinu u moru laznih dodira... Sum svemira bez odjeka. More je ukralo moje nezasticene latice stvarnosti... Mili, nisam zivjela u tvojoj prici...
"Tebe je lako voljeti... pogadati sne... i nikom nije bilo lakse reci ... Volim te..."
Drhtajem ceznje okrecem stranice proslosti. Slovo se razliva u kapi suze... Okrutnom rukom gasis plamen moje zelje."..Budi tu... Tu pored mene...Trebam te..."..
Jos uvijek te volim Jube...
