petak, 13.04.2007.
Komadic noci razara mi dusu. Nesanica budi nova jutra boli. Tu si pored mene, ali ne samnom. Bol jos jace razljeva otrov tijelom. Povukao si svoje sate pisanja na neka druga polja, sa nekim drugim zamagljenim dusama boli...Ja sjedim i brojim sekunde postojanja...satovi se nizu u ogrlicu jos jednog uzaludnog cekanja... Znam, sve znam... Zatvorena sam na ulazu u tvoje carstvo zudi.. odbacena sa praga strasti... Ne, ja nisam vise ona koja razara tvoje misli.. ona na ciji dolazak plesu leptirici u tebi... Cekam, kao sto sam navikla cekati godinama.. Ja sam strpljiva..ja sam otvorena rana zeljna tvog pogleda. Nocas ce oci zatvoriti jos jednu tamu u meni.. Nocas ce jaukati zaboravljeni dodiri i zeljeti probuditi uspomenu na tvoje tijelo... Ja jos uvijek sanjam... Ja se jos uvijek nadam tvom povratku..
13.04.2007. u 21:18 •
0 Komentara •
Print •
#
srijeda, 04.04.2007.
Dragi moj
Da, dragi…Jos uvijek si mi drag, jos uvijek te volim..iako me ubijas, dovodis do ”sloma”…
Zasto?...Zasto?...Zasto mi to radis?...
Sta sam ti uradila.?...Zar te ne smijem voljeti?..
Toliko te molim da mi barem prijatelj ostanes...
Zeljela sam da zauvijek ostanem tu ..u virtuali sa tobom..Ali TI me ne zelis vise..Nisam ja ta koja se skriva, koja bjezi..vec TI..Zasto ti je toliko tesko priznati…reci tako je…nasao sam drugu, ne trebas mi vise…Zasto zelis da ja ostanem kriva za sve?…Ali nemas pravo…Ja dokazujem da te volim…Pisem ti poruke, mail, pjesme…Onaj blog je nastao dok sam cekala na tebe…Da lakse izdrzim vrijeme u kojem nisi postojao…
Kazes da ga ne znas pronaci... Nije bitno, trebao je ostati moja tajna, moj poklon tebi…ali u boli..nisam ga uspjela dalje sakriti… Kazes da si tu na msn…da ali ne na ovom na kojem postojim ja…vec onom tvom drugom…Zato toliko osudujes mene, jer ti imas ”losu” savijest…
Zelim da zapamtis samo jedno…Bez obzira sto da uradis…neces mi izbrisati ”okus soli” sa usana…Zigosao si me njime…Rekla sam ti, nikad mi nitko nije otpjevao pjesmu…Nikad nitko nije proveo toliko vremena uz mene i rekao mi da me voli (makar bile i lazi)…Zivjela sam svaki trenutak sa tobom, osjecala radost, drhtaj tijela kad bih vidjela da si tu…Bol, kad te nije bilo…kad bi samo otisao bez rijeci.Bio si moja nada i moja patnja…Uvukao si se u moje postojanje…zar mislis da mozes samo tako nestati…Ne, zivis u meni..u svakom mom udahu, svakom snu, svakom pogledu…Umirem,ali ti ne umires u meni…Nestajem…ali ti neces nestati…Volim te…to mi ne mozes oduzeti…
Mozda jednom, mozda jednom kad budes sam..kad budes samo sa svojim mislima..pokuca sjecanje na mene u njima…Ne mogu vjerovati da si bio toliko sati uz mene..bez da sam ti nesto znacila…barem malo…Ali i to je mnogo za mene, onu koju ”svi vole”-kako ti kazes, a nitko nije iskreno voljeo…
Nadam se da ces ovo procitati…Nadam se da ces razumijeti…Znaj, zelim biti sa tobom..samo ako me ti zelis…Ne mogu te tjerati da me volis, kad me ne mozes voljeti…Ne mogu te imati ovdije ako ti ne dodes i zelis biti…A toliko sam se veselila tebi…Vjerovala tvojim rijecima…Zeljela imati svaki trenutak ispunjen tobom…Nista mi ne bi bilo tesko..da si ti uz mene…Sad, poput prosjaka lutam ulicama, pognute glave i sa suzama…Rusim se..nije mi dobro…tuga me gusi…Ali…
Ne boj se..nikada ne bih uradila nista sto bi te dovelo u nezgodnu situaciju, nikada ne bih narusavala tvoj dom, tvoju familiju…Naucila sam voljeti za dvoje…to je moja sudbina….Sjecam se tvojih rijeci ”Volio sam i bio voljen”…Ja samo volim…
Ako mislis da te ne smijem voljeti, reci, dodi…sakrit cu moju ljubav, samo da si tu…pored mene..
Samo da te ponekad mogu vidjeti, cuti…zar trazim previse?...Samo trunku tvog zivota u virtuali…Molim te..Pokloni mi barem jedan dan…samo jedan dan…Volim te…Zelim te…
Mislima te milujem u snu.
Igrom nasih tijela u sumraku
Razigranih ljubavlju...
Oprosti mi, zaboravih bol
Goreci na tvojoj vatri
Opecenih osjecaja
Jauci su zanijemili.
04.04.2007. u 21:21 •
0 Komentara •
Print •
#
