Mysteriet
srijeda, 21.03.2007.
Arsen Dedic - Okus soli
Rijeci su se zauvijek upile u moje sjecanje... Poklon koji mi nitko do tada nije dao...
Otpjevao pjesmu.
Okovala sam se uz More... Zadrzali me kristalici soli na usni... Dopustih da se poput uljeza usuljas u moje misli, da razaras mojim snovima... Danas mi je tesko pogledati nova jutra. Ispustila sam vrpcu koja bi me vratila natrag iz labirinta osjecaja... Ne poznajem vise tu koja nosi moje ime, koja je posustala... Jer ja ne posustajem... Tko je ta koja ima oblik moga lika.?..Cije su to oci plasnog Bambia koje me gledaju kroz koprenu suza..?. Cije se to tijelo grci na podovima mog zivota, preslabo za nove borbe..?..Ne, to nisam ja... Ja ne posustajem...
nedjelja, 18.03.2007.
Tesko podnosim dane, borim se sa "svojim" avetima i puzem za njegovom sjenom i dalje...
Ne znam sto reci, do nisam sretna... ne poznajem se vise... Unistila sam ono najljepse u sebi, osmijeh...
Nemam snage pisati duga pisma... nemam snage koncentrirati se vise za nista ...
lutam, bjezim i padam... no nedam se... Zelim naprijed a jos me drze okovi njegovog lika... Zatocena sam u vlastitoj tamnici zabluda..
Ne pisi mi.. ne trazim objasnjenja.. samo se javi, da znam da si dobro... Zivot je labirint... mozda se pronademo jednom u njemu..
Znam, mozda se nadam previse...
srijeda, 14.03.2007.
Zivot je poput nekog labirinta, ja sam se izgubila u mom.Trazila sam toliko malo... Mozda previse za nekog... Samo trunku ljubavi... Samo mrvicu sa necijeg stola... Ne, nisam bila toga vrijedna, cak niti te male mrve koju ionako bacaju sa stola. Da znas kako boli to saznanje... Da znas kako me boli to da sam pokusala biti netko drugi (tu sa tobom)... Ne, mozda je bolje da nestanem u pocetku, dok jos mogu povuci svoje ranjeno tijelo, dok jos mogu skupiti snage da pokusam krenuti dalje u neko novo jutro... Neko jutro u kojem cu biti sama no`donekle cijela... Raspala sam se u tisucu komadica... Svaki komadic me pece i njegovi rubovi me zare... Molim Bogove da cuju moje vapaje, no ostaje samo tisina, samo prezir nekog navlacim molitvama...
Zaboravi da sam postojala... Zaboravi da postojim tu negdje, jer ja nisam ono sto tebi treba... Ostavi me da pokusam zivjeti u bajci... Ostavi me da se pokusam jos uvijek nadati... Ostavi me da pokusam sabrati komadice boli i sastavim novi zivot... Kako?... Ne znam niti sama... ALI MORAM... Moram pokusati koraknuti onaj korak koji me vodi od ponora... Moram pokusati naci ono sto mi nedostaje.. Topla rijec, bez pogleda na moje tijelo, bez dodira... Samo rijec utjehe, rijec prijatelja...
Zelim ti srecu... Zelim ti mnoga suncana jutra... Putevi su nam se dotakli na cas... Ja nastavljam svojim sama...
Ne zamjeri mi... Ja sam lutalica koji luta za njegovim tragom... Ja sam otrovana dusa lizuci kapljice sa njegove ruke... Vjerovala sam previse... Bojim se novih lazi... Oprosti mi...
Sretno kroz zivot...
