Mysteriet
utorak, 12.02.2008.
Jedini... Nocas si pisao sa mojom sjenom, pricao zeni koju ne zelis.. zvao si je " ljubavi "...
Jedini... Nocas sam bila otok u tvojoj masti, i jedinstvena u svojoj zelji...
Pokusavam pronaci razlog zasto vise volis pisati sa "praznim" prozorom..?..U cemu je car skrivenih lica i vatra praznih odaja ispod pokrivaca... Pokusavam cuti sapat tvog glasa u noci koji mi toliko znaci...
Drhtaj strune koji nije bio upucen meni... Sum tvojih uzdaha i pokreti tijela..
Najdrazi, oprosti lopovu koji krade tvoje vrijeme od drugih zena... Oprosti skitnici koji na sve nacine pokusava biti tvoja sjena... Oprosti, da te ne mogu napustiti...
subota, 09.02.2008.
"Suze su mi ispunile oči i svim sam se silama trudila suzdržati od plača. Vozeći se kući čvrsto sam stiskala volan i nervozno promatrala gradsku gužvu, najgore vrijeme, vraćala sam se kući kad i većina zaposlenih građana. Pala mi je na pamet ideja da stisnem gas i pobjegnem van grada, da se vozim i vozim, dok muzika trešti, i odem daleko..."... Bijeg... bijeg od sadasnjosti, od suza... bjeg od osjecaja sto se lome u meni... Bijeg od nemoci... Bijeg od same sebe... Prestala sam gledati TV, citati knjige... Prestala sam udisati zivot..
Hodam praznim stepenistem... Nije me sram... Zasto??... Zar imati ranu na dusi mora biti sramota..? Zar dusa i tijelo nisu jedinka.. Sjedim u stolici nasuprot zgodnog psihologa... Pricam... Placem... Smijem se.. Pokusavam u jednom dahu reci sve... a onda tisina... duga tisina koju paraju samo jecaji... Zelim biti ja... Zelim biti ponovno ona stara "ja"... Pogledao me... Pomisli, kaze... ruke i noge su ti slomljene... a zelis potrcati... pokusavas, ali ne pokreces se... ne mozes... Naravno, kako da pokrenes slomljene noge i ruke... to je isto... Zelis, a ne mozes... Znala sam da je u pravu... Ne bojim se pokazati osjecaje... znam, uspijeti cu... samo mi treba vremena... jos samo malo... vec sam se uspijela odvojiti od dna... plivam prema suncu... odjekuju rijeci.."htjela si moju dusu"... Ne... Ne... Ne...
Samo svojom vlastitom voljom mozes nastaviti putem kojim si nekada hodala... Putem u kojem koraci nisu boljeli..
- Odlazim... pokusavam sakupiti kristalice stvarnosti i pronaci san na postelji..Umorna sam od rasutih osjecaja na pragu noci...
Oh... Boze... uvijek kada si mi najvise potreban ti me odbacujes...Tvoju dusu Jube nikada nisam zeljela... najvise me boli ta pomisao... to da me ne razumijes...
Zasto mi je vazno tvoje misljenje, kada ja za tebe nisam vrijedna niti ... niti... uh, oprosti mi... napustiti cu svoje mjesto... prestati cu biti tvoja sjena...
Ostavit cu te u svojim mislima... u proslosti... dovoljno je prolivenih suza..
Oh, moja Jube... zasto si me toliko omrznuo... zasto ??... zasto??...
Znam, voljela sam te previse... (platonska je ljubav najjaca)... Ostani u mom svijetu molim te... Ostani i ostvi ponekad trag svoje sadasnjosti... zar trazim previse??..
Ponovno pisem rijeci koje nece doprijeti do tebe..
