Cpt. Insane-o Vas poziva da sudjelujete u stvaranju naslovnice bloga. Sve što trebate je pokazati malo kreativnosti u vandaliziranju Oka koje vas vreba. Predložak mozete skinuti ovdje (click). Radove šaljite na causenad[AT]gmail[DOT]com Uz vrijedne nagrade pobjednik dobiva i link na svoj blog. To je ujedno i moja cool lista

Filip je ovotjedni pobjednik za najbolji dizajn. Jednostavno me oduševio svojom crtačkom vještinom.Rad mu je inspiran mojim zadnjim postom (Pionirska posla) pa sam malo i subjektivan al moj je blog i mogu radit što hoću. Filip za sebe kaže da je srednjoškolac koji voli Bonu i da je siguran da i Bono voli njega. Za nagradu nažalost ne dobiva ništa zbog komentara da mi je blog "interaktivan koliko i dječja slikovnica".

srijeda, 28.06.2006.

Priča o izumitelju kompića

Izumitelj kompića (eng. computer, hrv. računalo, njem. kompjuta) je dijete hrvatskih iseljenika u SAD-u, John Kompich. Rođen u Pittsburghu 1945., John je od najranije mladosti bio bistro i znatiželjno dijete. Nisu ga zanimale ni cure, ni cuga, ni frendovi, samo matematika. Negdje oko 20-e godine počinje si sve više i više postavljati pitanje “Zakej nemrem brže računati? ZAKEJ?!”
To ga je počelo izluđivati, te John u svojoj garaži uspijeva izumiti kompić koji naziva Vila Velebita RX03.
U to vrijeme dečko njegove sestre (Beyonce Kompich) je bio tada nepoznati Steve Jobs.
Pod okriljem noći Steve krade Johnov izum te ga naziva Macintosh i osniva Apple Comp.
Zbog teškog šoka i frustracije John Kompich polako počinje gubiti razum te završava u ludnici vidno poremećen.
Bolnički izvještaji iz tog vremena govore kako su doktori nerijetko znali zateći jadnog Johna kako po zidovima svoje sobe vlastitim fekalijama ispisuje riječ “ZAKEJ”
Nakon 12 godina u zatočeništvu John Kompich bježi iz ludnice i tu mu se gubi svaki trag.
Navodno je viđen kako na dokovima Marseillea sudjeluje u ilegalnim borbama noževima sa afričkim mornarima. Priča kaže da ga zovu Fast Hand Johny.
Genijalac koji je bio na tragu Nikole Tesle, Isaaca Newtona i lika koji je izumio “talijanku” (frizuru); potonuo je pod težinom vlastitog ludila i nesvakidašnje želje za bržim računanjem.
Sljedeći put kada čujete šum vjetra, buku automobila, žubor potočića ili topot konja; zastanite i bolje poslušajte. Čuti ćete kako poput nekog šapata
John Kompich tiho pita: zakej, zakej, zakej...

Razmišljanja o ptičjoj gripi

Gledajući na problem ptičje gripe i famozni hrvatski model njenog suzbijanja (eutanazija sve peradi u krugu od 20km od žarišta) zaključio sam da je pristup toj problematici potpuno kriv.

Bolest je potekla iz neprijateljske nam Azije, navodo je nastala zbog promiskuiteta u životinjskom carstvu. Priča ide da su se fukali Majmun i Kokoš dok je Panda to sve gledao a poslije im se i pridružio. Onda je Zeus kaznio Kokoš sa gripom, Pandu sa skorim izumiranjem a Majmuna, koji je tvrdio da ga je Koka navukla, je nagradio sa neobičnim oblikom spolovila koji se danas naziva banana. Tu su teoriju iznjeli znanstvenici, točnije onaj dio koji ne vjeruje Darwinu nego višoj sili, kreacionisti.

Cilj ovog paklenog plana je spriječiti dolazak ptica selica u ove krajeva. Za sve vas koji mislite da će nas spasit jedna velika mreža, razapeta od Alpa preko Karpata pa do Grčke, moram vam poručiti da je taj plan jako neozbiljan i djetinjast (mrežu nemreš razvuć do neba, ptica je samo preleti). Rješenje se nalazi u jednostavnom okretanju magnetskog polja Zemlje po kojem se orijentiraju ptice prilikom migracija.

Magnetsko polje Zemlje postoji zbog jezge koje je u sredini kruta a izvana je tekućina koja se rotira. Tekući dio jezgre je nestabilan i može uzrokovati okretanje magnetskog polja Zemlje. Zadnje se okretanje polja dogodilo prije 800 000 godina i nastalo je prirodnim putem. Za iniciranje ovakvog okretanja potrebno je fizički udariti Zemlju ili poremetiti tok tekuće jezgre. Par nuklearki bi to sredilo.

Posljedica okretanja Zemljinog polja su mnoge izgubljene ptice na putu u toplije krajeve. Ptice će zabrijat i vjerojatno završit na polovima gdje će smrznute čekat bolje dane kad nađemo lijek za gripu. Jedina negativna nuspojava, okretanja Zemljinog magnetskog polja je puno izgubljenih izviđača koji psuju svoj kompas što ne radi.

ponedjeljak, 26.06.2006.

Znojem protiv kapitalizma

U ovim ljetnim danima žege često se susrećemo sa znojnim pazusima. Po ovakvim temperaturama znojenje je neizbježno, a osoba koja ima naglašene znojne mrlje u tramvaju nerijetko je etiketirana kao nekulturna i izložena podrugivanju.

No istina je malo drugačija. Malo ljudi zna da često pranje nije europski običaj nego je donešen iz neprijateljske nam Azije. U srednjem vjeku crkva je osuđivala svako pranje češće nego tad uobičajenih 2 puta godišnje. Kupanje se smatralo poganskim običajem i vjerovalo se da tjelo stvara zaštitni sloj od bolesti koji se pranjem uklanjao.

Kad se sve to promjenilo?
Pa sa razvojem prljavog kapitalizma naravno! U periodu od 1910-1920 američka industrija oglašavanja inicirala je kampanju u kojoj su potrošačima stvorili strah i nervozu od znoja i mirisa kojeg on nosi. Znoj je postao sociološka bolest, a jedini lijek je potrošačko ludilo.

Danas ,100 godina poslije, stanje je poražavajuće:
Industrija higijenskih proizvoda zarađuje na nama 100 milijardi dolara godišnje. Amerika je tako nisko spala da se neki amerikanci navodno peru i više od 3 puta tjedno!!! Okoliš je uništen zbog sadržaja dezedoransa i anti-perspiranta koji uklanjaju tu umjetno stvorenu "bolest".

I tu se vraćamo na osobu koja smrdi u tramvaju sa početka priče. Hrabri pojedinci među nama odupiru se poganskom, neprirodnom aktu pranja. To je bunt protiv kapitalističke mašine i potošačkog društva. I zato kada do vas dopre miris znoja znajte da je to miris slobode i borbe protiv opresije (opresije koja nadilazi čak i višestoljetnu mađarizaciju).Da, odite do tog izopćenika i recite mu da se divite njegovoj hrabrosti. Potapšite ga po ramenu i recite da ste zahvalni.
"Da, kužim ja tebe zašto se ne pereš! Pusti ti budale koje ti se smiju! Znam ja da to nije znak nekulture nego borba za Zemlju i našu djecu."

Lijek za rak (a i sidu)

Svi se pitaju kad će više taj lijek za rak (a i sidu). Trust mozgova sa ovog bloga je našao odgovor.
Tajna je u kombinaciji bolesti.
Ako imaš rak; uštrcaš si sidu; rak i sida se počnu šorati. Zatim si daš koleru koja nabrijava fajt, te to dovede do međusobnog uništenja raka i side. Koleru isereš za par dana. Ova ekipa u Africi koja ima problema sa sidom neka si uštrca nešto kancerogeno (može azbest) i evo raka, već je tu. Njima kolera nikada nije bila problem, popiti će malo one žute fekalne vodice iz potoka pored kolibe.
I evo ga, svi zdravi i prpošni kao Mary Poppins. Nevjerovatno kako se znanstvenici nisu ovoga prije sjetili. Koji debili!

Olio testicado

Ili mast jaja. Supstanca koja se nakuplja između bedara i testisa u muškaraca svih dobi, rasa i građe. Vrlo specifičnog mirisa, visoke viskoznosti, te prema najnovijim istraživanjima kemijski vrlo stabilna, "mast jaja" je našla mnogo primjena u visokotehnološkim pogonima razvijenih svjetskih kompanija. Problem je u tome što iste zadovoljavaju svoju neutaživu glad za kako je zovu, "masnim zlatom" na krajnje nemoralan način preko ilegalnih kanala. Naime, takve tvrtke šalju u zabačene djelove Kine, Vijetnama, Malezije te ostalih zemalja sa slabom ili nikakvom zdravstvenom zaštitom neku vrstu M.A.S.H.-a. I to kakvog! U tim se pogonima smrti sa unutarnje strane bedara odraslih muškaraca i dječaka koji misle da se cijepe protiv malarije, struže ta neprocijenjiva supstanca. Kao što znamo, ona je krucijalna za normalan život čovjeka. Takva nekontrolirana ekstrakcija će dovesti do smrti muškaraca u takvim sredinama, te naravno društvenog kolapsa. Zar nismo ništa naučili? Kada sam porazgovarao o tom problemu s prijateljem Bojanom on je odmahnuo glavom i rekao: "Pa kaj onda, oni i tak nemaju šanse. Osim toga, jesi probo šnicle? Kaj misliš od čeg su tak sočni?", i namigne. "Eh moj Bojane", mislio sam u sebi, "nisi ti kriv. Ovaj svijet.........suviše je opor". Ali šnicli su bili božanstveni.

nedjelja, 25.06.2006.

Dentalni terorizam

Zubi? S njima je sve jebeno dok se ne pokvare, ispadnu ili slome. Ovaj put ću se posebno osvrnuti na ovu posljednu situaciju, kada se slomi zub.
Malo ljudi zna za eksperimente koje su razvijali ruski znanstvenici za vrijeme hladnog rata, a koji su uključivali uporabu zubi kao biološkog oružja.
Rusi su koristili svoju kontrolu nad velikim istočno-europskim žitnim bazenom da bi u brašno stavljali nano robote. Ti nano roboti su se nakon jedenja zadržavali u ustima i samo čekali da se slomi zub. Nakon toga nano robot je na svoja leđa stavljao taj komadić zuba i otfuravao ga drito u želudac.
Tu počinje pizdarija za domaćina. Nano robot u kontaktu sa želučanom kiselinom od tog komadića zuba stvara čeljust sa kompletnim zubalom i jezikom.
Smisao tog oružja je bio da zubi daju naredbe domaćinu. Ako ne ispuniš naredbu, zubalo počinje gristi želučanu stijenku što dovodi do neizdržive boli i na kraju moraš popustiti i napraviti nešto u stilu ubijanja nedužnih civila.
Ako imaš fakat visoku toleranciju na bol, tada zubi više ne grizu nego ti ne daju spavati tako da cijelu noć nešto bezveze pričaju.
Tome su i najjači podlegli.
Sljedeći put kad vam se okrhne zub, što prije ga iserite, a analni otvor premažite rakijom.

Bubble boyz

Slušaj;
Imaš bubble. Opna mu je od materijala koji ćemo tek razvit (i dobit Nobelovu). Imaš nutra svoju mikroklimu i monitoring svih vitalnih funkcija. Možeš podešavat smjesu plinova koje dišeš i sve.
E sad, ideja je da se u slijedećih 100 godina izgradi infrastruktura koja će bit bubble friendly. Znači, krečeš se po žljebovima na sadašnjem "nogostupu". Neće više bit autoceste, podzemne, busevi i tramvaji. Imaš samo bubble-streamove u koje uđeš i furaju te velikim brzinama. Auti će bit stvar prošlosti kao i smrdljivi tramvaji. To će riješit probleme zagađivanja kao i trošenja neobnovljivih izvora energije.

Problem socializacije u bubble društvu;
I nije baš problem ko što na prvi pogled izgleda. Imaš hatch-eve s kojima se možeš spojit s drugim bubbleom/ima što će pružiti nebrojene mogućnosti socijalnog kontakta. Nećeš rijetko vidjet u parkiću dva dockana bubblea zatamnjenih opni. Ideš naprimjer van. Subota je. Pitaš se kak će stat tolko ljudi u disco ili birc, bubble zauzima dosta mjesta. Stvar je u nivoima. Na ulazu imaš rampe koje te dižu i bacaju na vrh hrpe (kao da istreseš hrpu pingpong loptica u kantu ili ko lotto kuglice u bubnju). Isto tak imaš u sredini prostora contact-sphere. To je veliki bubble na koji se mugu spojit puno osobnih bubbleova. Ljudi izlaze iz svojih i ulaze u svijet potpuno riješen fizičkih distinkcija (kao prije 100 godina, npr. 2006-e).

NoEMO zone

I tak...skupio sam trust mozgova koji će vam iznijeti neke nove i revolucionarne teorije i zamisli o poboljšanju kvalitete života. Primjetio sam da ima previše EMO (emotivnih) blogova i idu mi na kurac. Ja cu na problematiku gledati s tehničke i isključivo praktične strane.