Cpt. Insane-o Vas poziva da sudjelujete u stvaranju naslovnice bloga. Sve što trebate je pokazati malo kreativnosti u vandaliziranju Oka koje vas vreba. Predložak mozete skinuti ovdje (click). Radove šaljite na causenad[AT]gmail[DOT]com Uz vrijedne nagrade pobjednik dobiva i link na svoj blog. To je ujedno i moja cool lista

Filip je ovotjedni pobjednik za najbolji dizajn. Jednostavno me oduševio svojom crtačkom vještinom.Rad mu je inspiran mojim zadnjim postom (Pionirska posla) pa sam malo i subjektivan al moj je blog i mogu radit što hoću. Filip za sebe kaže da je srednjoškolac koji voli Bonu i da je siguran da i Bono voli njega. Za nagradu nažalost ne dobiva ništa zbog komentara da mi je blog "interaktivan koliko i dječja slikovnica".

subota, 15.07.2006.

Step by step

U malom selu u centralnoj Španjolskoj 1950. rođen je Raoul "El Chupacabra" Suarez.
Dugačak 38 cm i težak 3,5 kg ničim se nije izdvajao od ostale novorođene djece u tom siromašnom španjolskom seocetu. U 2. godini života njegovi roditelji primjećuju neuobičajeno visoku pokretljivost zglobova na nogama. Mali Raoul se zabavljao tako da je unedogled po cijeli dan vrtio stopala; radeći sa njima zamišljene krugove po zraku. Njegov otac Julio jednom je prilikom izmjerio čak 198 okretaja u minuti. Raoul je postao seoska atrakcija, te je na sajmovima tako zarađivao za odjeću i knjige potrebne za školu, zabavljajući začuđene mještane. Do škole je imao 59 kilometara . Zbog pokretljivosti zglobova u školu je znao stići za 2 sata, čime je nadmašio i neke od najbržih konja u svome kraju.

Da bi pobjegao gladi i siromaštvu; malog Raoula su roditelji tjerali da se školuje za tada vrlo cijenjeno zanimanje zlatara-filigrana.
Raoul je vrijedno učio za taj posao sve do jednog posebnog dana.
Tog posebnog dana ljeta 1962. Raoul je u seoskoj birtiji na crno-bijelom tv-u vidio najboljeg plesača step-a na svijetu kako svojim potkovanim cipelama proizvodi najčarobnije zvukove koje je ikad čuo. Taj plesač je bio dijete hrvatskih iseljenika u SAD-u, John Stepich. Tog dana Raoul je shvatio.
Prestar da se igra a premlad da radi, Raoul je odabrao step. Sam sebi je napravio prve step cipele, i po cijele dane i noći vježbao i ispunjavao selo sa reskim zveckanjem. Seljani; nepovjerljivi kakvi jesu prema novotarijama, optužuju Raoula da je vražji sluga i da po noći siše krv njihovim kozama. Otuda i nadimak “El Chupacabra”.

Raoul je bio prisiljen otići iz sela. Odlazi u Madrid te tamo upisuje step akademiju, gdje se vrlo brzo izdvaja kao najveći talent. Ubrzo postaje jedna od najsjajnijih svjetskih step zvijezda. Španjolska ga je obožavala.Bio je nacionalni junak. Imao je sve; slavu, novce, lake žene, brkove i brze aute. Jedan mladić koji ga je vidio kaže da je jecao od užitka dok je Raoula gledao kako pleše.

Prostodušnog Raoula to nije promijenilo. Sve što je htio je biti bolji od Johna Stepicha, svoga idola. Odlučio je da će na Svjetskom prvenstvu u stepu u Venezueli pokušati izvesti potez koji čak ni legendarni Stepich nije uspio. Potez se zvao step-by-step-gonna-get-to-you-girl.
Te sparne večeri u Venezueli, Raoul je samouvjereno izašao na pozornicu. Krenula je glazba a publika je osjećala da će se desiti nešto posebno. Raoul je zavrtio bokovima, zavitlao stopalima ali izdala ga je prokleta zdjelica. Zdjelica je od neprirodnog trenja pukla. Raoul nije uspio izvesti step-by-step-gonna-get-to-you-girl. Odnešen je na nosilima sa suzama u očima. Prokleta zdjelica!!!

U Španjolskoj su zastave bile na pola koplja dok se oporavljao u bolnici.
Nacija je tugovala. Znalo se da više nikada neće moći plesati step. Nakon otpuštanja iz bolnice Raoul tužan i poremećen zbog gubitka najveće ljubavi bježi iz Španjolske. Svaki trag mu se gubi. Navodno je viđen na dokovima Šangaja kako obučen u ženu pleše za afričke mornare. Pleše, ali ne step.
Step nikad više.

subota, 08.07.2006.

Monkey business

Sredina je 1942. godine. Pedesetak kilometara južno od Osake nalazi se laboratorij. Službeno je sagrađen radi ispitivanja lijekova na životinjama. Tamo je zaposleno oko šezdeset ljudi, od kojih su njih petnaest najbolji Japanski stručnjaci na polju kemije, veterine i molekularne biologije. Već je pri završetku radova krajem 1941. kompleks izazvao kontroverze u javnosti. Postavljalo se pitanje zašto je jedan civilni objekt opasan betonskim zidom visokim šest metara. Zato jer je “furakato” ili rugoba, kako su ga mještani iz obližnjih sela pogrdno zvali bio supertajni pogon proizvodnje biološkog oružja.
Tamo se među ostalima razrađivala ideja genijalnog profesora etike i velikog vizionara, profesora Okabe. On je zamislio vojsku treniranih životinja. Kada se majmun Elvis oslobodio iz kaveza, čuvaru iz pojasa uzeo uzi, ubio čistačicu i čuvara, odlučeno je da će to biti majmuni.

Počeli su fizički treninzi koji će potrajati šest mjeseci. Rođena je specijalna postrojba MKY-173. Kada su završili treninzi bilo je vrijeme za prvi test. Svi majmuni, na čelu sa vođom, karizmatičnim Elvisom jedva su čekali da krenu u akciju. Pušteni su u zatvor sa ratnim zarobljenicima i.....nisu htjeli ubijati. Kada je to vidio Elvis uzeo je nož i zaklao sve zatvorenike, ispuštajući pritom jezive krikove. Kada je bio gotov porezao se po prsima, bacio nož i zaplakao. “Da,sjećam se kao danas. Bilo je užasno. Još uvijek me noću bude ti krikovi. Tog dana sam......tog sam dana odrastao” kaže Odu koji je tada bio devetnaestogodišnji vozač u japanskoj vojsci.

Trebalo je djelovati brzo. Problem je rješen izumom tablete koju su majmunima stavljali u sok. Ona im je brisala osjećaj samilosti i pretvarala ih u strojeve za ubijanje. Neki su prijavili nuspojave poput paranoje i živčanosti. Elvis je znao popušit i do tri kutije dnevno.

Majmuni su sudjelovali u nekim od najbrutalnijih japanskih vojnih akcija, kao i u masovnim silovanjima kineskih žena. Oko kraja rata gubi im se svaki trag, ali o njihovom djelovanju svjedočit će još generacije.

petak, 07.07.2006.

Pronađen praotac suvremenog Čovjeka!

Nova otkrića na polju antropologije dala su revolucionarna saznanja o razvoju čovjeka. Uspon ljudske vrste počinje prije 100 000 godina. Upravo iz tog vremena su i kosti muškarca nađenog na jugu Francuske za kojeg se vjeruje da je prvi moderan čovjek. Ime mu je Bobo.


Bobo je bio tipičan Homo sapiens u lovačko-sakupljčkom plemenu ali je imao opsesivnu želju za mekom kožom na rukama. Ta opsesija je bila i glavni pokretač njegove metamorfoze i uzdizanja na višu razinu svijesti. Odkad je Bobo otkrio da fizički rad (točnije lupanje kamena od tvrđi kamen) šteti njegovim rukama počeo ga je izbjegavati i pronalazio nova oruđa i oružja sve u svrhu zadržavanja podatnih ruku. Jednom je prilikom traganja za mamutom upotrebio štap da bi razmazo mamutov izmet. Taj je incident izazvao ljutnju njegovog brata Arga i ostalih lovaca koji su svježinu mamutog izmeta utvrđivali tradicionalnim valjanjem govana kroz prste. Ubrzo je Bobo otkrio da mamutova posteljica namazana na ruke štiti kožu i daje koži toliko željenu hidrataciju.

Bobo-u se dodjeljuje i titula prvog crtača po špiljama. Naime jednom je prilikom mazanja ruku krvavom posteljicom Bobo obrisao krvave ruke od zidove špilje. Otkrio je da može crtati po zidovima. Nedugo nakon toga se proglasio umjetnikom, zatvorio u špilju i šarao po zidovima samo da ne ide u lov. Ubrzo je pleme prihvatilo Bobo-a kakav je, unatoč protivljenju njegovog brata Arga (Arg se protivio i hodanju na dvije noge tvrdeći da je to samo prolazan trend). Bobo se uspeo na hijerarhijski vrh plemena.

Zbog visokog položaja i božanstvene mekoće ruku Bobo je bio popularan među ženama i imao je puno djece. Tako je raširio svoje gene svijetom i uz genijalnu domišljatost prenijeo na nas i opsesiju za mekim rukama. Arg se skupinom istomišljenika odvojio od plemena i krenuo na istok. Vjeruje se da je su oni jedina živa bića koja su pod vodstvom Arg-a napravili evolucijski korak nazad i da su preci azijskih tapira.

Priča o Bobo-u mogla bi ujediniti znanost i vjeru ako se potvrdi da je Bobo biblijski Adam. Istraživanja su pokazala da se u Knjizi Postanka slova B i O najčešće pojavljuju (treće slovo na top listi je G). Upravo slova B i O tvore riječ Bobo. Slučajnost? Ne za švicarskog D.J.-a (popularnog u 90-tima) koji se odlučio nazvati po utemeljitelju vrste, Bobo-u.