U ovim ljetnim danima žege često se susrećemo sa znojnim pazusima. Po ovakvim temperaturama znojenje je neizbježno, a osoba koja ima naglašene znojne mrlje u tramvaju nerijetko je etiketirana kao nekulturna i izložena podrugivanju.
No istina je malo drugačija. Malo ljudi zna da često pranje nije europski običaj nego je donešen iz neprijateljske nam Azije. U srednjem vjeku crkva je osuđivala svako pranje češće nego tad uobičajenih 2 puta godišnje. Kupanje se smatralo poganskim običajem i vjerovalo se da tjelo stvara zaštitni sloj od bolesti koji se pranjem uklanjao.
Kad se sve to promjenilo?
Pa sa razvojem prljavog kapitalizma naravno! U periodu od 1910-1920 američka industrija oglašavanja inicirala je kampanju u kojoj su potrošačima stvorili strah i nervozu od znoja i mirisa kojeg on nosi. Znoj je postao sociološka bolest, a jedini lijek je potrošačko ludilo.
Danas ,100 godina poslije, stanje je poražavajuće:
Industrija higijenskih proizvoda zarađuje na nama 100 milijardi dolara godišnje. Amerika je tako nisko spala da se neki amerikanci navodno peru i više od 3 puta tjedno!!! Okoliš je uništen zbog sadržaja dezedoransa i anti-perspiranta koji uklanjaju tu umjetno stvorenu "bolest".
I tu se vraćamo na osobu koja smrdi u tramvaju sa početka priče. Hrabri pojedinci među nama odupiru se poganskom, neprirodnom aktu pranja. To je bunt protiv kapitalističke mašine i potošačkog društva. I zato kada do vas dopre miris znoja znajte da je to miris slobode i borbe protiv opresije (opresije koja nadilazi čak i višestoljetnu mađarizaciju).Da, odite do tog izopćenika i recite mu da se divite njegovoj hrabrosti. Potapšite ga po ramenu i recite da ste zahvalni.
"Da, kužim ja tebe zašto se ne pereš! Pusti ti budale koje ti se smiju! Znam ja da to nije znak nekulture nego borba za Zemlju i našu djecu."
Post je objavljen 26.06.2006. u 22:54 sati.