Zapisivač
31.08.2012., petak
Kad krajem kolovoza počnu kapati prve kiše, u njihovu se tihom i nenametljivom tonu pojavi zov Zapisivača.
Ne sjećam se kada se prvi put pojavio taj lik iz začarane bilježnice, ali kad sam ga zatekla, bio je već davni stanovnik svih mojih stranica. Samo je mijenjao taktiku i vrijeme pojavljivanja. Katkad malo zametne trag, utihne, zaspi između redaka ili se pritaji u mojim mislima.
Jednom sam Zapisivaču rekla neka me ostavi na miru, neka se odseli s mojih stranica i prestane me uznemiravati. Baš me briga što šapuće kiša ili kakva je jeka vjetra. Dosadilo mi je osluškivati sjetu koja na me vreba iz prikrajka i onda je još promatrati kako se magličasto provlači kroz riječi.
Zapisivač, lukavac, sjedne mi na rame i mudruje, podvaljuje mi misli, nagovara me da zapisujem.
S vremena na vrijeme pokušavala sam mu pobjeći. No on se uvijek iznova pojavi niotkuda. Zaiskri iz jutarnje rose, namigne sa zvjezdanog neba, zagrli me morskim valom. Bezbroj je načina i bezbroj mjesta na kojima smo se susretali.
Posljednjeg kolovoškog jutra u slutnji nadolazeće kiše odao se zvonkim smijehom iz kestenove krošnje. I riječi su mi se jednostavno potkrale. Iz navike koja pripada plemenu Zapisivača.
|
- 13:47 -
Komentari (14) -
Isprintaj -
#
Stranica koju je teško čitati
29.08.2012., srijeda
Kad sam kao srednjoškolka zapisivala svoja razmišljanja u dnevnik, poslije sam s vremena na vrijeme zavirivala u taj rokovnik da bih se prisjetila nekih trenutaka, osoba i događaja. Budući da je to bilo vrijeme mog izrazitog buntovništva u odnosu na svijet odraslih, ali i prema mnogočemu još, našlo se u tim tekstovima različitih pisanih akrobacija.
Nekoliko godina kasnije, neke su mi situacije bile smiješne, neke sam procijenila mnogo bezazlenijima nego što su mi se činile u vrijeme kad sam o njima pisala, a neke zapise nije bilo ugodno čitati čak i s vremenskim odmakom.
Večeras sam slušala što je na televiziji govorio Frane Lučić. Neposredno nakon toga otvorila sam stranicu svog internetskog dnevnika. Onu na kojoj se nalazi zapis o kornatskoj tragediji.
Pet godina poslije odaje se počast žrtvama. Pa neka se i političari prigodničarski oglase i fotografiraju.
Zavirujući na stranicu svog zapisa, nisam se mogla othrvati pitanjima. Što se promijenilo nakon svih tih godina? Što je učinio hrvatski državni vrh? Je li veća sigurnost? Ima li manje požara? Imaju li vatrogasci bolju opremu? U kakvim uvjetima radi GSS?
U postu koji sam tad napisala osvrnula sam se na činjenicu da je Vlada RH obnavljala svoj vozni park. Bilo je važnije potrošiti novac na brze automobile nego ga uložiti u službe koje su zadužene za sigurnost i spašavanje života. Bila je to godina 2007.
Godine 2012. čitam na internetu tekst objavljen prošlog mjeseca: Na pomolu je još jedan veliki korupcijski skandal. Na netransparentan način, mimo javnog natječaja, Ministarstvo obrane potrošilo je gotovo 500 milijuna kuna poreznih obveznika. Nemam želje tragati za ostalim sličnim tekstovima o tome što se čini s novcem poreznih obveznika.
Mediji svakodnevno izvještavaju o zastrašujućim požarima na obali i otocima. Kad je riječ o vatrogascima i opremi koju imaju – o tome se malo govori. I bojim se da nema poboljšanja.
GSS-ovci se i dalje snalaze kako znaju i umiju jer oni su "dobrovoljna i neprofitna humanitarna služba javnog karaktera". Besplatno, 24 sata, svih dana u godini.
Spominjao se 2007. i laboratorij za kultiviranje kože i činjenica da je "šest godina u osnivanju" te da je nedostajalo novca za početak njegova rada. Je li taj laboratorij danas otvoren ili se još uvijek nešto čeka?
Je li današnja situacija u Hrvatskoj po mnogočemu bolja nego što je to bila prije pet godina?
Riječ je o stranici koju je teško čitati, čak i s vremenskim odmakom.
|
- 21:29 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
Svjecki blogeri
26.08.2012., nedjelja
Znate li vi koji su to svjetski poznati blogeri (ili najpoznatiji svjetski blogeri) koji pišu o turizmu? Moram priznati da nisam upućena, ali zaintrigiralo me nešto zbog čega sam pokušala pronaći odgovor na spomenuto pitanje. Koji su to svjetski putnici čiji su blogovi tako čitani, informativni, pouzdani i korisni za putnike namjernike?
U traganju za odgovorom najprije sam naišla na tekst koji je objavio britanski Telegraph i u njemu se nalaze adrese određenih blogova posvećenih putovanju, ali pokazalo se da je tekst još iz 2008. pa neki blogovi više nisu aktivni.
Usmjerila sam potragu na godinu 2012. da bih došla do najnovijih informacija. I što sam otkrila? Čitav niz blogerskih servisa na kojima postoje blogovi posvećeni putovanjima. Pojedine turističke agencije na svojim stranicama nude pisanje blogova. Postoje blogovi posvećeni pojedinim zemljama ili gradovima:Travel Blogs about Argentina, Travel Blogs about Laos, Travel Blogs about Paris...
I sad se već pitate – kojeg to bloga istražujem?
Pa, pročitala sam da će naš ministar turizma od sljedeće godine angažirati i neke od svjetski poznatih blogera koji pišu o turizmu, a u planu je i viralna marketing kampanja (riječ je o neformalnoj komunikaciji na online mjestima masovnog okupljanja korisnika).
Za taj će se blogerski posao izdvojiti 200 000 eura. Valjda zato što su euri – angažirat će blogere iz drugih zemalja. Da je hrvatska valuta, možda bi ministar angažirao hrvatske blogere. Ali, tko može bolje pisati o hrvatskoj turističkoj ponudi, o našim gradovima, selima, malim mjestima, otocima, planinama, ravnicama... tko to može bolje od jednog stranog blogera?
Osim što bi se sumnjalo u objektivnost hrvatskih blogera (realna je opasnost da bi samo u superlativima pisali o hrvatskoj turističkoj ponudi), postoji i sumnja da bi mogli bezočno lagati i podvaljivati – samo da privuku turiste. Izmišljati nepostojeća mjesta i ljepote u Hrvatskoj.
Jednako tako, ne mogu hrvatski blogeri pisati o tome na hrvatskom jeziku, tko će to čitati? Strani turisti ne znaju naš jezik, a hrvatski su blogeri prilično neuk puk, ne znaju strane jezike da bi mogli pisati za strance ili, nedajbože, prevoditi s hrvatskog na strane jezike.
Zato je, razumljivo, ministar Ostojić odlučio angažirati svjetski poznate blogere. Očito je upućen koji su to. Platit će im u eurima, da netko ne bi rekao da je to – hrvatski novac. A tko je hrvatskim blogerima kriv što nisu – svjecki, ne znaju ni svoj jezik, a kamoli svjecke.
|
- 20:30 -
Komentari (22) -
Isprintaj -
#
Zidić spoznaje
23.08.2012., četvrtak
Postoje oni trenuci u kojima uporno pokušavam doći do nekog odgovora, zaključka, poučka, rješenja kakve magareće dvojbe ili Sfingine zagonetke. Sve uzalud. Što jače napinjem moždane vijuge, to su slabije šanse da dođem do rezultata.
Zatim blagonaklono popustim samoj sebi. Prestanem. Pospremim stvari u kutijicu i ostavim je na sigurno mjesto. Baš kao što dijete posprema svoje igračke. Nakon toga nastavljam odrastati.
Odraslo se odijevam, odraslo se ponašam, odraslo idem na posao, odraslo plaćam račune, odraslo se brinem...
Povremeno pomislim na kutijicu.
A onda, jednoga dana odgovor dođe i sam. Ali ne za vrijeme rasprave o dijalektičkom materijalizmu, ne u trenutku čitanja Temeljne metafizičke misli heraklitovske filozofije, nego na jednom običnom zidiću toplom od ljeta dok poput djeteta zamahujem nogama jer ne mogu dosegnuti tlo.
Udahnem mirise noći pomiješane sa smijehom i notama. Tada se sjetim odgovora. Svog odgovora iz kutijice. I nasmiješim se zvijezdama. Zajedno osluškujemo svemir...
|
- 20:12 -
Komentari (16) -
Isprintaj -
#
|
