< kolovoz, 2012 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
kontemplacije




Arhiv




Poveznice...
alkion
annaboni
aquaria
boccaccio
brod u boci
catcher
čiovka
dinaja
ed hunter
espadrila
ely
e.p.
fanny
foto brlje
fra gavun
freestyler
greentea
gustirna
justawoman
koraljka
mela
metamorfoza
morska zvijezda
odmak
pametni zub
pegy
pjaceta
plavozeleni
plokmin
primakka
pubertetica
putopis
shadow of soul
simple minds
slavonchica
sredovječni
tražeći sebe
trill
uspomena
vacaguare
valcer
viviana
žubor vode
wall
walkingcloud
012station



Napomena: neke slike objavljene uz postove našla sam na Webu; naveden je izvor ili je sama slika link do stranice s koje je preuzeta. Prepozna li tko svoje djelo,
neka zna da ga ne prisvajam i ne podmećem kao svoje.


Copyright © Big Blue




free hit counter javascript

Jure Kaštelan

Volio bih da me voliš

Volio bih da me voliš
da budem cvijet u tvojoj kosi.
Ako si noć, ja ću biti zora
i bljesak svjetlosti u rosi.

Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor, i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.






Zapisivač

31.08.2012., petak

Kad krajem kolovoza počnu kapati prve kiše, u njihovu se tihom i nenametljivom tonu pojavi zov Zapisivača.
Ne sjećam se kada se prvi put pojavio taj lik iz začarane bilježnice, ali kad sam ga zatekla, bio je već davni stanovnik svih mojih stranica. Samo je mijenjao taktiku i vrijeme pojavljivanja. Katkad malo zametne trag, utihne, zaspi između redaka ili se pritaji u mojim mislima.

Jednom sam Zapisivaču rekla neka me ostavi na miru, neka se odseli s mojih stranica i prestane me uznemiravati. Baš me briga što šapuće kiša ili kakva je jeka vjetra. Dosadilo mi je osluškivati sjetu koja na me vreba iz prikrajka i onda je još promatrati kako se magličasto provlači kroz riječi.

Zapisivač, lukavac, sjedne mi na rame i mudruje, podvaljuje mi misli, nagovara me da zapisujem.
S vremena na vrijeme pokušavala sam mu pobjeći. No on se uvijek iznova pojavi niotkuda. Zaiskri iz jutarnje rose, namigne sa zvjezdanog neba, zagrli me morskim valom. Bezbroj je načina i bezbroj mjesta na kojima smo se susretali.

Posljednjeg kolovoškog jutra u slutnji nadolazeće kiše odao se zvonkim smijehom iz kestenove krošnje. I riječi su mi se jednostavno potkrale. Iz navike koja pripada plemenu Zapisivača.

- 13:47 - Komentari (14) - Isprintaj - #