< kolovoz, 2012 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
kontemplacije




Arhiv




Poveznice...
alkion
annaboni
aquaria
boccaccio
brod u boci
catcher
čiovka
dinaja
ed hunter
espadrila
ely
e.p.
fanny
foto brlje
fra gavun
freestyler
greentea
gustirna
justawoman
koraljka
mela
metamorfoza
morska zvijezda
odmak
pametni zub
pegy
pjaceta
plavozeleni
plokmin
primakka
pubertetica
putopis
shadow of soul
simple minds
slavonchica
sredovječni
tražeći sebe
trill
uspomena
vacaguare
valcer
viviana
žubor vode
wall
walkingcloud
012station



Napomena: neke slike objavljene uz postove našla sam na Webu; naveden je izvor ili je sama slika link do stranice s koje je preuzeta. Prepozna li tko svoje djelo,
neka zna da ga ne prisvajam i ne podmećem kao svoje.


Copyright © Big Blue




free hit counter javascript

Jure Kaštelan

Volio bih da me voliš

Volio bih da me voliš
da budem cvijet u tvojoj kosi.
Ako si noć, ja ću biti zora
i bljesak svjetlosti u rosi.

Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor, i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.






Zidić spoznaje

23.08.2012., četvrtak


Postoje oni trenuci u kojima uporno pokušavam doći do nekog odgovora, zaključka, poučka, rješenja kakve magareće dvojbe ili Sfingine zagonetke. Sve uzalud. Što jače napinjem moždane vijuge, to su slabije šanse da dođem do rezultata.

Zatim blagonaklono popustim samoj sebi. Prestanem. Pospremim stvari u kutijicu i ostavim je na sigurno mjesto. Baš kao što dijete posprema svoje igračke. Nakon toga nastavljam odrastati.

Odraslo se odijevam, odraslo se ponašam, odraslo idem na posao, odraslo plaćam račune, odraslo se brinem...
Povremeno pomislim na kutijicu.

A onda, jednoga dana odgovor dođe i sam. Ali ne za vrijeme rasprave o dijalektičkom materijalizmu, ne u trenutku čitanja Temeljne metafizičke misli heraklitovske filozofije, nego na jednom običnom zidiću toplom od ljeta dok poput djeteta zamahujem nogama jer ne mogu dosegnuti tlo.

Udahnem mirise noći pomiješane sa smijehom i notama. Tada se sjetim odgovora. Svog odgovora iz kutijice. I nasmiješim se zvijezdama. Zajedno osluškujemo svemir...

- 20:12 - Komentari (16) - Isprintaj - #