Kad sam kao srednjoškolka zapisivala svoja razmišljanja u dnevnik, poslije sam s vremena na vrijeme zavirivala u taj rokovnik da bih se prisjetila nekih trenutaka, osoba i događaja. Budući da je to bilo vrijeme mog izrazitog buntovništva u odnosu na svijet odraslih, ali i prema mnogočemu još, našlo se u tim tekstovima različitih pisanih akrobacija.
Nekoliko godina kasnije, neke su mi situacije bile smiješne, neke sam procijenila mnogo bezazlenijima nego što su mi se činile u vrijeme kad sam o njima pisala, a neke zapise nije bilo ugodno čitati čak i s vremenskim odmakom.
Večeras sam slušala što je na televiziji govorio Frane Lučić. Neposredno nakon toga otvorila sam stranicu svog internetskog dnevnika. Onu na kojoj se nalazi zapis o kornatskoj tragediji.
Pet godina poslije odaje se počast žrtvama. Pa neka se i političari prigodničarski oglase i fotografiraju.
Zavirujući na stranicu svog zapisa, nisam se mogla othrvati pitanjima. Što se promijenilo nakon svih tih godina? Što je učinio hrvatski državni vrh? Je li veća sigurnost? Ima li manje požara? Imaju li vatrogasci bolju opremu? U kakvim uvjetima radi GSS?
U postu koji sam tad napisala osvrnula sam se na činjenicu da je Vlada RH obnavljala svoj vozni park. Bilo je važnije potrošiti novac na brze automobile nego ga uložiti u službe koje su zadužene za sigurnost i spašavanje života. Bila je to godina 2007.
Godine 2012. čitam na internetu tekst objavljen prošlog mjeseca: Na pomolu je još jedan veliki korupcijski skandal. Na netransparentan način, mimo javnog natječaja, Ministarstvo obrane potrošilo je gotovo 500 milijuna kuna poreznih obveznika. Nemam želje tragati za ostalim sličnim tekstovima o tome što se čini s novcem poreznih obveznika.
Mediji svakodnevno izvještavaju o zastrašujućim požarima na obali i otocima. Kad je riječ o vatrogascima i opremi koju imaju – o tome se malo govori. I bojim se da nema poboljšanja.
GSS-ovci se i dalje snalaze kako znaju i umiju jer oni su "dobrovoljna i neprofitna humanitarna služba javnog karaktera". Besplatno, 24 sata, svih dana u godini.
Spominjao se 2007. i laboratorij za kultiviranje kože i činjenica da je "šest godina u osnivanju" te da je nedostajalo novca za početak njegova rada. Je li taj laboratorij danas otvoren ili se još uvijek nešto čeka?
Je li današnja situacija u Hrvatskoj po mnogočemu bolja nego što je to bila prije pet godina?
Riječ je o stranici koju je teško čitati, čak i s vremenskim odmakom.
Post je objavljen 29.08.2012. u 21:29 sati.