< veljača, 2012 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29        

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
kontemplacije




Arhiv




Poveznice...
alkion
annaboni
aquaria
boccaccio
brod u boci
catcher
čiovka
dinaja
ed hunter
espadrila
ely
e.p.
fanny
foto brlje
fra gavun
freestyler
greentea
gustirna
justawoman
koraljka
mela
metamorfoza
morska zvijezda
odmak
pametni zub
pegy
pjaceta
plavozeleni
plokmin
primakka
pubertetica
putopis
shadow of soul
simple minds
slavonchica
sredovječni
tražeći sebe
trill
uspomena
vacaguare
valcer
viviana
žubor vode
wall
walkingcloud
012station



Napomena: neke slike objavljene uz postove našla sam na Webu; naveden je izvor ili je sama slika link do stranice s koje je preuzeta. Prepozna li tko svoje djelo,
neka zna da ga ne prisvajam i ne podmećem kao svoje.


Copyright © Big Blue




free hit counter javascript

Jure Kaštelan

Volio bih da me voliš

Volio bih da me voliš
da budem cvijet u tvojoj kosi.
Ako si noć, ja ću biti zora
i bljesak svjetlosti u rosi.

Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor, i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.






Ispod maske

20.02.2012., ponedjeljak

Osluškivala sam malo što se ovih dana govori o maškarama. Osim onih priča o tradiciji maskiranja i folklornim elementima, još mi se nešto uvuklo u misli.

Maskiranje je od početka čovjekovih početaka prošlo kroz brojna razdoblja i bilo motivirano raznim razlozima – magijskim, religijskim, socijalnim... U nizu stoljeća, povijesnih zbivanja i prekretnica, jedno je uvijek ostalo isto: potreba za maskom.

U onom prvobitnom obrednom maškaranju, skriven iza maske, čovjek se stapao s prirodom. Postajao je dijelom njezina mističnog svijeta. Maska mu je davala osjećaj moći jer sudjeluje u magičnom ritualu tjeranja zlih sila zime i dozivanja dobrih duhova proljeća.

I danas, podsjećajući se na te davne obrede, čovjek pod maskom može jednostavno prepustiti svoje tijelo ritmovima zvona, udaraljki, glazbe, neobuzdanu plesu. I ne opterećuje se drugim stvarima, ljudima, događajima, uživa u sebi i u danom trenutku. Osjeća onaj iskonski dio sebe.

Maska pruža mogućnost da se nesputano izrazi, da oživotvori onaj dio svog unutarnjeg svijeta koji počesto ostaje potisnut u vrtlogu svakodnevnih stvari kojima smo svi zaokupljeni. Stiješnjeni smo u procjepima između onoga tko smo i što želimo i koječega što su nas naučili da "tako treba biti".

Upravo zbog takvih procjepa maska je dobila i druga obilježja. Postala je varka. Krinka. Obrazina. Trajno se nastanila na mnoga ljudska lica. Zbog onoga "što se očekuje", "što će drugi reći" ili "što će svijet misliti" navučene su krinke. Važno je održati privid, lakše je iznevjeriti sebe nego druge. Zatočenici privida neprestano tragaju za novom krinkom, vrte se u svom kameleonskom krugu.

Zato svaka maska ima dva lica. Jedno koje otkriva, oslobađa i vraća nas vlastitoj prirodi i drugo koje sakriva, obmanjuje i stvara privid. Koje ćemo odabrati, ovisi samo o nama, a to je ono što se najčešće zaboravlja.

- 08:55 - Komentari (7) - Isprintaj - #