< veljača, 2012 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29        

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
kontemplacije




Arhiv




Poveznice...
alkion
annaboni
aquaria
boccaccio
brod u boci
catcher
čiovka
dinaja
ed hunter
espadrila
ely
e.p.
fanny
foto brlje
fra gavun
freestyler
greentea
gustirna
justawoman
koraljka
mela
metamorfoza
morska zvijezda
odmak
pametni zub
pegy
pjaceta
plavozeleni
plokmin
primakka
pubertetica
putopis
shadow of soul
simple minds
slavonchica
sredovječni
tražeći sebe
trill
uspomena
vacaguare
valcer
viviana
žubor vode
wall
walkingcloud
012station



Napomena: neke slike objavljene uz postove našla sam na Webu; naveden je izvor ili je sama slika link do stranice s koje je preuzeta. Prepozna li tko svoje djelo,
neka zna da ga ne prisvajam i ne podmećem kao svoje.


Copyright © Big Blue




free hit counter javascript

Jure Kaštelan

Volio bih da me voliš

Volio bih da me voliš
da budem cvijet u tvojoj kosi.
Ako si noć, ja ću biti zora
i bljesak svjetlosti u rosi.

Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor, i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.






Istina o malom zeki

08.02.2012., srijeda

Opet će sniježiti, kažu. U moja najranija sjećanja utisnut je osjećaj radosti čim bi počeo padati snijeg. Tako je ostalo do danas. Osim što je svaka pahuljica pravo malo remek-djelo Majke Prirode, snijeg svemu daje neku posebnu mekoću i tišinu. Kao da svijet postane nježniji i pitomiji, osobito noću kad se pod svjetlima ulične lampe zaigra mnoštvo bijelih zvjezdica.

Ipak, imam i jednog demončića iz djetinjstva, koji se probudi valjda svaki put kad snijeg prekrije brijeg. Neizbježna mi je asocijacija na dječju pjesmicu s kojom nikako nisam mogla na zelenu granu. Cijelog mi je djetinjstva ostala u pamćenju zbog svog tužnog sadržaja. A duboko sam uvjerena da dječje pjesmice ne bi trebale biti tužne.

Početak je baš idiličan: "U jednoj zimskoj noći/tam gdje je visok brijeg/smrznuo se potočić/i pokrio ga snijeg." Lijepa zimska sličica. Nakon toga dolazi onaj poznati tužni dio.

Zeko traži potok. I ne samo to. Nije to samo zeko. To je mali zeko koji "potok traži svud" i još mu to "tišti grud". Pa se ti sad nemoj rastužiti zbog zeke koji je malen i toliko žalostan! U sljedećoj strofi taj osjećaj samo raste jer zeko plače i "žali srcem svim".

I nije nimalo utješno (a vjerojatno je trebalo biti) to što se na kraju doznaje da "možda laste slijedi on/u dalek južni kraj." S lastama bi se trebao vratiti i potok. Ali to je samo možda na kraju. No ja sam cjepidlaka i meni to nije bilo dovoljno. Zeko treba biti sretan.

Nikako se nisam mogla pomiriti s tim završetkom. I sve donedavno ta mi je pjesmica bila sinonim za žalosnog i usamljenog malog zeku zbog kojeg se tako lako rastužiti. Valjda sam se oduvijek previše uživljavala u sudbine najrazličitijih likova o kojima su ispjevane pjesme i ispričane priče. I dan-danas ne bih se mogla osloboditi tog čuvstva izazvanog zekinom sudbinom da napokon nisam otkrila završetak koji je dobila njegova priča.

Tko god se toga sjetio, hvala mu što je vratio radost u pjesmicu kojoj pripada zasluženo mjesto u škrinjici djetinjstva:

I onda prođe zima
i snijeg se otopi
vratio se potočić
i zeko sretan bi.


Sad znam da je zeko dobro. cerek

Zeko i potočić - sretan završetak



- 09:31 - Komentari (23) - Isprintaj - #