Japanska priča potječe iz godine 1924. i govori o sveučilišnom profesoru koji je imao ljubimca – psa po imenu Hachiko. Budući da je svakog dana putovao na posao, pas bi ga pratio na željezničku postaju, a tamo ga je i dočekivao kad se poslije posla vraćao kući. No jednoga dana profesor je na radnome mjestu doživio moždani udar i nije se vratio kući. Od toga dana pas je sljedećih devet godina (sve dok nije uginuo) svakodnevno u isto vrijeme dolazio na tu istu željezničku postaju i očekivao povratak svog vlasnika... Priča se kasnije pročula i Hachiko je postao poznat diljem Japana, a i šire.

Istraživačka ekipa smještena na Antarktici ima i pse, haskije koji im pomažu dok se u istraživačkim pohodima probijaju po snijegu i ledu. Za brigu o psima zadužen je Jerry. Prigodom jednog istraživačkog pothvata na koji je pošao jedan znanstvenik u pratnji Jerryja i pasa, dogodila im se nesreća, a potom i oluja iz koje su ih izvukli i spasili upravo psi. Zbog nastalih okolnosti istraživači su morali biti evakuirani. Nakon toga trebalo se vratiti po pse, no vremenski uvjeti nisu dopuštali. Da skratim priču, psi su mjesecima ostali sami. Uspjeli su se osloboditi i preživjeti (svi osim jednoga) u nevjerojatnim uvjetima, a Jerry nije odustajao od nauma da se vrati po njih (iako su svi to smatrali suludim pothvatom), a na kraju mu je uspjelo. Susret sa psima – i cijela ta priča o njihovoj nevjerojatnoj izdržljivosti, snalažljivosti i odanosti – snažna je i vrlo dirljiva.