. . .

22.04.2008., utorak

"Prevoditelji"

19.04.2008., subota

Traganje za informacijama, raznim vrstama tekstova i ostalim sadržajima koji se mogu pronaći u bespućima interneta, osim prednosti, krije i mnoge zamke za one koji nekritički pristupaju pronađenim podacima, ne provjeravaju, ne uspoređuju, nego ih prihvaćaju zdravo za gotovo i smatraju da je to točno samim time što je - na internetu. Budući da volim poeziju, često tragam i za tekstovima pjesama. To nije nepoznanica onima koji već duže vrijeme posjećuju moj blog. Čitajući te zapise, koje su marljivi korisnici prepisali iz kakve pjesničke zbirke ili udžbenika, često primjećujem pogreške nastale nepažljivim prepisivanjem ili jednostavno – nebrigom. Tako se jedna pjesma može pronaći u nekoliko inačica. Na jednoj internetskoj stranici u tekstu Krležine Čežnje piše: Ispovjedili bismo mu sve što leži u nama, a na drugoj: Ispovjedili bismo mu sve što leži na nama. Osim što nije svejedno leži li tkogod na nama ili je u nama (ili je to možda uzročno-posljedična veza ako je na nama da bi bio u nama), problem je što ljudi po svojoj volji mijenjaju književni tekst. Ako se takvo posrtanje događa u objavama tekstova na internetu, pomislio bi čovjek da se izdavačima pjesničkih zbirki takve neozbiljnosti ipak ne događaju; barem ne one u kojima se mijenjaju riječi i(ili) smisao pjesme, ako se već i dogodi kakva tiskarska pogreška. No očito je i to zabluda. Ne samo da se događa slučajno, nego se neki očito namjerno i olako upuštaju u "prevođenje" i prepravljanje književnomjetničkih ostvarenja. Nažalost, ima mnogo primjera. Matoševa Utjeha kose u jednoj knjizi počinje stihom: Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu., a u drugoj: Gledo sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu. Čitatelj bi trebao biti istraživač pa odgonetnuti što je točno Matoš napisao. A možda izdavači imaju plemenitu namjeru, oni zapravo žele potaknuti čitatelja na istraživanje! Poigravanja nisu pošteđene ni Vidrićeve pjesme. U jednom izdanju Pejzaž II. sadrži stih: "Tko mi to kaza?" - viknuh, a u drugom izdanju taj stih glasi: "Tko mi to kaže?" - viknuh. Netko je valjda odlučio da aorist treba zamijeniti prezentom, tko zna zašto... Još jedan "blistav" primjer nalazi se u Pupačićevoj pjesmi Zaljubljen u ljubav. "Problematična" je strofa: Nju, u čijim se kosama migoljila magla, nju, čiji je vrat skladni snop sita, čiji je hod šetnja paprati. Pogađate? "Botaničari" često skladni snop sita mijenjaju u skladni snop žita. Tko je još čuo za rastreseni sit?! I koga briga za činjenicu da ta biljka raste u podneblju iz kojeg je potekao Pupačić!? Šteta je samo što se nitko ne brine za takve mutacije književnih tekstova. Imaju izdavači i većih briga, a ni "prevoditelji" nemaju lak zadatak, pa treba popraviti sve te "pogreške"! Čudi me samo kako se još nitko nije sjetio "prevesti" Ujevića: Uhapšen u svojoj magli, zakopčan u svojem mraku, svako svojoj zvijezdi nagli, svojoj ruži, svojem maku.

- 12:34 - Komentari (27) - Isprintaj - #

Frekvencija koja (ne) umara

16.04.2008., srijeda

Harač na bosanskim cestama

13.04.2008., nedjelja

Za ugođaj: Pročitah jučer članak o bosanskim doživljajima Nikoline Pišek. Putujući prema Mostaru (u koji je, kako kaže, već kasnila), malo je jače pritisnula papučicu gasa pa ju je negdje u blizini Jajca zaustavila policija i kaznila zbog prebrze vožnje. Što je sasvim u redu. I to je primjer koji pokazuje kako stvari trebaju funkcionirati. Za učinjeni prekršaj svatko treba biti kažnjen, bez obzira na to tko je, čime se bavi i kamo ide. Ipak, nešto je vrlo neobično u cijeloj toj priči. Nikako mi nije jasno kako je na cesti u okolici Jajca uspjela postići brzinu od 150 km/h. Ili su diljem Bosne već iznikle moderne autoceste poput onih njemačkih na kojima nema ograničenja brzine? Pa, možda i jesu. Prošlo je već dosta vremena od mog proputovanja tim krajevima, preko Banjaluke i Jajca. Sjećanje me prilično dobro služi pa znam kakve su ceste, stoga mi brzina od 150 km/h zvuči kao kakav filmski trik. Ali, dobro, što ja znam, tko zna za kakve su vratolomije sposobni neki vozači. Ako su se u međuvremenu i sagradile te superbrze ceste, jedna je činjenica ostala nepromijenjena. Policijske patrole imaju svoje omiljeno područje na kojem kažnjavaju prebrze vozače. Ili da napišem "prebrze"? Naime, te su njihove spravice za mjerenje brzine, blago rečeno, čudne. Prolazila sam onuda još u vrijeme kad su se na cesti mogla sresti SFOR-ova vozila. Zbog zavojite ceste i oštećena asfalta jednostavno nije moguće postići brzinu zavidno veću od dopuštene. U jednom trenutku, na dijelu puta između Jajca i Donjeg Vakufa, vozač koji je dolazio iz suprotnog smjera blicanjem nas je upozorio da je u blizini policija. Brzina je bila ograničena na 60 km/h. Ubrzo ugledamo kako s ruba ceste pred nas istrčava policajac koji nas zaustavlja. Tvrdi da smo vozili 62 km/h. Objašnjavamo da smo vidjeli prometni znak i da je to samo malo iznad dopuštene brzine. Ali ne! Očito smo pogrešno shvatili. Uvjerava nas da su bila dva znaka i da je ta brzina dopuštena samo za SFOR-ova vozila, a za obične je smrtnike brzina kretanja 50 km/h. I što sad? Nevjerica. Vidjeli smo prometni znak. Znamo da nas je jedan vozač upozorio na blizinu policijske patrole, ali policajac ima svoju priču. Usput doziva kolegu koji je smješten na strateškom mjestu – u grmlju. Pa će nam on pokazati što je zabilježeno na spravici za mjerenje brzine, jer - nema sumnje, prebrzo smo vozili. Dolazi naš junak iz zasjede i pokazuje. Ali što to pokazuje? 72 km/h. Iako tu prestaje sva logika, mi nemamo izbora. Ili ćemo odmah platiti ili će nam uzeti dokumente i odvesti nas u policijsku postaju. Kadija te tuži, kadija ti sudi. Šuti i plati. Iako su te situacije katkad zaista sumnjive, nema prigovora. Pogotovo ako je gospođa Pišek izvodila vratolomije i na nekom dijelu ceste i uspjela postići toliku brzinu. Svakome po zasluzi.

- 12:30 - Komentari (28) - Isprintaj - #

Žuto-zeleno

11.04.2008., petak

Ovo je tek toliko da pokažem konkurenciji.

- 19:09 - Komentari (26) - Isprintaj - #

Ukratko

06.04.2008., nedjelja

Vrijeme uvijek učini svoje...

- 23:54 - Komentari (38) - Isprintaj - #

Kulturno-prosvitna aktivnost

01.04.2008., utorak

PULJO: (Sjedne za stol.) Evo, evo, drugovi, odma', vrag odnija i prišu! Drugovi i drugarice! Otvaram sastanak Mjesnog aktiva Narodnog fronta i predlažem ovi dnevni red. Prvo bi bilo, kako da kažem, kulturno-prosvitna aktivnost u našem selu. A drugo razno. Usvaja li se? PETI SELJAK: Pa si nas za to zva! Aj' lipo u božju strinu, ti i kultura i prosvita! ČETVRTI SELJAK: Šta će nama ta kreketačina! Stavi ti na dnevni red da se nabavi, metnimo li, mehanizacija i motorizacija, a ne da se tute ubijamo od posla. (Ivo Brešan: Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja) Na sličan način, dok se mi tute ubijamo od posla, u našem se selu priprema predstava. Kulturno-prosvitna aktivnost dolaska...znate već...Đure. Đure Grma. Bit će to predstava za deset! Najviše me zanima jedan prizor... Kad Đuri uruče darak. Reprint Hrvojeva misala. Nadam se da će u tom trenutku fotografi biti u blizini. I netko tko će dotičnome uspjeti objasniti što je Hrvojev misal. Najpoznatija je minijatura iz tog misala ona koja prikazuje hercega Hrvoja Vukčića Hrvatinića na konju: Kažu da nakon tog posjeta više ništa neće biti isto. Ne znam odnosi li se to i na Hrvojev misal. Možda će i minijatura izgledati ovako: Zašto?

- 21:21 - Komentari (37) - Isprintaj - #