Marketing
Harač na bosanskim cestama
Za ugođaj:
Pročitah jučer članak o bosanskim doživljajima Nikoline Pišek. Putujući prema Mostaru (u koji je, kako kaže, već kasnila), malo je jače pritisnula papučicu gasa pa ju je negdje u blizini Jajca zaustavila policija i kaznila zbog prebrze vožnje. 
Što je sasvim u redu. I to je primjer koji pokazuje kako stvari trebaju funkcionirati. Za učinjeni prekršaj svatko treba biti kažnjen, bez obzira na to tko je, čime se bavi i kamo ide. 
Ipak, nešto je vrlo neobično u cijeloj toj priči. Nikako mi nije jasno kako je na cesti u okolici Jajca uspjela postići brzinu od 150 km/h. 
Ili su diljem Bosne već iznikle moderne autoceste poput onih njemačkih na kojima nema ograničenja brzine? 
Pa, možda i jesu. Prošlo je već dosta vremena od mog proputovanja tim krajevima, preko Banjaluke i Jajca. Sjećanje me prilično dobro služi pa znam kakve su ceste, stoga mi brzina od 150 km/h zvuči kao kakav filmski trik. Ali, dobro, što ja znam, tko zna za kakve su vratolomije sposobni neki vozači. 
Ako su se u međuvremenu i sagradile te superbrze ceste, jedna je činjenica ostala nepromijenjena. Policijske patrole imaju svoje omiljeno područje na kojem kažnjavaju prebrze vozače. Ili da napišem "prebrze"? Naime, te su njihove spravice za mjerenje brzine, blago rečeno, čudne. 
Prolazila sam onuda još u vrijeme kad su se na cesti mogla sresti SFOR-ova vozila. Zbog zavojite ceste i oštećena asfalta jednostavno nije moguće postići brzinu zavidno veću od dopuštene. U jednom trenutku, na dijelu puta između Jajca i Donjeg Vakufa, vozač koji je dolazio iz suprotnog smjera blicanjem nas je upozorio da je u blizini policija. Brzina je bila ograničena na 60 km/h. Ubrzo ugledamo kako s ruba ceste pred nas istrčava policajac koji nas zaustavlja. 
Tvrdi da smo vozili 62 km/h. Objašnjavamo da smo vidjeli prometni znak i da je to samo malo iznad dopuštene brzine. Ali ne! Očito smo pogrešno shvatili. Uvjerava nas da su bila dva znaka i da je ta brzina dopuštena samo za SFOR-ova vozila, a za obične je smrtnike brzina kretanja 50 km/h. I što sad? Nevjerica. Vidjeli smo prometni znak. Znamo da nas je jedan vozač upozorio na blizinu policijske patrole, ali policajac ima svoju priču. 
Usput doziva kolegu koji je smješten na strateškom mjestu – u grmlju. 
Pa će nam on pokazati što je zabilježeno na spravici za mjerenje brzine, jer - nema sumnje, prebrzo smo vozili.
Dolazi naš junak iz zasjede i pokazuje. Ali što to pokazuje? 72 km/h. Iako tu prestaje sva logika, mi nemamo izbora. Ili ćemo odmah platiti ili će nam uzeti dokumente i odvesti nas u policijsku postaju. Kadija te tuži, kadija ti sudi. Šuti i plati. 
Iako su te situacije katkad zaista sumnjive, nema prigovora. Pogotovo ako je gospođa Pišek izvodila vratolomije i na nekom dijelu ceste i uspjela postići toliku brzinu. Svakome po zasluzi. 
Post je objavljen 13.04.2008. u 12:30 sati.