Marketing
"Prevoditelji"
Traganje za informacijama, raznim vrstama tekstova i ostalim sadržajima koji se mogu pronaći u bespućima interneta, osim prednosti, krije i mnoge zamke za one koji nekritički pristupaju pronađenim podacima, ne provjeravaju, ne uspoređuju, nego ih prihvaćaju zdravo za gotovo i smatraju da je to točno samim time što je - na internetu.
Budući da volim poeziju, često tragam i za tekstovima pjesama. To nije nepoznanica onima koji već duže vrijeme posjećuju moj blog. Čitajući te zapise, koje su marljivi korisnici prepisali iz kakve pjesničke zbirke ili udžbenika, često primjećujem pogreške nastale nepažljivim prepisivanjem ili jednostavno – nebrigom. Tako se jedna pjesma može pronaći u nekoliko inačica.
Na jednoj internetskoj stranici u tekstu Krležine Čežnje piše: Ispovjedili bismo mu sve što leži u nama, a na drugoj: Ispovjedili bismo mu sve što leži na nama.
Osim što nije svejedno leži li tkogod na nama ili je u nama (ili je to možda uzročno-posljedična veza ako je na nama da bi bio u nama)
, problem je što ljudi po svojoj volji mijenjaju književni tekst.
Ako se takvo posrtanje događa u objavama tekstova na internetu, pomislio bi čovjek da se izdavačima pjesničkih zbirki takve neozbiljnosti ipak ne događaju; barem ne one u kojima se mijenjaju riječi i(ili) smisao pjesme, ako se već i dogodi kakva tiskarska pogreška. No očito je i to zabluda. Ne samo da se događa slučajno, nego se neki očito namjerno i olako upuštaju u "prevođenje" i prepravljanje književnomjetničkih ostvarenja.
Nažalost, ima mnogo primjera. Matoševa Utjeha kose u jednoj knjizi počinje stihom: Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu., a u drugoj: Gledo sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
Čitatelj bi trebao biti istraživač pa odgonetnuti što je točno Matoš napisao. A možda izdavači imaju plemenitu namjeru, oni zapravo žele potaknuti čitatelja na istraživanje!
Poigravanja nisu pošteđene ni Vidrićeve pjesme. U jednom izdanju Pejzaž II. sadrži stih: "Tko mi to kaza?" - viknuh, a u drugom izdanju taj stih glasi: "Tko mi to kaže?" - viknuh. Netko je valjda odlučio da aorist treba zamijeniti prezentom, tko zna zašto...
Još jedan "blistav" primjer nalazi se u Pupačićevoj pjesmi Zaljubljen u ljubav. "Problematična" je strofa:
Nju, u čijim se kosama
migoljila magla,
nju, čiji je vrat skladni snop sita,
čiji je hod šetnja paprati.
Pogađate? "Botaničari" često skladni snop sita mijenjaju u skladni snop žita. Tko je još čuo za rastreseni sit?! I koga briga za činjenicu da ta biljka raste u podneblju iz kojeg je potekao Pupačić!?
Šteta je samo što se nitko ne brine za takve mutacije književnih tekstova. Imaju izdavači i većih briga, a ni "prevoditelji" nemaju lak zadatak, pa treba popraviti sve te "pogreške"! Čudi me samo kako se još nitko nije sjetio "prevesti" Ujevića:
Uhapšen u svojoj magli,
zakopčan u svojem mraku,
svako svojoj zvijezdi nagli,
svojoj ruži, svojem maku.
Post je objavljen 19.04.2008. u 12:34 sati.