< veljača, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
kontemplacije




Arhiv




Poveznice...
alkion
annaboni
aquaria
boccaccio
brod u boci
catcher
čiovka
dinaja
ed hunter
espadrila
ely
e.p.
fanny
foto brlje
fra gavun
freestyler
greentea
gustirna
justawoman
koraljka
mela
metamorfoza
morska zvijezda
odmak
pametni zub
pegy
pjaceta
plavozeleni
plokmin
primakka
pubertetica
putopis
shadow of soul
simple minds
slavonchica
sredovječni
tražeći sebe
trill
uspomena
vacaguare
valcer
viviana
žubor vode
wall
walkingcloud
012station



Napomena: neke slike objavljene uz postove našla sam na Webu; naveden je izvor ili je sama slika link do stranice s koje je preuzeta. Prepozna li tko svoje djelo,
neka zna da ga ne prisvajam i ne podmećem kao svoje.


Copyright © Big Blue




free hit counter javascript

Jure Kaštelan

Volio bih da me voliš

Volio bih da me voliš
da budem cvijet u tvojoj kosi.
Ako si noć, ja ću biti zora
i bljesak svjetlosti u rosi.

Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor, i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.






Citat

10.02.2007., subota

Image Hosted by ImageShack.us


Danas neću pisati post na uobičajen način. Samo ću citirati dio iz knjige Žene koje trče s vukovima jer smo nakon prošlog posta u komentarima malo dotakli temu izbora (ne onih političkih). Ostalo prepuštam vama.
Dakle - izbor.

Najvažnije razlikovanje koje možemo provesti u toj stvari razlika je između stvari koje nas vabe i stvari koje nas dozivaju iz duše.
Evo kako to ide: zamislite švedski stol na kojem su izloženi tučeno vrhnje, losos, bejgli i roastbeef, voćna salata, zelene enchilade, riža, curry, jogurt i još mnoge, mnoge stvari na stolovima koji se prostiru jedan do drugoga. Zamislite da to sve pregledate i vidite određene stvari koje vas privlače. Kažete sami sebi: "Joj! Zbilja bih rado jedno od ovih, jedan taj i možda još malo od onoga."

Neke žene i muškarci sve svoje životne odluke donose na taj način. Oko nas se prostire svijet koji nas stalno doziva, koji se stalno uvlači u naše živote budeći i stvarajući apetite koji su bili posve maleni ili ih uopće nije bilo. Kod takvih izbora odlučujemo se za nešto jer nam slučajno leži pred nosom u tom trenutku. Nije to nužno ono što želimo, ali je zanimljivo, pa što dulje gledamo, to nas više privlači.

Kad smo povezani s instinktivnim sebstvom (...) onda umjesto toga da gledamo što nam je ponuđeno, kažemo same sebi: "Čega sam gladna?" Ne gledamo ništa izvan nas, nego uronimo u se i pitamo: "Za čime čeznem? Što sada želim?" Alternativna pitanja glase: "Za čime hlepim? Za čime žudim? Za čime patim?" A odgovor obično hitro dođe: "Joj, mislim da želim...znaš što bi uistinu bilo dobro, da ima malo ovoga ili onoga...a da, to je uistinu ono što želim."

Je li to ponuđeno na švedskom stolu? Možda jest, a možda nije. U većini slučajeva vjerojatno nije. Morat ćemo krenuti u potragu za time na neko vrijeme - kojiput i na znatno više vremena. No, na kraju ćemo to pronaći i bit će nam drago što smo ispitale naše dublje čežnje.


(Clarissa Pinkola Estes: Žene koje trče s vukovima)
- 14:50 - Komentari (21) - Isprintaj - #