Danas neću pisati post na uobičajen način. Samo ću citirati dio iz knjige Žene koje trče s vukovima jer smo nakon prošlog posta u komentarima malo dotakli temu izbora (ne onih političkih). Ostalo prepuštam vama.
Dakle - izbor.
Najvažnije razlikovanje koje možemo provesti u toj stvari razlika je između stvari koje nas vabe i stvari koje nas dozivaju iz duše.
Evo kako to ide: zamislite švedski stol na kojem su izloženi tučeno vrhnje, losos, bejgli i roastbeef, voćna salata, zelene enchilade, riža, curry, jogurt i još mnoge, mnoge stvari na stolovima koji se prostiru jedan do drugoga. Zamislite da to sve pregledate i vidite određene stvari koje vas privlače. Kažete sami sebi: "Joj! Zbilja bih rado jedno od ovih, jedan taj i možda još malo od onoga."
Neke žene i muškarci sve svoje životne odluke donose na taj način. Oko nas se prostire svijet koji nas stalno doziva, koji se stalno uvlači u naše živote budeći i stvarajući apetite koji su bili posve maleni ili ih uopće nije bilo. Kod takvih izbora odlučujemo se za nešto jer nam slučajno leži pred nosom u tom trenutku. Nije to nužno ono što želimo, ali je zanimljivo, pa što dulje gledamo, to nas više privlači.
Kad smo povezani s instinktivnim sebstvom (...) onda umjesto toga da gledamo što nam je ponuđeno, kažemo same sebi: "Čega sam gladna?" Ne gledamo ništa izvan nas, nego uronimo u se i pitamo: "Za čime čeznem? Što sada želim?" Alternativna pitanja glase: "Za čime hlepim? Za čime žudim? Za čime patim?" A odgovor obično hitro dođe: "Joj, mislim da želim...znaš što bi uistinu bilo dobro, da ima malo ovoga ili onoga...a da, to je uistinu ono što želim."
Je li to ponuđeno na švedskom stolu? Možda jest, a možda nije. U većini slučajeva vjerojatno nije. Morat ćemo krenuti u potragu za time na neko vrijeme - kojiput i na znatno više vremena. No, na kraju ćemo to pronaći i bit će nam drago što smo ispitale naše dublje čežnje.
(Clarissa Pinkola Estes: Žene koje trče s vukovima)
Post je objavljen 10.02.2007. u 14:50 sati.