Tko to tamo tepa?

25.11.2005., petak

Kažu da je prilikom upoznavanja ljudi prvi dojam jako važan. Pročitala sam negdje da je ono što se pritom dogodi kasnije vrlo teško promijeniti. Čini se da je to kao s riječima. Kad ih jednom izgovorite, nema povlačenja. Možete se truditi, objašnjavati, popravljati, ali povratka nema.

Svatko na svoj način reagira u komunikaciji s drugom osobom. Ljudi različito doživljavaju susrete s drugima, stvaraju dojmove, zapažaju nečije ponašanje, stavove i na temelju tog iskustva odlučuju s kim će ostvariti samo površno poznanstvo, s kim prijateljstvo, a koga nerado susreću.

Neću elaborirati sve moguće elemente koji utječu na dojmove o drugima, ali moram se osvrnuti na nešto što u mom sustavu odmah (u prvom dojmu) izaziva bljesak alarmne lampice, osobito kad je riječ o muško-ženskim odnosima. To je tepanje.
Točnosti radi, reći ću da zapravo nemam ništa osobito protiv tepanja, ali moram naglasiti da tepanje doživljavam kao vrlo sklisku površinu po kojoj djeca znaju puzati, a odrasli se vrlo lako poskliznu.

Dakle, smatram da tepanje ponajviše dolazi u obzir kad se družimo s malom djecom i u toj vedroj razigranosti tvorimo umanjenice; razne ptičice, cvjetiće, leptiriće, ribice, mišiće i ostalu floru i faunu. Naglašavam da ni u tom slučaju nisam pristalica pogrešnog izgovaranja riječi pri čemu nastaju libice, tlbuscici, mlkvice, jeptijici, zejena tjavica jer je to najbolji put da dijete usvoji pogrešnu naviku i da to tepanje potraje i postane problem u dobi kad se od njega već očekuje da točno i razgovijetno izgovara riječi.

Druga je priča ona o zaljubljenima koji u intimi jedno drugo nazivaju šećerom, slatkicom, mačićem, ribicom, srčekom. Kažem - u intimi jer ipak postoji vrijeme i mjesto za takvo što. Kad je riječ o vremenu, mislim da to dolazi u onoj fazi kad se već dobro poznaju pa jedno drugom tepaju iz ljubavi, onako šaljivo ili nježno. No i u tom slučaju mislim da nikako neće (primjerice) na radnome mjestu pred suradnicima ili strankama reći: «Hej, mačiću, javi se na telefon, treba te gospodin iz osiguranja» ili: «Ribice, došla je gospođa koja treba procjenu troškova.» Kako bi to poslovno zvučalo!

A sad zamislite situaciju u kojoj samo površno poznajete neku osobu, a ona vam se obraća SMS-om koji zvuči ovako: «Bokić, baš mi je bila smiješna ona tvoja porukica.» Pa da mi se tako obrati muška osoba, osjećala bih se kao teta u vrtiću kojoj je klinac upravo izrazio svoje oduševljenje novom igračkom. Taj prvi dojam bi mi zaista bio nezaboravan!

I samo za ilustraciju strašnih posljedica tepanja iz djetinjstva, navest ću primjer svog rođaka koji odmalena živi u inozemstvu, dosta dobro govori hrvatski jezik, ali onako kako su ga u djetinjstvu naučili roditelji.
Kad je došao u Hrvatsku posjetiti rodbinu, a imao je tada 26 godina, u općoj opsadi svih koji su ga željeli što bolje ugostiti, previše je pojeo. Nakon toga je izjavio: «Ne mogu više, boli me buša». Nas je zaboljela buša od smijeha.

A vi sad tepajte!

- 19:09 - Komentari (23) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

<	studeni, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Opis bloga

Arhiv

Poveznice...

Tko to tamo tepa?

25.11.2005., petak