Molitveni vijenac Kraljice obitelji

24.05.2011., utorak

Zahvalno hodočašće MVKO na Mariju Bistricu 2011. ( 1. dio)

Image and video hosting by TinyPic

Predivna subota, sunčana i mirna, kao stvorena i blagoslovljena za hodočašće, za razliku od prošle godine, kad je cijeli dan pljuštala kiša i natjerala nas i nagurala u crkvu. Ali, ni to nije bilo loše. Prihvatili smo i tu kišu iz Božjih dobrih ruku pa smo valjda zato sada nagrađeni lijepim vremenom.

U 10 sati je počeo naš molitveni program: izmjenjivala se molitva krunice s marijanskim pjesmama.

Image and video hosting by TinyPic

Pjevao je zbor "Navještenje" iz župe Navještenja BDM iz Velike Gorice pod ravnanjem gospođe Zrinke Cvetković.
Za orguljama je bila s. Tihomila Sente.

Procesija je bila šarolika i divna:

Image and video hosting by TinyPic

Nosili smo križ, Majku Božju, krunicu, 10 zapovijedi, kruh, vino, darove....
U procesiji su išle žene, muškarci i djeca u narodnim nošnjama, ministranti, naše "Marije i Marte", đakoni, svećenici i o. biskup.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Naša nova zastavica koju su ručno izradile ss. karmelićanke iz Levanjske - 1. strana

Image and video hosting by TinyPic

i 2. strana.

Image and video hosting by TinyPic

Uvijek s nama: 10 Zapovijedi


Na početku mise rektor Svetišta preč. Zlatko Koren sve nas je srdačno pozdravio i izrazio posebnu dobrodošlicu krčkom biskupu preuzvišenom gospodinu Valteru Županu, koji se je rado odazvao našem pozivu i došao s Krka na Mariju Bistricu da bi s našim molitvenim vijencima slavo svetu misu.

Gospodin rektor je još dodao: Drago mi je da je u ovom molitvenom hodu u kojem smo išli k ovom bistričkom oltaru, ovome oltaru na kojemu je prvi slavio sv. misu danas blaženi papa Ivan Pavao II, da je odjekivao stih himne, vaše pjesme, u kojoj molimo da Hrvatska bude zemlja vjere, nade i ljubavi. Pa upravo neka taj stih koji smo pjevali, postane i geslo i nadahnuće našega života.

Misa je služena na slijedeće nakane:
za uspjeh Papinog pohoda Hrvatskoj,
za obitelji, za Domovinu,
za svećenike i redovničke zajednice
i za pokojne iz obitelji molitvenih vijenaca.

Evo i nadahnute propovijedi oca biskupa i poruke upućene molitvenim vijencima:



Braćo i sestre!
Vaše molitveno okupljanje ima posebno značenje u ovo vrijeme, kao što sam rekao na početku, samo 15 dana prije održavanja prvoga našega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji kome će predsjedati sv. Otac Benedikt XVI. Želim vam zato zahvaliti što ovim hodočašćem dajete snažnu podršku našim obiteljima i što ste odlučili ovdje prede Marijom, našom najvjernijom odvjetnicom moliti za naše obitelji i za našu Domovinu. Na obiteljima počiva stabilnost i budućnost Domovine i naroda, ali ne bilo kakvim obiteljima nego onima koje svoj život temelje na Bogu. Isusova je riječ: Tko sluša moje riječi i izvršava ih, bit će sličan kući koja je sagrađena na stijeni. Ta se kuća ne ruši kada nadođu oluje tj. poteškoće, kušnje, protivljenja. Ostalo, kaže Isus, ruši se i od svega ostane samo velika ruševina.

Braćo i sestre, mi ne želimo da ni od naših obitelji, ni od naše Domovine, na koju se svi zaklinjemo, ostanu ruševine. Zato treba graditi na Bogu, na njegovom evanđelju.

Želim vas danas i ohrabriti da ne posustanete na onome što i sama imena vaših udruga kazuju. Neka vaše obitelji budu mjesta u kojima će se neprestano uzdizati Bogu molitva. Molitva je stvarnost koja dopire do Božjeg srca i njegovu premilosrdnu ljubav i dobrotu dovodi upravo do ganuća. Zar nam nisu poznati toliki, rekao bih, bezbrojni slučajevi i primjeri, bilo iz povijesti našega spasenja, iz povijesti izraelskog naroda, iz povijesti našega naroda, kako je Bog mnogo puta, recimo u povijesti izraelskog naroda, bio upravo sit nevjere i tvrdoće toga naroda i jednom kao da mu je prekipjelo, pa je Mojsiju rekao: Vidim da je ovaj narod tvrde šije. Pusti me da ga ostavim njemu samome, neka ide kuda mu se hoće, neka propadne, a od tebe ću učiniti veći i brojniji narod. A Mojsije se tada silno zauzeo pred Bogom: Ne! Ne, Gospodine Jahve! Što će Egipćani reći da nisi mogao ovaj narod uvesti u zemlju koju si im obećao! Radi sebe, radi svojeg imena nemoj to učiniti! I Gospodin se ražali i nije učinio.

Zato, braćo i sestre, ne posustajte! Ne posustajmo u molitvama! Marija, Kraljica obitelji, je u Fatimi naročito pozvala i na žrtve. I mala djeca u Fatimi su ju poslušala i prikazivala teškoće i činila svojevoljne žrtve za obraćenje grešnika. I dobili su jasan odgovor u sljedećem ukazanju Majke Božje, da je to vrlo milo Bogu, da su njihove žrtve pred Bogom jako dragocjene.

Molitva i žrtva jedine mogu obratiti one koji žive neuredno i upropaštavaju sebe i druge. Zlo potamnjuje i zasljepljuje. Osoba, koja čini zlo, gubi sposobnost rasuđivanja po Bogu. Potamnjuje u njoj mogućnost razlikovanja dobra od zla; čak što više, ti ljudi, ono što je dobro nazivaju zlim, a zlo nazivaju dobrim. Potpuno se prevrće ljestvica vrjednota. Zar nemamo svakodnevno takvih, rekao bih, upravo bezočnih pokušaja, kojima se uporno nastoje izvrtati činjenice i uvjeravati nas, da je za nas jako dobro i napredno ono što je povijest već toliko puta dokazala kao pogubno. I izvrtanje očitih povijesnih činjenica, svjedoci smo toga, ali onima koji su izgubili Boga iz svojega života, istina više ništa ne znači, jer Bog je istina. „Ja sam put, istina i život! – rekao je Isus.

Uzalud je, draga moja braćo i sestre, tražiti istinu i pravicu u društvu gdje nema Boga. Uzalud je htjeti živjeti i snivati o nekom napretku bez Boga. I tu je iskustvo povijesti pokazalo jasno da nema te sile koja može slomiti one koji se na Boga oslanjanju. Ali jednako tako činjenice pokazuju kada zajednice ne mare više za Božje zapovijedi, kada sebe stavljaju mjesto Boga i misle da oni moraju krojiti istinu i pravdu, da su oni gospodari istine i pravice i naroda i ljudi, tada ti narodi propadaju, nemaju ni poroda ni budućnosti, ma kolikogod bili bogati i napredni. I to danas očito vidimo. Drugi dolaze u njihove zemlje, drugi dolaze u njihove kuće a mi za sebe trebamo znati: Neće ući u Božje Kraljevstvo onaj koji mi samo govori: Gospodine, Gospodine, nego onaj koji čini volju moga nebeskog Oca. Da ne bi bilo: Ovaj me narod štuje riječima, a njegoivo je srce daleko od mene.

Braćo i sestre, i mi trebamo biti ponizni i uvidjeti da su i naše nevjere prema Bogu bile, a i jesu, velike. I mi imamo otpada od Boga i to trebamo ponizno priznati. I među nama imamo dosta onih koji se dižu protiv onih prava kojima je Bog zagarantirao boljitak i napredak.

Nisu nam, braćo i sestre, uvijek i samo drugi krivi! Imamo mi i u našim redovima i u našem narodu onih koji bi voljeli da nas ovdje danas nema. Nama je teško kada osjećamo nepravdu i kada drugi ne priznaju naša prava. Ali, pitajmo se, zar smo mi gospodari istine? Bog je istina. Od Njega dolazi pravda i pravo. Ako se mi dižemo protiv Boga i ne priznajemo da je pravo ono što On od početka govori, otkuda se imamo pravo pozivati na pravicu, a mi sami do nje ne držimo? Po molitvi nas Bog drži sposobnima da među ljudima gdje živimo, hrabro izvršimo ono što Bog od nas očekuje, tj. da dademo svjedočanstvo da se može kršćanski živjeti, naročito kada smo ujedinjeni, kada nismo zavidni i kada ne spletkarimo. Svjedočanstvo kršćanskog života je najjača sila koja može obratiti srca. Toj se sili ne može ništa oprijeti. Dokazuju to ona vremena kada je vrlo teško bilo biti kršćanin, a ipak se broj kršćana množio. Među ostalim to su i prva stoljeća, ali to su bile duge tristotine godina progonstva. Nije to bila jedna godina ni jedno desetljeće kada su rimski carevi nemilice harali i ipak su kršćani napredovali i umnažali se i na koncu caru Konstantinu 313. godine nije preostalo ništa drugo nego da im dade slobodu jer su bili u većini. A ovo drugo se izmoždilo, nestalo, kao što današnji svijet nestaje.

Braćo draga, ovdje se kroji naša budućnost pred Bogom i pred Marijom: Ili ćemo biti narod koji će slušati Boga, koji nas voli do kraja i govori samo ono što je za nas dobro, ili ćemo propadati.
Zato vas, braćo i sestre, ponovno pozivam na molitvu i žrtvu za naše obraćenje, za obraćenje naših obitelji i naroda.

I poslušajmo Božju riječ u Starom Zavjetu koja je uvijek vrijedna:
Ooooo, kada bi moj narod hodio mojim putovima, brzo bih pokorio njegove neprijatelje, i oni, koji ga sada mrze, ti isti bi mu se dodvoravali. To je Božja riječ.


( uskoro nove slike i drugi detalji)



- 14:20 - Komentari (1) - Isprintaj - #

04.05.2011., srijeda

Biskup Valter Župan 21.5. na hodočašću molitvenih vijenaca na Mariji Bistrici

Image and video hosting by TinyPic

Posebna nam je radost i čast da će 21. svibnja na našem hodočašću molitvenih vijenaca na Mariji Bistrici s nama biti i predsjednik Vijeća za obitelj HBK, krčki biskup Valter Župan.

I nije to prvi put: bio je s nama i 2007. godine - vidi ovdje

IKA o hodočašću MVKO:

"Biskup Župan govorio je i o neposrednoj pripremi za 5. lipnja: "Preporuča se i posebna pobožnost. Povjerenicima će biti poslana preporuka da se naročito u mjesecu svibnju moli, premda dobro znamo da su i do sada prisutni molitveni vijenci". Mons. Župan najavio je susret članova molitvenih vijenaca 21. svibnja u Mariji Bistrici na kojem će se okupiti oko dvije tisuće članova."


Osim na naše redovite nakane: za obitelji, Domovinu, svećenike i redovništvo, mladež i naše pokojne,
na M. Bistrici posebno ćemo moliti i za uspjeh Papinog pohoda Hrvatskoj.

Bit će svečano, lijepo i pobožno!
Sve vas pozivamo da nam se pridružite!
Rezervirajte si subotu 21.svibnja za hodočašće na Mariju Bistricu!


- 21:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.05.2011., ponedjeljak

ZAPREŠIĆKI HODOČASNIČKI KRALUŠ



Molitveni vijenac župe sv. Petra u Zaprešiću organizirao je 9 .travnja 2011. pohod Svetištu sv.Josipa u Karlovcu, u Krašić i na Jazovku. Jedna je osoba odustala pa idem ja, a u hodočasnički pinklec molitava stavljam i nju. Okupljali smo se ispred crkve sv.Petra. S jutarnje sv. mise izlaze znane, drage osobe i sve njih nosimo u srcu, a posebno kapelana Matiju. Pridružuje nam se i novo lice – gospođa Ana. Pričam joj o vremenu kad je na mjestu autobusne postaje stajala crkvena kuća, mjesto okupljanja cijelog kvarta – a bilo nas je!!!! Bosonogo djetinjstvo pamte pločice u našoj crkvi. Na mjestu starog bunara raste cvijeće. Ostale su lipe, visoke, s malo hlada, ne cvatu ljubičice na padini već je asfalt prekrio staze našeg djetinjstva… auti jure i zastanu tek kad prolazi vlak kojeg pak više nitko ne pozdravlja kao mi nekada…

Stiže autobus prepun radosnih lica i sjajnih očiju. Voditeljica Nada Ružić nas zdušno vodi u pjesmi i molitvi i tako brzo stižemo u Karlovac –

Image and video hosting by TinyPic

u svetište sv. Josipa –
osunčani i svečani prostor prepun radosti. Prije sv.mise smo molili i krunicu sv.Josipu koju su predvodili mladi bračni parovi Magzan i Zgorelec. Kako bi bilo dobro da ju cijela Crkva moli srijedom! Grkokatolički svećenik nam je darovao sv. misu, primjer jedinstva u različitosti – koja milina!
Slijedio je povijesni trenutak kojim nam je vlč. Antun Burja približio vrijeme postanka svetišta i kako reče:“Bog piše ravno i po krivim crtama!“
Župa Dubovec, inače starija od Karlovca, dobila je svećenika. Dodijelili su mu stan u župnoj kući - pušnicu na tavanu (mjesto za sušenje mesa na tavanu). Od stanara je otkupljivao stan po stan, ali je gradio i crkvu. Zanimljiva je bila i lokacija – zapušteni ribnjaci i močvara! Gradnjom autoceste je bilo potrebno zbrinuti stotine kamiona zemlje što se pokazalo kao prava građa za zasipanje močvare. Podno Dubovca rastu hrastovi od kojih su učinjeni piloti za učvršćivanje građevine. Dub – hrast je simbol postojanosti, slobode i vječnost (Dub – Dubrovnik).
Taj svećenik graditelj i danas pomaže u radu župe iako mu je 90 godina! Imala sam sreću od njega primiti nekoliko zlatnih savjeta i blagoslov. Poljubih tu ruku blagoslova vlč. Marijana Radanovića koji je inače i posljednji svećenik kojeg je zaredio naš blaženi Alojzije Stepinac. Sjedeći uz njega uživala sam u nježnosti, blagosti i brizi s kojima je pratio djecu s kojima se spremao na susret. Pitao je odakle smo i kad sam mu odgovorila: „Iz Zaprešića!“, kimnuo je glavom na pozdrav.
Svoje molitve smo ostavili sv. Josipu i malom Isusu, a moja je posebna molitva bila da očevi povedu svoju djecu – kao Josip!

Image and video hosting by TinyPic

Obasjani suncem stigosmo u Krašić
gdje su nas dočekale lastavice svojim cvrkutom!

Image and video hosting by TinyPic

Svaki dolazak je novi susret s kardinalom!
Slobodno obilazimo i ulazimo u njegovu crkvu gdje nam župnik približava ona olovna vremena koja je teško i zamisliti, a kamoli živjeti! Ali imamo mi uzor: Ljubav je jača – uzdajmo se u Gospodina! U kardinalovom domu je svatko na svoj način proživio njegovo preminuće, svi vidno potreseni! Valjalo je reći: „Kardinale, hvala za sve što ste učinili za Zaprešić, župu sv.Petra, za Hrvatsku i za Mir!“ Još pozdrav ispod kipa, slikanje i obećanje da ćemo opet doći..

Image and video hosting by TinyPic

Slijedio je Križni put na Jazovki!
Predvodio nas je o.Robert, ali nije bio sam. S njime su bila i djeca. Ona su svjedoci naših molitava i pitanja: Zašto? Svi smo svjedoci nedavnih stradanja. Još se 1024 osobe vode kao nestale! U Slavonskom Brodu je ubijeno 49 djece! Tko im zna imena? „Bože, primi naše molitve i za te žrtve“ – dodajem gledajući djecu.

Sestre Bazilijanke su nas primile u svoj dom i podijelile nam puno radosti i dobrote u čaju, kavi i kolačima. Pokazale su nam i zavičajnu etno-zbirku koja je također probudila radost u svojim sačuvanim dragim izlošcima. Ući u Grkokatoličku crkvu i osjetiti da smo braća, bio je još jedan u nizu bisera hodočasničke ogrlice! Iz te iste crkve sv.Petra i Pavla bit će 03. srpnja TV prijenos nedeljne sv.mise, što nam daje priliku da ponovo doživimo susret.

Na povratku nam se otkriva još jedan tihi, divan biser naše hodočasničke radosti, gospođa Ana Blažević, dijeleći iskustvo radosti zajedništva proživljenog dana.
Sunce je već davno zašlo, ali svaki put kad ću ga pratiti iz Doline mog djetinjstva tamo do Žumberka, vidjet ću nasmijanog o. Roberta, djecu i Bazilijanke kako radosno zvone, a glas zvona se razliježe krajem.
Bože, hvala Ti za sve izrečene i neizrečene bisere u ovom nanizanom kralušu, a „kopča“ nam je bila naša Nada koja nam je ostavila i domaće zadaće – pojedinačne molitve. Nije ona bila sama, uz nju njen vjerni Joža i unuk Fran - djetetu poseban pozdrav i blagoslov molim!


Paula Ilić
Učiteljica u mirovini

(Za one koji ne znaju što je "kraluš" neka pročitaju ovdje.)


- 18:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< svibanj, 2011 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Veljača 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (3)
Rujan 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Travanj 2017 (3)
Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (2)
Prosinac 2016 (2)
Listopad 2016 (2)
Rujan 2016 (2)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (3)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (7)
Kolovoz 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (3)
Prosinac 2014 (1)
Listopad 2014 (4)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (3)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (3)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (1)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (2)
Veljača 2013 (5)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)

Kontakt

Linkovi

Molimo jedni za druge